Kultura smrti ovladala je Zapadom i stoga treba pozdraviti Hod za život

Od vremena tzv. šezdesetosmaške revolucije, koju je Erich Fromm nazvao "ženskom, dječjom i seksualnom" revolucijom, traje sustavni i promišljeni napad na brak i obitelj. Revolucionari su najprije zazivali smrt braka i obitelji. Kad su vidjeli da to ne prolazi promijenili su taktiku. Sada žele sve zajednice proglasiti brakom. Jer ako je sve brak onda ništa nije brak. 

Genderizam i zeleni fundamentalizam

Najgori izdanak revolucije je tzv. genderistička ideologija. Prema genderistima spol i rod nisu istovjetni. Spol je biološka i nepromjenjiva, a rod društveno-kulturalna, promjenjiva i fluidna kategorija. Netko bi se tako mogao roditi kao muškarac, ali bi, eto, prema rodu bio žena. Ovakve sulude i protuznanstvene ideje rezultiraju industrijom promjene spola koja u SAD-u godišnje generira desetine milijardi dolara. Iza (trans)genderističkih pothvata ostaju fizički i psihički osakaćeni ljudi, a među njima i mnoga djeca. Kao ideologija koja negira antropološke datosti s tendencijom pisanja nove Knjige postanka, genderistička ideologija direktno je protivna kršćanskim vrijednostima, ali i zdravu razumu.

Uz bok genderizmu stoji zeleni fundamentalizam. Zeleni radikali svako novo dijete proglašavaju novom tonom ugljičnog dioksida. Kako bi se spasio planet treba prestati rađati djecu. Za koga će taj planet u budućnosti biti ako ne bude ljudi, to ne kažu. No ljudi su za njih i ovako nametnici na zemlji. Nametnici koji će se morati odreći mesa i jaja te jesti bube, kukce i žohare kako bi Svjetski ekonomski forum spasio klimu i planet. 

Utemeljitelj ekologizma, liječnik i zoolog Ernst Haeckel, smatrao je da kršćanski moral, sa svojim štetnim milosrđem prema slabijima, predstavlja "najgori nemoral". Slabunjavu i defektnu djecu prema njemu treba eliminirati po uzoru na antičku Spartu. U skladu s time osnivač ekologizma zagovarao je abortus, čedomorstvo, eutanaziju kao i bezbolnu eliminaciju bolesnih i umobolnih. Ovdje leže korijeni zelenog fundamentalizma koji je kao i genderizam suprotstavljen prvoj zapovijedi u Bibliji: Plodite se i množite i zemlju napučite.

Od Nadčovjeka do besmrtnog kiborga

Dok genderizam želi prevladavanje razlika između spolova, transhumanizam zagovara nadvladavanje čovjekove besmrtnosti. Kao što najavljuje glasnogovornik Svjetskog ekonomskog foruma Yuval Noah Harari, oni kojima će biti dostupne tehnologije i izumi koji jamče poboljšane tjelesne i duhovne sposobnosti bit će "jednakiji" od onih koji ne će imati te mogućnosti.  U dvadeset prvom stoljeću oni koji se ukrcaju na vlak napretka steći će božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji će ostati iza suočit će se s izumiranjem. Glavni proizvodi u dvadeset prvom stoljeću bit će tako tijela, mozgovi i umovi. Priča o čovjeku u 21. stoljeću više ne postoji jer će ovaj biti zamijenjen umjetnom inteligencijom. 

Dok kršćanstvo i realnost govore o smrtnosti čovjeka na ovome svijetu, transhumanisti smatraju da će čovjek pomoću znanosti i tehnike postići neku vrstu raja na zemlji. U posthumanističkim vizijama krećemo se prema postbiološkom stanju. Ljudi će nestati i postati besmrtni "bogovi". Ne vjerujući u Boga i život poslije fizičke smrti, a u strahu od smrti kojoj je podložno svako tijelo, transhumanisti tijelo proglašavaju zastarjelim konceptom koji treba evoluirati u besmrtnog kiborga. Stare su to ideje ranih eugeničara koji su zagovarali stvaranje tzv. Nadčovjeka. Nije bez vraga činjenica da je pojam transhumanizam skovao Julian Huxley, svojedobni predsjednik Britanskog eugeničkog društva.

Sve ideje treba procjenjivati prema plodovima. A koji su plodovi svih navedenih ideologija? Plodovi su to otrovne voćke. Zapadni svijet nalazi se pred demografskim samouništenjem. Kultura smrti poharala je sve pore zapadnih društava. Život i žrtva se preziru, a lažna utjeha pronalazi se u hedonizmu i dekadenciji. Kad se pomrači razum i najmaloumnije ideje mogu postati "novo normalno".

Slijedom svega navedenog treba pozdraviti manifestacije kao što je i ovogodišnji Hod za život, obitelj i Hrvatsku. Manifestacije su to zdravih vrijednosti i zdravog razuma u kojima se slavi život, a ne smrt. Jedino jake obitelji mogu biti temelj hrvatskoga svekolikog razvoja. Sve drugo predstavlja put u propast, u mračne vode sve raširenijeg besmisla.