Krvava ruska agresija na Ukrajinu pokazala je potpuni razdor između dva brda

Milanović je u već prepoznatljivom stilu heroja iz Kremlja odbio dati suglasnost za dolazak vojnika iz ruskom divljačkom agresijom napadnute države, a njegovi su argumenti svakoga dana sve više proruski orijentirani, ma koliko on, onako usput dobacio kako je "u sukobu Rusije i Ukrajine, jasno, na strani Ukrajine".

Sukob? Ne, nego juriš divljaka na tuđu zemlju

Ne, predsjedniče, ovdje nije riječ o sukobu, već o barbarskoj invaziji '2majčice Rusije" na najveću europsku državu, s 44 milijuna stanovnika, međunarodno priznatu. U trenucima dok ruska moćna naoružanja kukavički iz zraka s područja Rusij, jer na terenu ih Ukrajinci doslovce sravnjuju sa zemljom, gađaju civilne objekte, bolnice, ubijaju novorođenčad, škole, ostavljajući iza sebe mrtvu djecu, ljude, žene, teško je ostati ravnodušan gledajući te strašne snimke i slušajući izvješća.

Dok Plenković tvrdi da se radi o ''nužnoj pomoći žrtvi agresije'', Milanović smatra da bi to ''Hrvatsku uključilo u rat koji se vodi u Ukrajini te da Hrvatska i Ukrajina nisu saveznice, jer Ukrajina nije članica NATO-a''. Nakon što je Vlada u Sabor uputila prijedlog za obuku, Milanović je optužio Plenkovića da krši Ustav i terorizira državu.

Dio je oporbe predvođen Mostovcima, koji su se de facto prometnuli u glavnu opozicijsku snagu (što također govori u kakvom je ona stanju, a to je više nego jadnom), svesrdno stao uz Milanovića, pravdajući to brigom za hrvatske građane, ali ispod toga uvijek je jedna te konstantna linija. A to je napad na Plenkovića i stalni pokušaji rušenja Vlade.

No, govoriti o situaciji u Ukrajini i pozicioniranju Hrvatske po tom pitanju, doista je, ne samo bolno, nego i iznimno teško i delikatno.

Kada zanemarimo očiti fakt da Milanović od početka lobira za rusku stranu, uvijajući to stalno u fraze kako se mi zapravo ne bismo smjeli miješati, jer smo mala i nevažna država, činjenica je da o ovako osjetljivoj temi, kao što je obuka Ukrajinaca u Hrvatskoj, valja vrlo, vrlo oprezno razgovarati. Stvari nikada nisu crno-bijele, iako je u ovom užasavajućem ratu svakom s imalo poznavanja povijesti i geopolitičke situacije, potpuno jasno tko je krenuo prvi i tko čini jezive zločine na teritoriju druge suverene države.

''Car'' s jedne, a ''senilni'' s druge strane

Za one koji i dalje svoje divljenje ruskom despotu umataju u floskule kako je ''Amerika desetljećima radila stravične zločine po cijelom svijetu'', što je samo donekle točno, jer treba uvijek pažljivo promatrati uzroke i posljedice, ne bi bilo loše kada bi pročitali intervju s nuklearnim fizičarom, dr. Tončijem Tadićem, kojega je prije nekoliko dana dao za Direktno, u kojemu kirurški precizno navodi faktografske podatke o ruskim siledžijskim pohodima na Ukrajinu te opasnost od Putinove uporabe nuklearnog oružja.

Već pravilnim razumijevanjem može se shvatiti da se ruski tiranin-car, kako sam sebe vidi u ogledalu, ni po čemu ne može usporediti s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, ma koliko on bio, kako tvrde, ''senilan'' i ''dementan'' te ''nesposoban''. Sadašnje dvije godine Bidena plus vrijeme provedeno u administraciji Baracka Obame nikako ne idu u istu paralelu s Putinovih 22 godine sustavnog uništavanja i zločina koje čini svojem narodu, unazadivši ga za stotinjak godina.

