(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV

Libanon nakon eksplozije ponovno postaje poligon za razračunavanje svjetskih i regionalnih sila

Katastrofalna eksplozija u luci u Bejrutu, glavnome gradu Libanona, nije izazvala samo zastrašujuće ljudske i materijalne posljedice (više od 150 ubijenih ljudi, više od 5000 ranjenih, 300.000. ljudi bez doma), nego je fokus svjetske pozornosti stavila na jednako tako katastrofalno stanje u ovoj državi na istoku Sredozemlja.

09.08.2020. u 23:39
Ispiši članak

Odmah nakon eksplozije ljudi su izišli na ulice kako bi demonstrirali protiv Vlade premijera Hassana Diaba koja je formirana u siječnju kao tehnokratska vlada. Naime, u listopadu prošle godine u Libanonu su se odvijali masovni prosvjedi koji su doveli do ostavke tadašnjega premijera Saada Haririja. Milijarder Hariri je rođen u Rijadu, glavnome gradu Saudijske Arabije, a u jednom trenutku spekuliralo se da je tijekom posjeta Arabiji otet od strane tamošnjih vlasti.

Krvavi građanski rat

Politička, vjerska i sigurnosna situacija u Libanonu iznimno je komplicirana. Korijeni problema sežu do same 1926. godine kad je Francuska na tome teritoriju bivšega Osmanskog Carstva stvorila Republiku Libanon koja se do 1943. nalazila pod protektoratom Pariza. Od 1975. do 1990. u državi se vodio vrlo krvav građanski rat. Dio Libanona od 1975. do 2005. nalazio se pod okupacijom sirijske vojske, a južni dijelovi zemlje do 2000. pod okupacijom Izraela. 

Rat je završen na temelju Sporazuma iz Taifa (1989.) kojim su određeni kvotni udjeli u parlamentu prema kojima muslimani i kršćani imaju po 64 mjesta. Raspodjela političkog utjecaja napravljena je prema popisu iz 1932. U Libanonu je uspostavljena tzv. konsocijacijska demokracija. Još od 1943. postoji, naime, dogovor prema kojemu je premijer Libanona sunit, predsjednik parlamenta šijit, a predsjednik države kršćanin.

Danas je tako predsjednik libanonske vlade već spomenuti Hassan Dian, no on se nalazi pod optužbama da je podređen predsjedniku Libanona Michaelu Aounu i njegovu savezniku Hezbollahu. Predsjednik Aoun je libanonski kršćanin – maronit i bivši načelnik stožera libanonske vojske koji je 1989. proglasio rat za oslobođenje od sirijske vojske. Nakon Cedar revolucije vratio se iz egzila u Francuskoj i uz potporu Hezbolaha postao predsjednik države. Slobodni domoljubni pokret – kršćanska libanonska stranka kojoj je Aoun na čelu od 2006. ima s Hezbolahom potpisan Sporazum o razumijevanju, prvi sporazum između najvažnijih političkih stranaka maronitskih kršćana i šijita.

Hezbollah

Hezbollah je nastao kao direktan odgovor na izraelsku okupaciju juga Libanona 1982. Tamo je proglašena tzv. Slobodna Država Libanon, pod kontrolom pro-izraelske, dominantno kršćanske, Južne libanonske vojske. Nastao pod izravnim sponzorstvom Irana, s ciljem objedinjavanja libanonskih šijitskih skupina, Hezbollah je istodobno teroristička organizacija koja je zbog uspjeha u borbi protiv Izraela (Izrael se povukao s juga Libanona) postala uzor brojnim terorističkim organizacijama u svijetu), socijalno-karitativna organizacija, a od početka devedesetih i politička stranka. 

Iz navedenoga jasno proizlazi da su ključni ciljevi Hezbollaha borba protiv Izraela, širenje utjecaja Irana u regiji i stvaranje islamističke države, koje je zbog suradnje s kršćanskim maronitima pomalo stavljeno u stranu. Moć Hezbollaha u stalnom je porastu, i na političkoj razini, pa je čak i u bivšoj vladi sunita Saada Haririja koja je trajala oko godinu dana (siječanj 2019. – siječanj 2020.) presudnu ulogu u njezinu sastavljanju imao Hezbollah. 

