Je li Plenković zapravo ponizio Tolušića, Medveda i Marića?

Vidjevši s kim zapravo ima posla i posve svjestan svoja zlatna tri mjesta u Saboru, sada drčni Pupovac koji zna da bez njega nema ove Vlade, ide korak dalje i poziva na red Plenkovića, pazite zbog čega: zbog potrošnje proračuna za troškove Thompsonovog koncerta! A zašto se ne bi iživljavao kad može jer nikoga na vlasti nema da mu na temu državnog proračuna barem stavi pod nos „Novosti“! Barem to!

Kad govorimo o porezu na nekretnine, portali i Facebook su s razlogom prepuni starijih izjava viđenijih HDZ-ovaca koji se protive uvođenju poreza na nekretnine, a danas šute šutnjom koja izaziva bijes što se pretapa u psovke. Žurim reći da isto vrijedi i za SDP, koji je sad tobože protiv istog tog poreza premda je njihov Plan 21 jasno predviđao uvođenje tog poreza što ovih dana priznaje i sam Slavko Linić koji je taj zakon svojedobno pripremao.

I to je ta slika Hrvatske: HDZ-a koji je u ovoj temi okrenuo leđa narodu i sada donosi zakon protiv kojeg je godinama skupljao poene protiv SDP-a, koji je sad isto tako protiv tog zakona praveći se da ga prije nekoliko godina nisu sami predložili i pripremali! I jedni i drugi misle da pred sobom imaju idiote, a ne birače! I baš na toj nevjerodostojnosti je niknuo Most i Živi zid, to je humus na kojem će uspijevati Bruna i Hasanbegović. Ta prostačka izdaja najvećih stranaka. Ta otvorena prevara birača.

I da se nije na noge podignula udruga „Lipa“ koja je skupila zamjetan broj prosvjednika, a Plenković instinktom shvatio da bi ga porez na nekretnine došao političke glave, mi bi taj porez do kraja godine sigurno imali. Zakon je povučen samo zato što je Plenković shvatio da mu to osobno šteti i zato ga je odgodio. Ali, samo odgodio! No,osobno povlačeći odluku o donošenju tog zakona Plenković je od ministra financija napravio svojevrsnu političku eskort damu, jer je čovjek doslovno mjesecima zagovarao porez na nekretnine, pri tom uvjeravao i sebe i naciju (jeste li primijetili do koje razine su mediji kontrolirani da ga nikad niti jedan novinar nije pitao kako to da je HDZ godinama bio protiv tog zakona da bi ga sad ovako mirno zagovarao?), da je baš taj zakon fantastično rješenje po kojem najveći dio građana taj porez neće ni osjetiti.

Sad nam povlačenjem zakona i Plenković neizravno priznaje da to nije bila istina. No, povlačenjem tog zakona sada je u problemu prijedlog proračuna jer će tih novaca faliti, a mi osim toga stojimo pred činjenicom da Zdravko Marić kojeg se fantastično hvali na sva usta, de facto od porezne reforme donesene još za vrijeme Oreškovića doslovno ništa novoga nije donio. U zemlji koja vapi za reformama!

Nešto slično se dogodilo ministru Tolušiću kojem je premijer isto tako izmaknuo stolac premda je Tolušić prvi ministar poljoprivrede koji u poljoprivredi pokušava suštinski nešto napraviti. Kao Slavoncu, Tolušiću je jasno da je poljoprivredna politika kakva se vodila do sada bio pravi zločin prema Slavoniji i sve i jednog ministra poljoprivrede u zadnjih dvadeset godina bi trebalo pribiti na stup srama kad vidite do kuda smo došli. Pogledajte Čobankovića što je svojim neznanjem napravio samo ribarstvu. Pogledajte Pankretića za čijeg vakta se ustrojavao uvozni lobi!

Pogledajte Jakovinu koji je grobar hrvatskog mljekarstva! Idu li vaša djeca u Irsku, gospodo ministri, ili će diskretno postati dio zlatne mladeži? Dakle, došavši na mjesto zločina, Tolušić kao nikad nitko prije njega pokušava nešto napraviti, upozorava da nam izvana nerijetko stiže pokvarena hrana, zaziva kupovinu hrvatskih proizvoda i hvata se za glavu kad vidi što sve uvozimo. Najveći smo uvoznik svinjetine u Europi! Srbija je u međuvremenu postala najveći proizvođač malina u Europi, dok se kod nas domaće maline mogu kupiti valjda jedino u ljekarni!

