Je li trebalo 5000 ljudi, mahom starijih, držati u autobusima? Je li trebalo da nas pameti uče Beč i Budimpešta?

Policija, naša i austrijska, marljivo je, a mnogi su osjetili i premarljivo s obzirom na skup i sudionike, kontrolirala autobuse, zastave, oznake. Ne treba isključiti ni moguće manipulacije kako bi se nanijela šteta po ugled obilježavanja hrvatske tragedije. Naputci, odaslani svake godine od strane naše policije, ovoga su puta ozbiljno shvaćeni. Ozbiljno je shvaćena policija zemlje na kojoj se tragedija obilježava. Stranoj zemlji i strane policije. Tako je 73. obljetnica stradavanja hrvatskih domoljuba prošla bez incidenata ili oznaka koje su mogle poslužiti nastajanju policijskih intervencija i nanošenju štete nama samima te baciti sjenu na dignitet prema žrtvama. Žrtvama ideologije i nesnošljivosti.

Austrijanci su bili jasni. Imaju oni svoju povijest. I shvaćeni su ozbiljno. Je li trebalo 5000 ljudi, mahom starijih, držati u autobusima da bi se povjerovalo nama? Naravno da nije! Nadamo se da je to zadnji put. Našu policiju godinama nisu shvaćali ozbiljno... Je li trebalo 'da nas pameti uči Beč i Budimpesta'?Mogli smo i sami. Godinama su pokoji zalutali djedica čiji su prijatelji, a možda i obitelj, život ostavili na toj austrijskoj tratini ili pokoji mladac, ne znajući težinu nošenja kape, poslužili za napad na Hrvatsku. I na one kojih više nema, čiji su životi stali u tuđoj zemlji - od ideologije i mržnje. Valjda je već jednom gotovo. Možda sada, u miru, doznamo i druge istine, one koje nigdje u našim udžbenicima nisu pisale - imena. Sve što grobovi skrivaju. Dostojanstveno. A kada sam tu misao izrekla na Bleiburgu prije gotovo jednog desetljeća - u Hrvatskoj me dočekao linč. Želim vjerovati kako je danas drugačije.

Zemlja smo koja teško nalazi mir sama sa sobom. Jedinstveni smo bili jedino u ratu, svi na istoj strani, uglavnom.

Konačno se stabiliziramo, imamo najmanju stopu nezaposlenosti od 1990. godine, potrošnja raste, prodaju se automobili, prihodi od PDV-a u proračunu rastu, ali imamo i sve veću dijasporu. Nije vrijeme za samohvalu i samozadovoljstvo. A nije ni pristojno. Izgleda da je to konačno shvaćeno. Novi ljudi na političkoj sceni manje pričaju, a više rade. Ima naravno i izuzetaka, ali oni ne traju dugo. Takva su pravila, sve se s vremenom razotkrije. Medijske zvijezde na Trgu svetog Marka brzo padnu. Da li zbog tog novog džipa često ne primjećujemo rezultate? Nekim ministrima i dužnosnicima ne znamo više imena... A rade. Rezultati? Pokazuju se. Dugo smo željeli da nam se dogodi sudbina nekih bogatijih zemalja čiji građani nisu sigurni kako im se zove premijer ili predsjednik, a kamoli ministar, jer dobro im je.

Počinju se rješavati problemi koji se dugo talože, kao Blokirani, Živi zid priča... I tvrde da je dovoljno htjeti. Kako? Ništa o tome. Kako onda znati umiju li oni? A treća su snaga u državi s malim zaostajanjem za SDP-om. Premijer uglavnom šuti, ali zato stavlja Fuchsa na čelo stručne skupine za obrazovnu reformu. Drugi samo galame... Sjetimo se prosvjeda prosvjetara. Odabir nije slučajan. Fuchs je bio autor HNOS-a. I sve to bez lupanja u domoljubna prsa i vikanja parola..

Afere? Proizvode se u nekim laboratorijima konstantno. Sjeća li se netko koliko su puta oporbeni političari tražili ostavke ministara ili Vlade?Kada je došlo vrijeme za podastiranja dokaza - padalo je u vodu. Pamtimo samo diskvalifikacije... Nije dobro imati tako slabu opoziciju. SDP je u raspadu - Mrsić otišao, Grbin napada, Bauk se krije iza cinizma... Bivši čekaju svoj trenutak. Amsterdamska koalicija nije bez šanse uzeti dio glasova baš takvom rasutom SDP-u, uz pomoć IDS-a koji je sigurno parlamentaran u Istri. Fudamentalisticke udruge nemaju snagu osnovati stranke i preuzeti odgovornost pa se samo fokusiraju po temama...

Živi zid je klasični populist. Stiglo iz Italije, Grčke... Samo oni tamo već odrastaju. I polako preuzimaju odgovornost. Ništa na našim prostorima nema novog. Samo, odgovori na populizam, dok glavna opozicijska stranka ne oživi, ako je to uopće za poželjeti, moraju biti jasni. Možda je ipak najbolje samo raditi, po mogućnosti vjerodostojno jer građani ipak prije ili kasnije progledaju.