Krenuo je hrvatski jal protiv Markotić, Capaka i Beroša, no znate što? Za razliku od mnogih položili smo ovaj test života i smrti!

Nemamo te vrednote iz stotinu razloga, jedan od njih je što državu nismo imali stoljećima pa je tako svaka sustavnost koju je vlast pokušavala ugraditi primana s destrukcijom. No, nismo se u ovim relacijama proslavili ni od kad imamo državu, jer nam je kolektivni mentalitet i dalje najbliži Kumrovcu. I sad kad smo se suočili s neviđenim zlom, ubojicom koji već sada širom svijeta broji više od 80 tisuća žrtava, pokazali smo se fantastičnima! Brojne velike i slavne nacije sa sto puta više novca i boljeg sustava nisu položile ovaj test života i smrti. Hrvatska jest!

Zašto na glas ne izgovaramo tu istinu? Sveli smo užas na minimum, reagirali nevjerojatno organizirano, pokazali vitalnost za koju nismo ni znali da postoji. Kriza je izbacila tri imena kojima se danas i s lijeva i s desna pincetom traže greške, a zapravo je na scenu izašao stari jezivi hrvatski jal! Sve ćemo vam oprostiti, samo ne uspjeh! I zato sad traje natjecanje u tome kako obezvrijediti što su Capak, Markotić i Beroš napravili. Po jednima su pretjerali s mjerama i medijskom pedagogijom, po drugima su u tome upravo zakasnili, na toj streljani puca se svaki dan, jer sve će vam Hrvati oprostiti, ali uspjeh i uspješnost - nikada! I nikome! Dobro došli u zemlju jala!

Je li svijet stvarno bio slijep?

Goranko Fižulić će ovih dana reći da je čitav svijet bio gluh i slijep kada je 30. siječnja Amerika prodala 200 milijuna zaštitnih maski Kini. Da smo tada i mi morali reagirati. Ta pokroviteljska pedagogija je smiješna, jer u to vrijeme Švedska isto tako milijune zaštitnih maski prodaje Kini. Dakle, cijeli svijet je spavao! Hrvatska je reagirala definitivno na vrijeme. Nema dvojbe da je bilo grešaka, da smo zacijelo s kojim danom zakašnjenja zatvorili granice i da smo jedno vrijeme mirno gledali kako brojni Talijani i Slovenci stižu na našu obalu u spasu od korona stampeda, a da ih nitko ništa nije pitao. Dakle, grešaka u koracima je bilo, ali minimalnih, no danas nema dvojbe da smo se za sada izvukli. Sada nas čeka drugo poluvrijeme.

Premda kao i svi jedva čekam da ovaj kućni pritvor završi, bojim se da kapital i njegov interes, a ne temeljito rješena zdravstvena situacija, zazivaju prerani povratak u normalu. Austrija i Danska već najavljuju normalizaciju života, tako da će Danska prva u Europi otvoriti škole i dječje vrtiće. Austrija će pak za sedam dana otvoriti trgovine površine do 400 kvadrata, od 1. svibnja otvorit će sve trgovine i šoping centre, uključujući uslužne djelatnosti poput frizera i kozmetičkih salona. A u drugoj polovici svibnja u Austriji se planiraju otvoriti kafići, restorani i hoteli! A bilježe oko 300 novih slučajeva svaki dan!

Naime, pali su s ranijih 800 na 300 dnevno novozaraženih i već kreću s otvaranjem trgovina, sutra i šoping centara.Nije li ovakva liberalizacija preuranjena? Bojim se da sada tamošnji tajkuni, a ne liječnici, diktiraju taj trempo! To je prva klopka koja se i nama sprema. Singapur primjerice upravo plaća cijenu prerane normalizacije. Oni su prvi slučaj korone zabilježili 24. siječnja, no zbog izvrsnih mjera koje su odmah propisali u prvih pet tjedana imali su samo 110 slučajeva zaraze. Nakon liberalizacije, ovu nedjelju je Singapur zabilježio 120 novih slučajeva! Više nego ikada. Dakle, mi sad nikako ne bi smjeli napraviti tu pogrešku! Nikako! I dok će i ovaj problem primarno rješavati liječnici i struka, politiku čekaju puno teži zadaci.