Ima li većeg zločina prema ovom narodu od toga da smo bez uvoza zapravo dovedeni na rub gladi? Shvativši da se nešto mora momentalno napraviti, a da paralelno s tim treba sustavno mijenjati gotovo sve u poljoprivrednoj politici, Tolušić se na tom minimalnom prostoru na kojem uopće može nešto napraviti odlučio vrisnuti i kriknuti. Kao što je primjerice prozvao strane trgovačke lance da čak niti kruh ne rade od hrvatskih žitarica!

Premijer je zapravo ponizio Tolušića

Ne mogu vjerovati da je onu inkriminiranu odluku o novim taksama za carinski pregled voća i povrća Tolušić skrivao od premijera, dakle zacijelo je premijer bio upoznat s jednom tako osjetljivom odlukom, ali čim je vidio da se potez iz mogućeg plusa pretvara u minus, gurnuo je Tolušića od sebe. I ne samo to. Premijer je zapravo ponizio Tolušića jer ga je natjerao da svoju odluku do zadnjeg zareza povuče. Tolušić je, ne zaboravimo, povisio cijenu naknada za pregledavanje uvoznog voća i povrća s 90 na dvije tisuće kuna.

Ako je taj iznos bio pretjeran ne bi li bilo logično i pedagoški korektno i prema njemu i prema hrvatskim nastojanjima da se uvede red u uvoz, da se taj iznos smanjio, ako je prevelik, ali ne i da se vratio na staro. Jer ovakva odluka je zapravo samo srce poniženja i ministra i stremljenja da se u uvoznu politiku uvede neki red. Naravno da su bosanski i srbijanski političari oduševljeni, jer su uspjeli poniziti hrvatskog ministra poljoprivrede i jer je sve ostalo po starom! Ali, sada šampanjac piju i strani trgovački lanci jer je ministar poljoprivrede dobio šamar!

Stručnjaci tvrde da je Tolušićeva odluka posve ispravna, da je problem u tome što nije iskomunicirana sa susjedima. No, takva komunikacija posao je i gospodarske diplomacije, veleposlanstava, svih onih koji vode public relation hrvatske Vlade, uključujući dakako i ministra poljoprivrede. Ako je cijena od dvije tisuće kuna koju je predložio ministar za razni carinsko-sanitarni pregled uvoza voća i povrća pretjerana cijena, nije li dosadašnja cijena od 90 kuna besramno mala? U riječ, kao i kod Marića, Plenković je „prodao“ i Tolušića kad je vidio da odijum pritiska poteza njegovog ministra ide ravno na njega!

Plenković je pošteno i čestito branio Barišića

Ali, ako će premijer ukidati kapitalne odluke svojih ministara onda su mu dostatni državni tajnici! Što će mu ministri? Naime, ovakvi potezi su nespojivi s boljim običajima rada jedne Vlade i prilično nekonzistentni. Ne želim biti jednostran u ocjeni, valja biti pošten i reći da je Plenković pošteno i čestito branio Barišića do zadnje kapi vlastite političke krvi. Vidjet ćemo koliko će biti postojan glede kurikularne reforme, naročito nakon upravo povijesnog priznanja jednog od ideologa hrvatske ljevice, Vjerana Zuppe, koji ovih dana najiskrenije ističe: “Ljevicu ne zanimaju radnička prava, već dominacija u kulturi, znanosti i obrazovanju... radnička klasa više nije snaga koja može pokrenuti velike društvene promjene... gledajući na imperativ promjena koje treba izvršiti u prvom je planu kurikularna reforma..“. Zapamtimo ove riječi.

Da se vratim na premijera, hoću samo reći da ima krajnje neobične i teško shvatljive kriterije. Primjerice, on bez riječi u javnosti izgovorene kritike, mirno gleda kako ministar zdravstva Kujundžić jasno pokazuje da uopće ne zna što će s nama i sa zdravstvom. Nikakve vizije, nikakve reforme, vrti stare ploče pa mu se smiju po Hrvatskoj jer spaja bolnice koje su već spojene! Čovjek nije dorastao ovom mjestu, to se vidi iz aviona, ali Plenković se pravi da ne vidi da taj dug zdravstva raste prema nevjerojatnih deset milijardi kuna, a dug veledrogerijama ponegdje sustiže 900 dana.

S kojim pravom ista ta država može tražiti da joj platite porez odmah, dok ona lijekove za hrvatske bolnice onima od koga ih nabavlja, ne plaća godinu, dvije, negdje i tri! Pa za njega je ritam naplate Todorića i Agrokora švicarski sat! I umjesto da se od Marića i Kujundžića zatraži hitna reforma koja bi krenula već od iduće godine, on uživa status koji je upravo nepojmljiv. Sad nam nudi da na prostoru bivše sveučilišne bolnice preselimo četiri postojeće zagrebačke bolnice i sve to za tričavih 3,5 milijardi kuna. To je dakle izlaz? I to je jedino smislio? Čudni su puti Gospodnji, još su čudniji kriteriji hrvatskog premijera.

