Lex Agrokor bio je steroid za ortački kapitalizam, on je jači nego ikad

Ono što je mene potaknulo da napustim jedan utjecajni mainstream medij i propustim mogućnost opisivanja realne politike i demistifikacije mainstream fantazija pred velikim brojem čitateljstva, u ponedjeljak se nekom mladom i ambicioznom autoru dogodilo od strane druge velike medijske kuće. Predstavljanje knjige "Agrokor: slom ortačkog kapitalizma" autorice Martine Dalić, bivše ministrice pod čijom je palicom skrojen takozvani "lex Agrokor", izazvalo je gađenje kod svakog stvaratelja javnog mnijenja, barem onoga koji u sebi još zadržava dašak dostojanstva, morala i onog što se nekad nazivalo novinarskom etikom... Dalić, koja kao da je postrojila Plenkovićevu Vladu, HNB, HANFA-u, bivše i sadašnje najznačajnije hrvatske političare i ljude iz najmoćnijih institucija u državi, od sebe je pokušala napraviti heroja, a ne zločinca. U tome joj je pomogla medijska kuća koja je godinama bila glavni podupiratelj i suradnik Ivice Todorića i Agrokora, navodno alfe i omege onoga što je Martina Dalić svojim spisima navodno rušila – ortačkog kapitalizma. 

Toliko lošeg, gadljivog, u isto vrijeme prozirnog i lažnog, u lice je bacio skup u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici svima onima koji su gledali ili slušali, ili su pak bili primorani uz novine na poklon dobiti primjerak autoričine knjige. Ako na trenutak i zanemarimo elitu koja se ondje okupila, ako zaboravimo da su u prvim redovima bili veliki oci ortačkoga kapitalizma, da su oni koji su surađivali s Agrokorom i Todoriću ljubili ruke sad sudjelovali u pobjedonosnom pjevu o uništenju ortačkog kapitalca broj 1 Todorića, poruke koje su se slale iz ugledne knjižnice trebale bi biti dovoljne da im svima skupa svatko s imalo samopoštovanja i hrabrosti pokaže srednji prst. Izjave poput "grupa Borg nije postojala", "nisam pročitao knjigu, ali je odlična", "nema nikakvih afera", dostojne su anala hrvatske političko-klijentelističke bahatosti. Nakon što je mjesecima u javnost curila komunikacija stvaralaca lex Agrokora, nakon što se jednim guglanjem može izvaditi na desetke lažnih svjedočenja sve od vrha države pa do čelnih ljudi oko Dalićkine "nepostojeće" grupe Borg, elite koje su nam navodno srušile ortački kapitalizam ujedinile su se te uz skupa vina i kavijar poručile svima, samo na kulturni i politički korektni način: ne može nam ni'ko ništa, jači smo od sudbine!

Izazvala je knjiga reakcije, počeli su se raditi osvrti na napisano i analizirati Dalićkini doživljaji, misli i postupci. Zanimljivo je bilo čitati rasprave između najvećih hrvatskih ekonomista, intelektualaca, poduzetnika, novinara i običnih građana oko samog sadržaja knjige, ali i poruka koje su se mogle čuti s promocije iste. I onaj tko poznaje najutjecajnije ljude iz visoke hrvatske politike, ekonomije i medija, lako je mogao unaprijed pretpostaviti reakcije istih. Oni koji su često i vješto surađivali s državom, koji su imali jako velikih koristi od ortakluka koji od devedesetih imamo u Lijepoj našoj, stali su na stranu nevidljivih Borgovaca i pokušavali prodavati muda pod bubrege kako je srušen taj ortački kapitalizam... S druge strane su bili oni koji ne surađuju u velikoj mjeri s državom, čak i oni koji nikada nisu radili s državnim kracima i imali materijalnu korist od toga, ali se zbog upućenosti u močvarni sustav kakav imamo i svjesnosti moći koju elite posjeduju, godinama boje suprotstaviti i glasno govoriti protiv klijentelizma, hibridnog spoja države i tržišta te povlaštenosti pojedinih tajkuna...

I treći su oni, a jako su malobrojni, koji su od početka upozoravali na opasnost državnog uplitanja u privatnu tvrtku poput Agrokora, koliko god ona bila "sistemska" i koliko god zaista bila sinonim za kronizam. Jer ne može se nešto što je godinama građeno od jedno te istih ljudi, od istih takvih ljudi i srušiti. Tko normalan može misliti da su ljudi poput Škegre, Šeksa, Tedeschija, Linića, klana Hanžeković i drugih preko noći odlučili srušiti sustav koji su godinama stvarali po svojoj mjeri, odnosno po mjeri svojih ortaka? Lex Agrokor, koliko god ga naši vrli stručnjaci koji su se imali priliku iskazati u 25 godina hvalili, nije nikakav zakon koji je slomio taj navodno im mrzak ortački kapitalizam. On je bio šećer u žilu, steroid koji ga je ojačao više nego ikad i koji je povezao mreže politike i gospodarstvenika koje su zbog barem malo buđenja svijesti građana počele pucati...

U svakom slučaju, kad god pomislim da se naše elite ne mogu spustiti niže, one smognu hrabrosti odnosno drskosti da nas ponovno iznenade!