Ispred nas je najvažniji zadatak

Mislim da je vrijeme da se počne dešifrirati fraza "kako ništa neće biti kao prije" jer će nas ona odvesti do toga što nam je činiti. Prvo treba uzeti k znanju da se međudržavne granice neće otvoriti, barem dok se ne pronađe cjepivo i ne procijepi kompletno svjetsko stanovništvo. Po znamenitom doktoru Radmanu za cjepivo u širokoj uporabi treba najmanje jedna, do dvije, možda i tri godine. Za to vrijeme treba živjeti u ovim uvjetima koji će formirati jednu drugu svijest. I to je ključno doba i za nas. Točno toliko vremena imamo za velike promjene. Jer, kad ponovno krene stari buldožder globalizacije i moćnog svjetskog kapitala protiv kojeg se oni koji su gladni ne mogu boriti, mi bi morali imati u rukama neke posve druge karte.

Mi, naime, sada ispred sebe imamo najvažniji zadatak. Shvatiti da se moramo sami na sebe osloniti i krenuti svojim putem. A ne vidim da te svijesti još uvijek ima. Kao da ne vidimo kako se Unija raspala pred našim očima. Njemačka i Češka su još prije mjesec dana zabranile izvoz maski u ostatak Unije. Italija je na popis zabrana izvoza stavila kompletnu zaštitnu opremu. Francuska je neki dan bez puno biranja riječi, žestoko, gotovo balkanski, napala SAD da je Amerika u tipičnoj mafijaškoj akciji usred aerodroma u Šangaju preotela već utovarene maske za Francusku i utovarila ih u svoj zrakoplov! Pri tome je Amerika zabranila izvoz svih sadasnjih i budućih rezervi zaštitne opreme! Takvo ponašanje primjerice u Uniji onemogućava bilo kakvu zajedničku europsku politiku, čak niti oko elementarnih stvari! Zaštitnih maski!  

Svađa oko euroobveznica još nije završila i Njemačka je tu u otvorenom ratu s Italijom i Španjolskom, sad već i s Francuskom! Maratonski sastanci koji traju po deset sati na razini ministara financija zemalja članica uporno ne daju rezultata. Nizozemska stoji čvrsto protiv talijanskih prijedloga koji traži kolektivizaciju svih dugova i njihovo kolektivno rješavanje putem Europskog stabilizacijskog mehanizma. Nizozemska uopće ne želi o tome razgovarati! Kompromis velikih, do kojeg će sigurno doći, zakonomjerno će ići na račun malih. To smo valjda iz povijesti naučili.

Uostalom, Zagreb je nakon potresa dobio par utješnih poruka iz Unije, ali na vidiku realne pomoći nema. Sve procjene govore da se Zagreb realno bez pomoći novcem izvana ne može oporaviti. Jer se radi o enormnim sredstvima. Vi možete  financirati obnovu pročelja, ali statički ojačavati zgrade u centru metropole traži milijarde i milijarde. Albanija je svojedobno nakon velikog potresa od 5 stupnjeva ušminkala urbana mjesta, ali nije imala novca za statička pojačanja koja bi izdržala novi potres. Došao je novi potres od 6 stupnjeva i zgrade nisu izdržale. Zagreb je sad pred istom dilemom, a vidjet ćemo po novom zakonu u kojem smjeru će ići obnova. No ni Zagreb ni Hrvatska nemaju milijarde eura koje takav ozbiljan statički zahvat traži na tisućama zgrada i stanova. Najmanje taj novac imaju stanari. Već ćemo na ovoj temi najbolje vidjeti kako izgleda solidarnost i nova Europska unija.

