Je li isplativije živjeti od kapitala nego od rada?

Traže ih iznajmljivači, oni isti koji su svako proljeće pa tako i ovo pod topničkom paljbom svih ostalih zbog skromnog godišnjeg poreza koji plaćaju, a izdašno zarađuju od turističkog najma. Čistačicu na Jadranu teško je naći i uz plaćanje sata čišćenja 10 eura, a sada već i 15 budući da je lani u kunama uobičajeno bilo sat čišćenja apartmana za turiste naplatiti 100 kuna po satu. Iako subvencionirani, poskupjeli su i struja i voda pa će i praone posteljina poskupjeti, kao i sav ostali rad vezan uz iznajmljivanje apartmana turistima.

Zbog niskog poreza koji plaćaju na najam svojih nekretnina turistima iznajmljivači na Jadranu dobili su brojne neugodne epitete. Proziva ih se rentijerima koji utječu na rast cijena nekretnina do te mjere da je stvoren dojam kako se od izmamljivanja jednog apartmana iduće godine kupi najmanje još jedan što je naravno apsolutno nemoguće.

Na primjeru iznajmljivača apartmana svako se proljeće glasno tumači kako je isplativije živjeti od kapitala nego od rada, a oni su najčešće potpuno pogrešan primjer za takvu tezu.

Teško je naime naći čistačicu, a i njihov rad je u odnosu na cijenu noćenja u brojnim apartmanima kojih ima dovoljno, da slobodno možemo koristiti riječ "prekomjerna apartmanizacija" iznimno skup, a dodamo li tome pranje i peglanje, mnogi iznajmljivači bi da moraju sve te usluge nekome platiti brzo odustali od posla izmamljivanja apartmana.

Iznajmljivač je vrlo često domar, pralja i čistačica istovremeno. Izmamljuje ležajeve u svojoj nekretnini i izvana mi to vidimo kao čisti prihod od kapitala ljuteći se što eto mukotrpno radimo cijele godine i plaćamo visoke poreze dok taj iznajmljivač jednostavno pruži ruku i uzme novac od gosta.

U stvarnosti, iznajmljivaču je upravo negdje pred proljeće najčešće preskupo angažirati soboslikara, zanimanje poznatije kao pitur ili moler pa zidove i stropove boja sam. Čistačicu ne može naći pa postane i čistačica, pralja i peglačica, a kako ne postoji nikakav plaćeni radnik u službi za pritužbe iznajmljivač je dostupan gostu 24 sata dnevno, jer što ako 'crkne žarulja'?

Agencije za najam su također skupe pa je iznajmljivač istovremeno angažiran i na poslovima oglašavanja svojeg apartmana, profesionalne fotografije su beskonačno skupe pa radi i na poslovima fotografa amatera.

Naradi se iznajmljivač naravno ako nije riječ o pravom kapitalistu s deset apartmana koji je za čišćenje pribavio strane radnice uvjeren da je obavio pošten posao ako sirotinji u potrazi za boljom budućnošću omogući nerijetko nehumane uvjete smještaja, pretjerano radno opterećenje i na kraju ih plati na crno.

Postoje naravno, iznajmljivači, iznajmljivači i iznajmljivači, postoje u stotinu nijansi morsko plave, a mnogi među njima bi kad bi stavili tržišnu cijenu na svoj rad koji obavljaju u iznajmljivanju svojeg apartmana zaključili da od kapitala zapravo ne zarađuju ništa jer sve što dobiju za najam ležajeva u vlastitim im nekretninama isplate sami sebi za posao čišćenja, pranja, peglanja, dežuranja pri telefonu ako nešto ustreba, sitnih popravaka jer i za to su majstori preskupi i slično.

Zato je kada govorimo o biznisu iznajmljivanja apartmana turistima pogrešno porez na tu djelatnost olako nazvati porezom na prihod od kapitala i zgražati se koliko je nizak u odnosu na porez na rad, jer puno je tu rada koji iznajmljivač sam sebi ili članovima obitelji naravno ne plaća.

U nekoj budućoj poreznoj reformi, dođe li do nje, kada se bude razmatralo kako i koliko oporezivati turistički najam smještaja, svatko treba razdvojiti oporezivanje prihoda od kapitala i pripadajućeg rada. Posebno ako želimo biti u duhu vremena u kojem su i kućanski poslovi koje uglavnom u svoje slobodno vrijeme obavljaju žene konačno počeli dobivati svoju cijenu po satu rada.