Kućni ljubimci kao jedina preostala 'svetinja' u hrvatskom društvu

Zasigurno boljem nego što je sada, no ne i u idealnom, jer još uvijek bi nam nedostajali preduvjeti kao što su međusobna tolerancija, briga jednih o drugima te svijest kako svojim ponašanjem i djelovanjem ne smijemo ugrožavati prava i interese drugih. Naime, upravo to često nedostaje borcima za prava životinja i kućnih ljubimaca. Nisu jedini s tim manjkom, ali danas pišemo o njima. Uz strastvenost i upornost, mnoge od njih 'krasi' i isključivost i militantnost u stavovima, a počesto i bezobzirnost prema pravima drugih. Naravno, to je glasna, nadamo se, manjina, ali u svakodnevnom životu doimaju se kao većina.

Zbog nonšalantnosti vlasnika pasa djeci oduzet životni prostor za igru

Njihov nonšalantan odnos prema drugima, a tu prije svega mislim na vlasnike pasa, očituje se u naizgled benignom, ali toliko raširenom ponašanju da je to postao javnozdravstveni i higijenski problem u gradovima i naseljima. Riječ je o nečišćenju iza pasa zbog čega su sve gradske zelene površine i parkovi, a ni po nogostupima nije sigurno uvijek bezbrižno hodati, doslovce 'kontaminirani' psećim izmetom. To najviše ugrožava djecu jer im je oduzet prostor za trčanje i igru u ionako skučenim uvjetima života u gradskim naseljima. Uzdignuta čela i bez srama sa svojim psima ulaze i u školska dvorišta gdje se njihovi kućni ljubimci olakšavaju ne obazirući se pri tom ni na znakove zabrane, zakone i osnova pravila ponašanja neophodna za miran suživot u jednoj zajednici. Lokalne vlasti kao da ignoriraju taj problem; što zbog neučinkovitosti komunalne službe, što zbog agresivnosti tih istih vlasnika od kojih su neki spremni i na fizički obračun ako ih se opomene da bi trebali počistiti za svojim 'najboljim prijateljem'.

Lavež pasa odavno nadglasao smijeh djece

U Velikoj Gorici primjerice, najljepši gradski park prikladno se zove Trg Franje Tuđmana. Na njemu se okupljaju obitelji s djecom, koja bi naravno, htjela slobodno trčkarati i igrati se po zelenim površinama. Ali ta igra često rezultira uprljanošću psećim izmetom što predstavlja pravu zdravstvenu opasnost, posebice za manju djecu koja su još u tzv. oralnoj fazi pa ruke stalno stavljaju u usta. Bilo je inicijativa da se barem taj veliki park osigura za obitelji i djecu te zabrani životinjama, ali gradskim ocima to nije bilo ni na kraj pameti jer su bili uvjereni da će izgubiti izbore zbog jačine prosvjeda i prijetnji 'ljubitelja životinja'. Ne treba zanemariti činjenicu da je riječ o velikoj glasačkoj bazi, jer lavež pasa odavno je nadglasao smijeh djece ne samo u našem, nego i u cijelom zapadnom društvu.

Psi kao članovi najuže obitelji

U današnjem demokratskom i slobodnom dijelu svijeta u koji se ubraja i Hrvatska možete sve slobodno propitivati i kritički analizirati, a od toga nisu izuzete niti Crkva, religija ili bilo koje društvene grupe, skupine i grupacije.

U prijevodu - 'više ništa nije sveto'. Tako se barem mnogi žale. Ali nisu u pravu. Ako je išta ostalo 'sveto i nedodirljivo' u našem društvu i što nije uputno ni komentirati ni propitivati, a kamoli kritizirati, onda je to masovno držanje životinja u stanovima i kućama, a tu prije svega mislim na pse, koji su se, ima tomu već nekoliko desetljeća, iz dvorišta preselili u topli čovjekov dom i krevet. Postali su članovi najuže obitelji, obitelji u kojoj ima sve manje djece. Kao da je došlo do određene neravnoteže i miješanja prioriteta, jer odnosi sa životinjama sve više zamjenjuju odnose s drugim ljudima, prijateljima, rodbinom te kompenziraju potrebu za potomcima. A jasno je i zašto. Odnos sa životinjom, odnosno sa psom, daleko je manje zahtijevan od međuljudskog odnosa. Taj vjerni čovjekov drug još iz davnina, ispunjava sve čežnje ljudskog srca; bezuvjetno je odan i vjeran do smrti, poslušan i privržen te voli svog gospodara do obožavanja. Kada bi takav odnos imali s drugom osobom, uključujući i dijete, bio bi u najmanju ruku nezdrav, ako ne i patološki.

Kućni ljubimci mogu obogatiti nečiji život, ali ne mogu biti nadomjestak za obitelj i međuljudske odnose

Životinje, posebice psi, itekako mogu obogatiti nečiji život i obitelj, ali ne mogu i ne smiju biti nadomjestak za obitelj i međuljudske odnose. Njihovi vlasnici, koji su toliko gorljivi i strastveni kada se radi o njima, morali bi se naučiti da držanje životinja sa sobom nosi i neke odgovornosti. A jedna od njih je i čišćenje za psima kada vrše nuždu na javnim gradskim površinama. Jer, grubo rečeno, zašto bi mi podnosili vaše pse u zajednici, ako je zbog vašeg nemara i neodgovornosti ugroženo zdravlje i oduzet prostor za igru našoj djeci?

Kolumnistica portala Narod.hr kao 'kočničar napretka' u društvu

I za kraj, ne mogu se ne osvrnuti na linč i progon kojem je bila izložena kolumnistica portala Narod. hr, naivno vjerujući da se sloboda iznošenja stavova odnosi na sve članove društva, a ne samo na istomišljenike tzv. slobodoumnih i progresivnih medija. Stoga je iznijela svoje mišljenje o suvremenoj obitelji u kojoj su kućni ljubimci zamijenili djecu. Te se čak usudila izraziti i rezerviranost prema spavanju u krevetu sa životinjama. Pri tom je naletjela na 'tempiranu bombu' i postala kolateralna žrtva obračuna 'naprednih' s 'nazadnim' portalom na kojem piše. Pokretači harange obrazložili su na svom portalu kako je njihova najvažnija zadaća „prokazivanje, ismijavanje i osuđivanje svih retrogradnih inicijativa koje hrvatsko društvo guraju natrag… jer njih čitaju ljudi koje zanima kako će svijet izgledati za 20 godina“. A prozvana kolumnistica je jedna od onih koji čine sve „da taj napredak zaustave“. Očito dotični pod napretkom podrazumijevaju da u budućnosti svi spavamo sa životinjama u svojim posteljama.

Sladostrastan lavež vlasnika pasa

Ipak, ključna joj je pogreška bila što se u svojim promišljanjima usudila dirnuti u 'svetinju nad svetinjama'. Kućne ljubimce. Odnosno, drznula se izraziti svoje mišljenje u kojem životinje nisu na pijedestalu ni domovine ni društva ni obitelji. I to je proizvelo takav sladostrastan lavež kod njihovih vlasnika da su valjda i same životinje od čuda zanijemile.