Licitiranje brojem žrtava se nastavlja, pred nama su tri kolone

Konačan broj žrtava vjerojatno nikad nećemo saznati. Na ovim smo prostorima bili toga svjesni i prije međunarodnih konvencija, prije službenih osuda totalitarnih sustava. A licitiranje brojem žrtava se nastavlja. Kolone su podijeljene, dvije ili tri... Dačić je u središtu UN-a u New Yorku otvarao izložbu "Jasenovac - pravo na nezaborav". UN se ogradio jer sadržaj je u nadležnosti organizatora. Ognjen Kraus upozoravao je da se radi o stalnom manipuliranju brojem žrtava i s tim što je tko učinio. Mogli bi se složiti s njim da broj žrtava nije presudan. Važnija je činjenica. Žrtve su činjenica. Dolaskom Miloševića na vlast 1987. godine snažno je započela kampanja preuveličavanja u svrhu raspirivanja mržnje. Ni Crkva nije stajala po strani.

Dugo će još trebati da se o žrtvama počne raspravljati zrelo i bez politiziranog pristupa, a s dignitetom. Žrtve u sjeni politike, unutarnje i vanjske. Srbija ne propušta Jasenovac koristiti i sebe prikazati kao žrtvu. Neuvjerljivo. A ni mi si nismo pomogli govoreći  o radnom logoru. Samo? Nije lako slušati one koji rehabilitiraju zločince u Drugom  svjetskom ratu, ali i ovom posljednjem. Njihov kredibilitet nije naša tema.
Premijer Plenković nedavno je pozvao zainteresirane strane na razgovor oko komemoracije u Jasenovcu koja se tradicionalno održava tijekom vikenda koji je najbliži danu na koji se obilježava spomen na veliki proboj logoraša. Malo ih je preživjelo. Dolaze na mjesto zločina. Upozoravaju. Zločin je zločin!

Cilj prvog čovjeka Vade očigledno je prestanak političkog prepucavanja na mjestu gdje ga ne bi smjelo biti. Samo bi pijetet smio biti vidljiv. Ali, odbijenica je stigla neočekivano brzo. Očigledno je bio suočen s nečim na što nije mogao pristati. Javnost nije obaviještena koji su bili uvjeti bili za jednu kolonu. Šute i drugi akteri. Veliki je politički iskorak da nitko ne želi politički poentirati. Je li na pozornicu počela dolaziti korektnost u kojoj žrtve ne služe za potkusurivanje? Vidjet ćemo, ali to bi bio značajan iskorak zrelosti. Sigurno je da Plenković ne raspiruje vatru koju ne može ugasiti, a druga strana ne želi izaći sa stavovima koji ne bi bili dobro prihvaćeni pa šute. Jedne kolone neće biti, ali šutnja bez optuživanja drugog je sigurno nešto što valja respektirati. A nadamo se, i početak dogovora.

Ako se prisjetimo nekoliko posljednjih godina, onda bismo se složili da je povod spomen ploča poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu. Povod, sigurno ne i razlog. Razloga je puno. Jednima prilika za 'udarac u rebra', a drugima za povijesni revizionizam koji živi istočno od naših granica gdje je i službeno rehabilitiran Draža Mihailović, održavaju se četnički skupovi, negira genocid u Srebrenici, a nas se pri tom proziva za NDH, izjednačavajući postrojbe HOS-a s ustašama iz NDH. Objašnjenja ne čuju. Neke, koji svjesno obmanjuju, vjerojatno smeta što je pao i komunizam. Izjednačuju li komunizam i antifašizam? Isti taj komunistički režim koji im je oduzeo imovinu nakon 1945 godine...

Teško da neće vidjeti značajne pomake i oni koji se prave da nisu vidljivi. "Desnica" koju su optuživali od vladajućih je marginalizirana, partizanima su dotacije povećane, a Katolička je crkva učinila najznačajniji iskorak. Kaptol je obilježio holokaust zajedničkom molitvom. Srbi i druge manjine ostaju uz vladu i u vlasti. I svejedno, kod nas uglavnom tri kolone, bar tri, još uvijek...