Kupnja osječke tvornice mlijeka nije poslovni nego politički potez Fortenovina Belja

Osječku mljekaru od bavarskog Megglea preuzima Fortenovino Belje, nekadašnji poljoprivredni kombinat koji je Agrokor Ivice Todorića 2004. godine od države kupio za jednu kunu. Meggle, poznato je još od ljeta napušta osječki pogon, a bili su ga spremni i zatvoriti zato što im je proizvodnja u njemu - neisplativa. 

Dok je Meggle na proizvodnji u Osijeku gubio novac, pokazala je Finina analiza poslovanja mljekarskog sektora, svi ostali veliki igrači su stvarali novac. 

Vindija ima najveći prihod, Dukat ima najveću profitabilnost, a Meggle najveći gubitak, sažeti je poslovni izvještaj sektora za proteklu godinu. 

Ipak, Belje koje ima oko četiri tisuće muznih krava i proizvodi 35 milijuna litara mlijeka godišnje, baš kao da se samog Todorića pitalo svojem će poslovanju dodati – mljekaru. 

Belje naime proizvodi sir, a posebno se diče sirnim namazom ABC za kojeg je Todorić svojedobno navodno tvrdio da mu vrijedi najmanje 100 milijuna eura. Dodajući mljekaru i ostale proizvode iz palete mliječnih proizvoda Belje se može pohvaliti da ima sve – od krave na polju do sira, a uskoro i mlijeka na stolu. Nažalost za njih, prilično zasićenom tržištu kojim vladaju Vindija, Dukat i jeftiniji uvoz na što i Meggle računa budući da su najavili kako će hrvatsko tržište opskrbljivati s proizvodnih lokacija u Bosni ili Srbiji. 

Belje će osim što dobiva mljekaru dobiti dodatnih šest posto tržišta u otkupu mlijeka, pa će držati sveukupno 16 posto. Vindija i Dukat zajedno otkupe više od 70 posto mlijeka na hrvatskom tržištu. 

No, spasit će se proizvodnja mlijeka na nešto manje od 300 farmi koje su do sada svoje mlijeko prodavale Osječkoj mljekari. Priča koja prati akviziciju začinjena je velikim planom novog razvoja slavonskog stočarstva, uspostave novog stočarskog zadrugarstva i konačnim oživljavanjem zamrlog istoka Hrvatske. Sve što se trebalo dogoditi da se pokrene obnova jest odluka njemačke kompanije o napuštanju neprofitabilne tvornice mlijeka. S druge strane, tih 300-tinjak farmi našlo bi za svoje mlijeko udovoljava li ono standarde kvalitete drugog otkupljivača. 

Malo je ili nimalo poslovnih argumenata u prilog kupnji osječkog pogona, međutim svi su politički argumenti prisutni. 

Belje će spasiti polovicu zaposlenih u gubitaškoj tvornici, a novozamišljeno zadrugarstvo plodno je tlo za neke buduće državne poticaje kojima će se spašavati Slavonija. 

Baš kao što je Todorićev Agrokor kupio Belje da bi spasio Slavoniju državnim poticajima, međutim, Slavonija je danas svašta, samo spašena nije. Dodamo li tome da Fortenova grupa prodaje profitabilan sladoledni biznis upravo zato da bi namaknula novac za otplatu dugova, kupovanje gubitaša u mljekarskoj industriji postaje poslovno još teže objašnjiv potez. No, neke kompanije vode biznis, a neke druge vode politiku. Fortenova danas u rukama grupacije nepoznatih vlasnika skrivenih iza kapitala ruskih banaka i međunarodnih fondova uz vlasnički jezičac na vagi – Pavu Vujnovca, osječkog poduzetnika primarno u energetskom sektoru ni malo ne zaostaje za Todorićevim Agrokorom u osvajanju politički motiviranih poslovnih ciljeva.