Hezbollah pripada šijitskoj grani islama, ali promiče i univerzalni pogled na muslimansku zajednicu (panislamizam), pa tako ostvaruje vrlo dobru suradnju s palestinskim sunitskim islamističkim Hamasom. Vrijedi spomenuti da se Hezbollah u sirijskome građanskom ratu borio na strani Bashara al-Assada, a prema mišljenjima nekih vojnih analitičara upravo je ta pomoć sirijskome režimu omogućila opstanak do intervencije ruske vojske. 

Sirijski građanski rat

Upravo se na primjeru sirijskoga građanskog rata jasno zrcalila sva kompleksnost polariziranoga libanonskog društva. Dok je Hezbollah davao potporu Assadovu režimu (Hezbollah je inače dio konzervativne Koalicije 8. ožujka), a pokret 14. ožujka na čelu s bivšim premijerom Saadom Haririjem, kao saveznik Saudijske Arabije i Zapada, davao je potporu oporbenim snagama. 

Sirijski građanski rat doveo je do promjene etničke i vjerske strukture Libanona. Naime, oko 1,3 milijuna izbjeglica iz Sirije završilo je u Libanonu i tamo čini oko 20 posto stanovnika, što, dakako, posebno smeta maronitskim kršćanima. Broj izbjeglica prijeti dugoročnom sigurnosnom i političkom destabilizacijom države, a  osima toga dodatno opterećuje i onako slabo i bankrotirano libanonsko gospodarstvo. 
Prije građanskog rata gospodarska situacija u zemlji bila je mnogo bolja, Libanon je predstavljao snažno turističko odredište, razvijale su se trgovina, bankarstvo i poljoprivreda, a tadašnji Libanon znao je biti nazivan "Švicarskom istoka". Građanski rat i kasnije terorističke aktivnosti snažno su unazadile libanonsko gospodarstvo (država je jako zadužena), a lošoj ekonomskoj situaciji doprinijelo je snažno cvjetanje korupcije i sive ekonomije.

Hoće li se spriječiti katastrofa?

Prošlotjedna eksplozija u Bejrutu još će dodatno unesrećiti stanovništvo Libanona. Dio stanovnika već demonstrira na ulicama jer nema povjerenja u vladu da će transparentno istražiti slučaj eksplozije. Libanon je prošli tjedan posjetio i francuski predsjednik Emmanuel Macron (podsjetimo, Libanon je bivši francuski protektorat), pri čemu je gnjevnim stanovnicima glavnoga grada obećao kako novac pomoći neće završiti u korumpiranim rukama. 

Pobuna naroda u Libanonu, započeta u jesen prošle godine, zaustavljena je zbog korona virusa, a eksplozija u Bejrutu, u kombinaciji s gospodarskim kolapsom i niskim životnim standardom, mogla bi sada dovesti do novih turbulencija. Iako je na čelu vlade sunit, aktualna vlada, kako smo već spomenuli, uživa potporu Hezbollaha što čitavu situaciju čini dodatno kompleksnom. 

U dosadašnjim sukobima policije i demonstranata ranjeno je nekoliko, a ubijena jedna osoba. Demonstranti vladajuće drže odgovornima za katastrofu u luci u Bejrutu (neodgovorno skladištenje), a spominjali se i mogući drugi krivci. Hassan Nasrallah kao vođa Hezbollaha odbacio je optužbe u umiješanost Hezbollaha u eksploziju, a predsjednik države Aoun ne odbacuje mogućnost da je veliku eksploziju izazvala bomba ili neki drugi oblik "vanjskog uplitanja". Izrael je odbacio povezanost s eksplozijom. 

Polarizirano društvo, loša gospodarska situacija i bankrot države na humusu nezadovoljstva izazvanog prošlotjednom eksplozijom u Bejrutu, potencijalni su recept za nove nerede i sukobe u ovoj bliskoistočnoj zemlji u kojoj se, da situacija bude još gora, sudaraju interesi lokalnih aktera kao što su Izrael, Iran i Saudijska Arabija. Sigurnosna situacija u Libanonu veliki je izazov za međunarodnu sigurnost, a hoće li postajati političke pameti da se na međunarodnoj razini spriječi nova katastrofa ostaje nam vidjeti. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.