Neće biti milosti

Svjetski poredak se, dakle, raspada pred našim očima i u vremenu koje dolazi neće biti milosti, ponavljam, pogotovo velikih prema malima.  Paralelno s tim, svjetski mediji pišu da se velike sile spremaju na međunarodnim sudovima podignuti teške tužbe protiv Kine, tužbe s astronomskim iznosima zbog toga jer je zarazila čitav svijet! Ni to neće proći bez odgovora i bez reakcije druge strane. Dakle, već sada je jasno: kako se danas zemlje ponašaju u epizodi s maskama i zaštitnom opremom, sutra će po potrebi ista stajališta zauzimati i s hranom! Njemačka primjerice već najavljuje povratak jednog dijela tvornica iz Kine, u prvom redu automobilske industrije, što će na tržištu radne snage izazvati dodatni kaos.

U međuvremenu, prve procjene govore da će se zbog otkaza koje će dobiti zbog gospodarske krize najmanje 50 tisuća Hrvata vratiti u domovinu. Pripremamo li ispraviti pogreške u gospodarstvu  i društvu uopće, pogreške koje su ih i otjerale van? Spremamo li zakone koji će im omogućiti posao, lakša ulaganja i sretan povratak? Pripremamo li se, dakle, za budućnost koja je evidentna? Hoćemo li uzorati stotine i stotine neobrađenih hektara Slavonije i Ravnih kotara? Hoćemo li prilagoditi zakone toj tako čekanoj revoluciji u poljoprivredi koja bi sve izmijenila? I ovisnost o uvoznoj hrani i bijeg našeg stanovnistva. I tako dala punu smislenost turizmu u kojem sada jedemo talijansku rikolu i poljske jabuke! Ne bih rekao.

Trgovački lanci i dalje ne otkupljuju domaćih proizvoda koliko im je naloženo, a tržnice koje se ovih dana otvaraju radit će po zadnjim informacijama (mimo blagdanskog rasporeda) vjerojatno do 13 sati. Trgovački centri do 17 sati. Kao da netko i sad namjerno skreće narod uvoznoj hrani! Sramota koja se događa s Dolcem je zastrašujuća. Ribarima su najavili da će u utorak moći otvoriti ribarnice pod dogovorenim preduvjetima koje su ribari ispunili. Na dan kad je sve trebalo krenuti pojavio se inspektor koji je sve stornirao. Ribari su ribu donijeli, nisu je smijeli prodavati pa su je neki dijelili besplatno, a dobar dio je propao! U ovom trenutku to je zločin za koji bi netko trebao odgovarati. Kad pogledate hrvatske OPG-ove, kad vidite kakvu skromnu ponudu imaju, a pogotovo kad vidite koliko skromnih količina robe imaju, onda vam je jasno da smo tu na dnu.

Ako se iz političkih razloga nije išlo na formiranje gospodarskog stožera koji bi davao dojam neke vrste gospodarske vlade nacionalnog spasa u kojoj bi bilo gotovo nemoguće donositi odluke, a odgovornost bi naravno isključivo bila na Vladi, bojim se da očekivane poljoprivredne revolucije neće biti bez nacionalnog stožera za poljoprivredu. On mora snimiti stanje do zadnje krave i jabuke, predložiti zakonske hitne promjene (pogledajte samo koje smeće od vina i maslinovog ulja uvozimo usred ljeta!), trgovačkim centrima podignuti postotak obavezne kupovine domaćih proizvoda te formirati agro banku koja bi pratila razvoj poljoprivrede. Kako točno upozoravaju poljoprivrednici iz Osijeka: ne mogu ljudi (misleći na sve te stare stručne službe, zavode, razne komisije i sva nemoguća državna tijela koja godinama šute!) koji su poljoprivredu doveli na ove grane, aktivno ili pasivno podupirali uvoz hrane, biti lučonoše novog razvoja! Zato je nužan stručni stožer za poljorivredu. Bez toga preporoda neće biti. Mi ćemo, naime, nekako dočekati cjepivo, ali i nastaviti po starom. Za budućnost ove nacije takav je razvoj gori od korone.