Je li hrvatska stvarnost doista struganje maternice i mozga bez anestezije?

Prije svega, kao žena, potpuno razumijem koliko je teško ovakvu intimu iznijeti pred četiri milijuna građana i tako se potpuno ogoliti, a potom izdržati lavinu svakojakih reakcija - od priznanja za hrabrost, do osude.  

Otkrila je Ivana i je li joj bilo teško iznijeti vlastitu intimu u saboru kako bi upozorila na problem. "Naravno da jest. I to nije bilo samo moja odluka, nego i suprugova, da ja želim o tome javno pričati. Nisam znala hoće li to biti u ovom mandatu, ali danas je bila prilika. Morala sam progovoriti, zbog drugih žena", izjavila je medijima.

Objasnila je kako je na Hitnu došla krvareći, nakon čega su joj rekli da mora odmah na kiretažu. ''Ne znam kako to izgleda, rekla sam 'ok'. Kad sam ušla u prostoriju prvo mi je bilo čudno to što su me svezali. Nisu mi objasnili zašto. Mislila sam da je to za zaštitu, ako se trznem, jer mi je bilo logično da će mi umrtviti taj dio tijela. Bol je bila sve jača i jača, postalo je neizdrživo. Upitala sam do kada će to boljeti i kada će početi djelovati nešto. Rekli su mi da je ovo jedini način na koji to mogu učiniti", ispričala je zastupnica Mosta.

Kazala je i kako od šoka nije pitala za anesteziju. "Sestre su odbrojavale, držale me za ruku, one su s ljudske strane napravile sve što su mogle", a tek kada je došla kući i shvatila što se dogodilo, po vlastitim riječima, počela je pretraživati po internetu. "Išla sam vidjeti je li moguće da mi se to dogodilo. Tek tada sam doznala da postoji i peticija, kiretaža bez anestezije, čitala sam o iskustvu neke gospođe, i da je već pisano otvoreno pismo Vladi i ministru, tek tada sam ostala šokirana. Odlučila sam progovoriti o toj temi, jer vidim da nitko od političara ne želi komentirati. A ja sam željela da ministar Kujundžić to čuje, jer to je njegov resor".

Zaustavimo se ovdje. U polumrtvoj sabornici zavladala je konsternacija, a dobrom dijelu prisutnih zastupnika u prvi mah nije bilo ni jasno što se događa i o čemu žena priča.

Osobno, posebno mi je bila, nazovimo to tako, zanimljiva reakcija predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, koji je zastupnicu pokušao nekoliko puta prekinuti, ali joj je ipak dopustio da dovrši svoj emotivni govor, a na koncu je gotovo zavapio da ''iznoseći svoju intimu njega dovodi u neugodnu situaciju''. Javnost je odmah graknula na Jandrokovića, smatrajući ga okrutnim, čak bešćutnim, no ne slažem se s time. Bilo je zaista vidljivo da mu je neugodno, prije svega kao čovjeku, ne nužno konzervativnom, onome koji smatra da je ženama mjesto u kuhinji i da nikada ne smiju javno govoriti o ''onim danima u mjesecu''; ne, bilo mu je mučno, jer je shvatio o čemu se radi. Zato je možda i nespretno reagirao, a ljudi mu odmah priljepili etiketu hladnog i nezainteresiranog čovjeka kojega ne zanimaju tuđi problemi.

Naprotiv, ako je netko u tim tegobnim trenucima bio hladan i doista nezainteresiran, bio je to premijer Andrej Plenković, koji je potpuno odsutno tipkao po mobitelu - vidljivo je na snimci.

Rečenica ministra zdravstva dr. Milana Kujundžića, koji doista jest najslabija karika u Plenkovićevoj Vladi, također je bila prilično nespretna, ali ipak ljudska: ''Trebao bih vidjeti medicinsku dokumentaciju da bih mogao procijeniti o čemu se radi''. Zvuči sterilno, ali zapravo da, u pravu je. Lavina reakcija žena na društvenim mrežama potvrdila je ministrove riječi - mnoštvo njih napisalo je kako zaista postoje slučajevi u kojima se takvi zahvati rade bez anestezije.

