Kršćani i kršćanske vrijednosti na udaru Sjeverne Koreje, Kine, muslimanskih zemalja, ali i Zapada

Danas se već može govoriti o tome da živimo u postkršćanskom svijetu ili, kao što je to definirao Roberto de Mattei, živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu, u svijetu u kojemu je sve dopušteno osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskog poretka.

Progoni kršćana

Progoni kršćana realnost su i našega vremena. Položaj kršćana pogoršao se u posljednjoj godini u najmanje osamnaest zemalja, navodi se u novom izvješću koje je objavila katolička organizacija Aid to the Church in Need. U regijama Afrike, Azije i Bliskog istoka progon kršćana najviše je prisutan. Prema statistikama organizacije "Open Doors", koja već šest i pol desetljeća objavljuje podatke o progonu kršćana u izvaneuropskim zemljana, više od 360 milijuna kršćana danas pati od velikih progona i diskriminacije zbog svoje vjere.

Na vrhu liste od 50 zemalja koje najviše progone kršćane nalazi se ateistička Sjeverna Koreja. Prema procjenama UN-a u Sjevernoj Koreji živi oko 400.000 kršćana što je oko 1,5 posto stanovništva. Između 50 i 70 tisuća kršćana nalazi se u radnim logorima i u zatvorima u neljudskim uvjetima. Ostale zemlje u kojima se kršćani najviše progone su prije svega one muslimanske. Vrh drže Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, Eritreja, Jemen, Iran i Nigerija. Svi znamo za prošlogodišnje nemile scene iz Afganistana, no ni u drugim državama položaj kršćana nije mnogo bolji pa tako ni u komunističkoj Kini koja pokušava eutanazirati tamošnje katolike osnivanjem svoje domoljubne "katoličke" crkve.

U Pakistanu živi oko četiri milijuna kršćana što je oko 1,9 posto stanovništva. Kršćani u Pakistanu suočavaju se s ekstremnim progonima u svim područjima svog života. Vjernici koji su prešli s islama suočavaju se s najvećom razinom progona, ali svi kršćani se smatraju građanima drugog reda. Kršćani, osobito muškarci, dobivaju poslove koji se smatraju prljavim i nečasnim te mogu biti žrtve ropsko-obvezničkog rada. Neki kršćani su među srednjom klasom, ali ih se i dalje smatra inferiornim u odnosu na svoje muslimanske kolege i često se suočavaju s teškom diskriminacijom na radnom mjestu. Kršćanske djevojke su u opasnosti da budu otete i silovane, a često su prisiljene udati se za svoje napadače i prijeći na islam. Zloglasni pakistanski zakoni o bogohuljenju koriste se za ciljanje kršćana, a islamske ekstremističke skupine žestoko "brane" te zakone, uključujući napade ili ubijanje onih za koje se vjeruje da su ih prekršili.

Najstarije kršćanske zajednice na svijetu, koje se nalaze u Iraku, Siriji i Palestini posebno su ugrožene pa je tako kršćanska populacija u Siriji pala s 1,5 milijuna (2011.) na samo tristo tisuća kršćana. Više od pet tisuća crkava ili kršćanskih institucija napadnuto je, a 4765 kršćana prošle je godine privedeno bez suđenja, uhićeno, osuđeno ili zatvoreno. I u ranije kršćanskim zemljama kao što su Meksiko i Kolumbija položaj vjernika se jako pogoršao jer se ovi doživljavaju kao prijetnja kriminalnim aktivnostima. Vjernici se protive korupciji i drogama što ih stavlja na crnu listu kriminalnih organizacija.

Kršćanstvo na Zapadu

Iako se na Zapadu formalno promiče sloboda vjeroispovijesti, zapadna društva sve otvorenije zagovaraju protukršćanske vrijednosti. Ponekad se to čini posve otvoreno (primjerice sudski progon finske političarke Päivi Räsänen), a često na rafiniranije načine. To se najbolje vidi po tome što se kršćani koji ostaju vjerni biblijskom nauku o spolnosti, braku i drugim ključnim pitanjima pravno sve češće tretiraju kao šovinisti i diskriminatori. Spomenuti de Mattei tako piše o "sudskome suzbijanju dobra".

Moderna Francuska, oblikovana na tekovinama Francuske revolucije, školski je primjer borbenog sekularizma. Prema zakonu iz 2004. religiozni simboli, pa i oni kršćanski (u zemlji koja je ranije bila "Prvorođena kćer Crkve") zabranjeni su u javnim institucijama. S druge strane, u istoj zemlji već danas postoji oko 800 no-go zona, tj., šerijatskih geta.

I u navodno katoličkoj Hrvatskoj katolička vjera predmet je stalne javne poruge i ismijavanja. Vjernike se medijski ridikulizira i prikazuje kao pećinske ljude. Javno moljenje krunice izaziva sablazan kod antiteističke woke družine koja bi najradije sve "katolibane" smjestila u logore i zabranila im ikakvo javno djelovanje. Bl. Alojzije Stepinac u vremenu komunističke Jugoslavije bio je predmet sudskih progona, no i danas ga difamiraju medijski jurišnici koji ne mogu skriti svoju mržnju prema katoličkoj vjeri.

Svijet u globalu sve više postaje netolerantan za kršćane, a oni su i dalje najprogonjenija vjerska skupina. No oni koji progone kršćansku vjeru i kršćane trebaju znati da je u eshatološkoj perspektivi njihov poraz - zajamčen.