Staljinov nasljednik po krvi

Jesu li svi ovi koji se dive Vladimiru caru, zaboravili kako je hladnokrvno dopustio prestrašnu smrt mornara na podmornici Kursk, odmah na početku svojega vladanja mega-državom? Zaboravili su i kako je, bez da je trepnuo, dopustio pokolje civila u kazalištu i školi kada su ih napali naoružani čečenski separatisti? Bez ikakvih pregovora i pokušaja spašavanja nevinih ljudi? Zaboravili su i silne zločine i ubojstva mnoštva slobodnomislećih Rusa, od intelektualaca do pjevača? I da godinama, puno prije negoli je nasrnuo na zemlju suncokreta, ucjenjuje Europu plinom, stalno prijeteći kako će zavrnuti "pipe" pa ćemo se smrzavati? Ucjene, prijetnje, nepoštivanje međunarodnih dogovora i tako unedogled. Da je u Rusiji dokrajčio svaki pokušaj stvaranja uređenog, demokratskog društva, koje je krenulo tim putem prije više od 30 godina ''Perestrojkom'' pokojnoga Mihaila Gorbačova?

Isti taj despot eliminirao je sve svoje političke protivnike bešćutnim ubojstvima, podvaljujući Rusima priče o ''nacističkoj, korumpiranoj'' Ukrajini koju treba ''denacifizirati'', prešutjevši razdoblje nezamislivih Staljinovih zločina, Holodomor, poznatiji kao Gladomor, kojim je glađu ubijeno oko deset milijuna Ukrajinaca, jedan od najokrutnijih zločina 20. stoljeća. Tiranin koji je blagonaklono dao svoj blagoslov potpunom raslojavanju i raspadu ruskoga društva, stvarajući nezamislivo i nakaradno superbogate tajkune koji su pokupovali pola zapadne Europe i Amerike, a smatraju ih najmoćnijim ljudima na svijetu. I on poručuje Ukrajini, a dalje i Zapadu, kako su dekadentni, zločinci, okupatori, nacisti, puneći glavu ruskoj mladeži i odgajajući je u mržnji.

Narod bez budućnosti

Ubijajući Ukrajince, Putin ubija buduće generacije Rusa, koje će svijet gledati s prijezirom i strahom, ne dajući im priliku da stvore svoj vlastiti, koliko-toliko normalni život. I da onda svi šutimo nad užasima koje taj pomahnitali nedosanjani Petar Veliki čini, u ime ''zaštite kršćanskih vrijednosti koje će degutantni Zapad razoriti?". U trenucima kada već ima planove za napad na Poljsku, Moldaviju, a Finci ih desetljećima spremno čekaju, pamteći strašan rat u kojem su slomili rusku čizmu.

Da, s te je strane premijer u pravu - naša je obveza kao članice Europske unije maksimalno pomoći, kao što to čini cijela Europa. Da, s druge je strane razumljiv sve veći strah građana zbog činjenice što se mala Hrvatska doista stavila u prve redove pomoći, pritom o tome javno govoreći, dok zloguki Kremlj sve prati, a još nismo zaboravili dron u Zagrebu, ma čiji on bio. A tu je opet Milanović u pravu, no, pitanje je čini li to doista samo zbog brige za hrvatske ljude, ili i zbog, istine radi, nepotvrđenih priča o tome kako je i osobno lobirao za ruske interese nakon odlaska s mjesta premijera pa su mu oni srdačno pripomogli oko predsjedničke kampanje?

Rusi na Pantovčaku, Ukrajina na Markovom trgu

A kada u taj filigranski osjetljiv mozaik svih međusobnih odnosa stavimo i mutnu priču o umiješanosti bivšeg ministra obrane u njegovoj Vladi i osobnoga prijatelja Ante Kotromanića s velikim ruskim korporacijama, o čemu je portal Direktno također pisao, dobivamo nejasnu, ali de facto jasnu sliku.

Plenković je svoju međunarodnu karijeru započeo upravo s Ukrajinom, kada je 2014. godine postao predsjednik delegacije Europskog parlamenta za Ukrajinu, aktivno djelujući na uspostavi demokratskih procesa u toj državi. Europa to zna, zna dobro i vječni suparnik Milanović, ali zna i zlokobni Putin, unatoč tezi da je Hrvatska nevažna. Kremlj nikada ništa nije prepuštao slučaju.

I zato je upravo na pitanju Ukrajine, koje je postalo važno i za naše živote, do kraja puklo između premijera i predsjednika. U svoj se ''raskoši'' pokazao nevjerojatno nepremostiv jaz i ponor između njih dvojice, provalija koja se nikakvim pontonskim mostom ne može spojiti. A između njih dvojice hrvatski su građani, ma kakva na kraju odluka o obuci ukrajinskih vojnika bila.