Krhka je korona solidarnost kada je u pitanju – poluga moći

Bidena su očekivano podržale siromašne zemlje, udruge poput one Liječnici bez granica i uglavnom onaj dio društva koji na liniji između društvene dobrobiti i korporativnog profita pozicionira bliže ovom prvome. Više desetaka milijardi dolara čiste zarade istopilo bi se farmaceutskoj industriji pred očima kad bi povukli polugu velikodušnosti i, recimo Indiji i afričkim zemljama s receptom za cjepivo poslali tim stručnjaka da ''lokalce obuči kuhanju pripravka''.

Farmaceutska industrija, ali Europska unija, posebice Njemačka ''zarežale'' su na Bidenovu ideju brže bolje nižući humane argumente zbog kojih nije pametno suspenzijom patenata na cjepiva spašavati svijet od pandemije korone.

Kažu da bi cjepiva proizvedena posvuda mogla biti manje sigurna, teže kontrolabilna i da bi, rasprši li se proizvodnja diljem svijeta ionako nepovoljna situacija sa sirovinama za cjepivo mogla postati još nepovoljnija. Uz te nevolje prijeti i veća – Rusi i Kinezi bi mogli na pladnju dobiti recepture za cjepiva zasnovana na biotehnologiji, ona, zapravo, njemačkoga BioNTecha (Pfizer) i američke Moderne.

S naše strane Atlantika poručeno je da se svijet može brzo cijepiti i bez suspenzije patentnih zaštita na recepturu cjepiva, samo ga treba proizvoditi brže i više.

Je li uopće samo o novcu riječ? Pandemija korona virusa potrgala je svijet, rascjepkala ga je na komadiće, nalikuje na papir potrgan u bijesu koji netko sada drhtavim rukama pokušava spojiti klečeći na tlu. U bogatim zapadnim zemljama ljudi se masovno cijepe, u siromaštvu juga i istoka korona razvija svoje nove sojeve i dok god je tako zapravo smo u polumrtvoj utrci cijepljenja s jedne strane i razvoja novih sojeva s druge strane, u kojoj ono što smo nekada poznavali kao 'globalno selo' prestaje postojati.

Bez širokopojasnog dijeljenja recepture za cjepivo, ne posustane li pandemija sama od sebe čeka nas svijet u kojem će se podizati ''željezne zavjese'' novoga doba, modernijeg izgleda i izmijenjene funkcije.

Pitanje je može li i treba li ostatak gospodarstva biti podređen zaradi farmaceutskih kompanija, treba li u ime te zarade žrtvovati brži izlazak svijeta iz pandemije? Ili možda nije samo o novcu riječ, jer da je samo o novcu riječ, već bi netko izašao s računicama o tome isplati li se financijski suspenzija patenata na cjepiva, jer što brže pandemija bude zaustavljena to prije će sve ostale grane gospodarstva početi ponovno stvarati novu vrijednost u njezinu punom sjaju pa je za države zapravo nevažna žalopojka farmaceutskih tvrtki.

Je li moguće da se Europska unija opire ukidanju patentne zaštite na cjepiva jer u tome vidi priliku da profitira, iako je sasvim nejasno kako, ako velike zemlje EU ne mogu stati djelima iza svog stava da se problem može riješiti i bez ukidanja patentnih prava, već samo značajnim povećanjem proizvodnje cjepiva. Zašto ga onda ne uspijevaju proizvesti dovoljno?

Štoviše, uopće više nije riječ o ovoj pandemiji, već o predviđanjima brojnih budućih pandemija i mogućih odgovora na njih. Danas se raspravlja o Bidenovom prijedlogu da suspenzijom patenata na cjepiva za koronu cjepivo svima učini brže dostupnim, djelomično i zato što su razvoj cjepiva financijski potpomogle vlade novcem poreznih obveznika. Sutra bi se, odvuče li se ta rasprava unedogled moglo raspravljati o tome zašto nas ta prekrasna cjepiva sve manje štite od mutacija koje se stvaraju u zemljama kojima cjepiva nisu dostupna. I što ćemo onda?

Zaključavati svijet na drugačiji način? Od plaćanja cjepiva i razvoja novih cjepiva napraviti protočni bojler i usput se ipak testirati plaćajući taj test iz džepa svaki put kad negdje poslovno ili privatno putujemo? A sve zato što se EU i SAD ne mogu dogovoriti žele li nova cjepiva poput onih Moderne i Pfizera tretirati kao tehnološko dostignuće koje ne bi htjele da im ga Rusija i Kina pokradu?

Nije to ni zloguko proricanje niti teorija zavjere, ali uvjetima u kojima milijuni ljudi diljem svijeta umiru u pandemiji, zaštitničkom šapom može se čuvati samo nešto što se smatra – strateškim oružjem, bilo za napad, bilo za obranu bilo za utvrđivanje svojeg položaja moći na novoj karti svijeta koja se kroji, a tome krojenju zapravo smeta ionako krhka solidarnost kad treba pomoći siromasima.

To pak znači da je život u miru samo iluzija.