Uhićenjima u Kninu Plenković difamirao Medveda

Uhićenja pak sedam hrvatskih branitelja u Kninu, što je politički ravno policijskom divljaštvu koje je glede ćirilice Milanović dopustio svojedobno u Vukovaru, izazvalo je kritiku crkve, neću reći biskupa Košića, nego baš katoličke Crkve. Naime, ako netko misli da biskup Košić svoje izjave daje nasuprot Kaptolu, ako netko misli da on te izjave daje protivno dominantnom uvjerenju vodstva iste te Crkve, onda taj katoličku Crkvu u Hrvata, te odnos Kaptola i biskupa ne poznaje i ne razumije.

Uhićenjem hrvatskih branitelja u Kninu, Plenković je stavio u krajnje difamirajući položaj ministra Medveda, ako ne i ministra Krstičevića. Osim toga tim činom i to usred Knina, vlast mora znati da će izazvati nove salve prosvjeda kao reakciju na ova uhićenja. Ne možete u Borovom selju imati spomenik četničkom vođi, po Vukovaru neuhićene ratne silovatelje, ne podignuti niti jednu jedinu optužnicu za rušenje 14 hrvatskih bolnica u ratu, širom nekada okupiranih područja niz četničkih spomenika po hrvatskim grobljima i reći da ste sedam hrvatskih branitelja u Kninu uhitili jer to nalaže zakon.

Jer i sva ova druga postupanja nalaže zakon, ali akcije – nema! Što ne uđete u srpska sela širom Slavonije kad se igraju nogometne ili neke druge športske utakmice između hrvatskih i srbijanskih klubova ili reprezentacija pa ne uhitite one što tada četnikuju? Dopustiti uhićenje sedam hrvatskih branitelja i to ratnih heroja, usred Knina, na sveti hrvatski dan, šamar je po obrazu ministra Medveda koji se od toga neće tako lako oporaviti. Ali, hrvatska perverzija ni na ovome nije stala.

Pupovac protiv Thompsona, a Novostima se daju milijunske apanaže

Na sve to, sada se oglasio Milorad Pupovac koji najavljuje da će pozvati na odgovornost premijera da zbog čega je dopustio da se iz državnog proračuna plaća koncert Marku Perkoviću Thompsonu. On??? On, čijim se „Novostima“ daju milijunske godišnje apanaže premda nema broja gdje se ne vrijeđa država, politika i Hrvatska kao takva! On sad vodi računa o tome kako se troši novac poreznih obveznika?! Ali, znate što? Pupovcu zapravo treba čestitati kako se vatreno bori za srpske interese, kako marljivo pedalj po pedalj vraća sve ono što su imali u Titovoj Jugoslaviji, kako se izborio da bude dio vlasti premda njegovi glasovi u trenutku formiranja Vlade nisu bili nužni.

Unatoč tome Plenković mu je dao četiri mjesta u četiri hrvatska ministarstva! Tko ima pravo Pupovcu dopustiti da gotovo redovito bude dio hrvatske vlasti i da dvadeset godina može ignorirati Oluju? Tko ima pravo dopustiti Pupovcu komemoraciju zločina u Oluji, a da se u istom vrijeme kao dio iste te hrvatske vlasti ne pokloni istoj toj Oluji bez koje ni ove države ni te vlasti ne bi bilo? Po čemu hrvatska država mora financirati ovakve srpske „Novosti“ i kako je moguće da premijer u ime naroda kojeg predstavlja nema potrebe i obveze na tu temu porazgovarati s Pupovcem na isti onaj način na koji on javno najavljuje da će pozvati na odgovornost Plenkovića zbog financiranja koncerta Thompsona u Slunju?

More je takvih pitanja, a činjenica da odgovora nema pakira kofere našoj mladosti i tjera ih na kolodvor prema Munchenu, Irskoj, Kanadi i Australiji. Naime, ta se poniženja više ne mogu trpjeti! Zar je to „hrvatska“ politika“? Zar je to Tuđmanova politika? Tko može zamisliti Tuđmana da hapsi branitelje usred Knina i to na najsvetiji hrvatski praznik? Zar se ta politika zove politikom desnog centra? Jer, na sve ovo što čujemo i vidimo, dvije stotine tisuća članova HDZ-a šuti i mirno gleda, okrećući glavu od svakodnevnog poniženja miljama daleko od svega što su oni obećavali i što se njima obećavalo. ''Zaustavite zemlju silazim!'', rekli bi Prljavci!