Dan kasnije, a nakon sastanka s ministrom, iz KBC-a Split stiglo je priopćenje u kojem se u vezi medicinskog zahvata nakon spontanog pobačaja Mostove zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić ponovno tvrdi da "nije istina da se radila kiretaža i nije istina da se nije koristila lokalna anestezija". U obrazloženju stoji i ovo: "Gospođi Ivani Ninčević Lesandrić je 12. veljače 2018. zbog spontanog pobačaja učinjena vakum aspiracija u lokalnoj anesteziji. Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Split je ustanova koja ima realne pokazatelje da radi vrhunsku medicinu. Prije svakog zahvata ženama se ponudi lokalna ili opća anestezija. U ovom slučaju je ušće maternice zbog spontanog pobačaja već bilo prošireno, a zahvat vakum aspiracijom je najmanje invazivan i najmanje bolan pa se na općoj anesteziji nije inzistiralo. Žao nam je što se ovakvim objavama naše pacijentice neopravdano dovode u stanje zabrinutosti i nepovjerenja prema našoj ustanovi". Naveo je to u priopćenju predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode Deni Karelović.

Mostovka je ostala pri svojem stavu i traumatičnom iskustvu, a splitska bolnica promptno reagirala, vjerojatno u dogovoru s Kujundžićem.

A tada je krenuo nezaustavljiv val rasprava o tome što sve žene doživljavaju u hrvatskim bolnicama, od ginekoloških pregleda, do poroda i raznih osjetljivih zahvata. Većina onoga što sam pročitala doslovce su horori, koji pripadaju u mračni, srednji vijek, a ne u 21. stoljeće.

I ja, kao i svaka žena imam iskustvo iz hrvatskih bolnica, no, barem u ovom, nazovimo ga ženskom aspektu priče, nikada nisam doživjela takvu traumu. Moje su bolesti bile drugačije, ali čak i u svojim najtežim trenucima do kraja sam imala povjerenje u liječnike i medicinsko osoblje, a o tome sam i javno pisala.

U ovoj teškoj storiji kojoj svjedočimo, mene je više šokiralo nešto drugo - šok političara i javnosti činjenicom da se jedna žena usudila javno iznijeti svoju osobnu životnu dramu, ali baš onako, ravno iz maternice. Da, zašto ne, sve da su liječnici i postupili ispravno u ovom slučaju, žena je imala pravo javno pitati i upozoriti, a onda i dobiti odgovore.

Danas je to kiretaža bez anestezije, sutra će to biti nešto drugo; čemu se, za Boga miloga, čuditi? Nije li upravo Parlament mjesto u kojemu se treba otvoreno razgovarati o svemu, a ne samo biti mašinerija dizanja ruku stranke koja je na vlasti? Pa tako je taj Parlament i zamišljen. I s te strane, pozdravljam hrabrost zastupnice, čak i ako je bila u krivu, a liječnici imali pravo u odluci koju su donijeli, želeći joj pomoći, a na koncu joj stvorivši, kako je rekla, ''najužasnijih 30 minuta u životu''.

Imamo pravo čuti što se zbiva oko nas, podijeliti iskustva, bila ona najbolnija i najmučnija, naravno, ne prelazeći granicu dobroga ukusa, jer svi smo mi dio ovoga društva. A iako nečija zamalo uništena maternica izaziva sablazan, ona je i pokazatelj stanja svijesti jednoga društva, u ovom slučaju hrvatskoga. Jedino otvorenim ćemo dijalozima to isto društvo, tako ukočeno i patrijarhalno i dalje, moći mijenjati na bolje, kako nam možda jednoga dana ne bi više na živo strugali ne samo maternice, već prije svega mozgove, a što nam rade više od dva desetljeća.

Društvo u kojemu se šuti i u kojemu ima zabranjenih tema, nema budućnost. To je društvo koje vegetira, a ljudi su prikopčani na aparate na kojima sporo umiru. I baš zato treba razgovarati o onome što živimo i proživljavamo. Uostalom, sve i potječe iz maternice; nikoga ne bi bilo da nije nje, ona je početak i kraj svijeta.