Je li Plenković uveo HDZ u posljednji stadij evolucije iz političkog pokreta prema političkoj stranci

Naglasio je kako su Neovisni za Hrvatsku ovim izbornim rezultatom pokazali da su "autentična politička opcija s jasnim političkim ciljem, a ne ad hoc skupina za jednokratnu političku uporabu". Dodao je i da do parlamentarnih izbora ima sasvim dovoljno vremena da se dogovore načela, ako je to moguće, za takav politički nastup, piše Jutarnji list.

Mnogi koji kažu da je HDZ doživio poraz bit će u pravu. HDZ nikada, još od prvih samostalnih izbora, nije dobio manju podršku birača. No, ovo danas nije onaj HDZ, masovni pokret koji treba ujediniti cijelo desno biračko tijelo, a izgleda kako HDZ-ov predsjednik, Andrej Plenković to nije ni htio. 

Od prvoga dana kada je preuzeo kormilo HDZ-a i pobijedio na izborima, Plenković je naglašavao kako je njegov HDZ stranka desnog centra, narodnjačka i demokršćanska. Od trenutka kada je konsolidirao svoju vlast unutar HDZ-a, počeo je i s njegovim odmicanjem od desnih i radikalno desnih struja, kako unutar stranke, tako i u javnosti. 

Iako mu je za marginalizaciju vodećih ljudi desne struje i onih koje javnost kao takve percipira iz vrha stranka i krugova bliskih vodećim HDZ-ovcima trebalo dvije godine, Plenković je pokrenuo moderniziranje HDZ-a i njegovih politika, koje bi za razliku od politika njegovih prethodnika od HDZ-a trebale napraviti modernu stranku desnog centra. 

Unatoč tome što mnogi ovakav rezultat HDZ-a doživljavaju kao debakl, rezultate ovih izbora treba gledati kao posljednju fazu evolucije HDZ-a iz masovnog pokreta koji je Hrvatsku izveo iz komunizma i iz Jugoslavije, u modernu stranku desnog centra koja uživa povjerenje najvećeg broja hrvatskih birača. 

Da, Plenković je izgubio glasove konzervativnijih birača koji žele da se njihova politika jače artikulira i manjim dijelom glasove onih koji još uvijek misle kako bi HDZ trebao tražiti i glasove onih čiji se stavovi obično artikuliraju na simpatiziranju ideja krajnje desnice, ali i uveo je HDZ u novu eru političkog djelovanja. 

Dugi niz godina na takav je način glasove krajnje desnice privlačio Ivo Sanader koji je svoje proeuropske politike koje je iskazivao na Zapadu i Europskoj uniji pred glasačima skrivao evociranjem uspomena na Domovinski rat i protusrpsko raspoloženje. Izgleda kako je Plenković odlučio raskrstiti i s porukama Tomislava Karamarka, koji je HDZ s euroskeptičkim porukama vodio prema desnici i s ''prevarantskom'' politikom Ive Sanadera. 

Uglavnom, Andrej Plenković ne skriva svoje proeuropsko lice i želju da njegov HDZ vodi i ima europsku desnu politiku. Iako je i on dijelom kriv za izborni rezultat, većim dijelom dobro je detektirano kako ipak najveću odgovornost za ovakav debakl nosi upravo HDZ na terenu koji nije bio spreman tu njegovu politiku prenijeti glasačima. 

Trenutno iz HDZ-a dolaze poruke koje bi se mogle protumačiti kao da će u toj stranci doći do većih potresa, pa čak i mogućih odcjepljenja. Takve poruke dolaze od onih koji ne žele prihvatiti novi politički smjer HDZ-a, a u toj činjenici i leži najveći dio trenutnih problema u stranci pa čak i u funkcioniranju Vlade. Naime, dio onih koji ne žele prihvatiti novi HDZ-a i njegovu transformaciju u političku stranku pokušavaju na svaki način zaustaviti promjenu te su dijelom i prigodno zaboravili prenijeti poruku biračima na terenu. 

No, s obzirom na to da je Andrej Plenković čvrsto preuzeo sve uzde u stranci, teško je za vjerovati da će bilo tko pokušati neku veću pobunu protiv predsjednika stranke. Desni dio stranke nema osobu koja bi mogla zamijeniti Plenkovića i na brzinu konsolidirati stranku i za razliku od Tomislava Karamarka oko kojega je postojao konsenzus za njegovim micanjem unutar vodstva HDZ-a, toga trenutno, a ni uskoro neće biti. 

Oni kojima smeta taj novi smjer sada napokon imaju politički prostor kod konzervativnih i desnih stranaka poput Hrvatske konzervativne stranke i Neovisnih za Hrvatsku, koje samostalno, ili u koaliciji, imaju priliku postati politički faktor na desnom političkom spektru koji može i treba preuzeti svoj dio birača. 

I u toj činjenici treba gledati još jednu pobjedu Plenkovića. Namjerno ili ne, upravo je on provodeći svoju politiku u HDZ-u omogućio stvaranje koalicije stranaka, ili stranke na desnici koja ima potencijal postati koalicijski partner HDZ-a, s kojom će on, ili njegovi nasljednici moći u budućnosti formirati vladu, za razliku od SDP-a koji na lijevom političkom spektru nema ni jednog mogućeg partnera, osim s pričom oko Uljanika, kompromitiranog IDS-a. 

Upravo u tom svjetlu treba gledati i postizbornu poruku političkog tajnika Neovisnih za Hrvatsku Zlatka Hasanbegovića, koji je, čini se, prepoznao priliku za stvaranje nove političke platforme na desnici.

"Bitno je da ta politička platforma ima temelj autohtonog političkog programa te da ni u jednom trenutku ne smije biti instrument unutarnjih borbi HDZ-ovih podzemnih i nadzemnih frakcija", objasnio je svoju ideju politički tajnik Neovisnih za Hrvatsku. 

Iako su ovo bili izbori za Europski parlament, a ne za Hrvatski sabor, njihovi rezultati unose nemir na nacionalnoj političkoj  sceni. Unatoč tome što se SDP konsolidirao, Partija se ne smije nikako opustiti. Ujedinjene ljeve i lijevo liberalne scene neće biti dok su na čelu te stranke Davor Bernardić i Zlatko Komadina koji SDP vode prema krajnjoj ljevici, a bez koalicijskih partnera nema ni pobjede na parlamentarnim izborima i formiranja vlade.

A SDP bi, iako trenutačno moćno izgleda, mogući poraz, pa čak i pobjeda na skorašnjim predsjedničkim izborima mogli ponovno odvesti u unutarstranačke ratove.

Na desnoj strani političkog spektra stanje je ipak komotnije. Konzervativni birači dobili su svoju stranku u kojoj mogu djelovati, politička desnica dobila je svoj prostor, a čak su i populisti sa svoje dvije struje, Mislav Kolakušić i Živi zid, dobili prostor u kojem će se moći pripremati za predstojeće parlamentarne izbore.  

Ono najvažnije: rezultati ovih izbora dali su do sada neviđenu mogućnost inače ravnodušnim biračima Republike Hrvatske- po prvi puta imaju za koga glasati.