OVO TREBA REĆI

Korupcija je mjera žilavosti komunizma

Svako malo bukne neka tzv. korupcijska afera. Spektakularna uhićenja "krupnih riba" stvaraju dojam da kroz "institucije" pravna država konačno funkcionira. I da ćemo toj nemani tako stati na kraj. Dojam je, nažalost, lažan.

18.09.2020. u 22:29
Ispiši članak

Uhićenja, optužnice i poštena suđenja su, naravno, itekako potrebna. Ali nisu ni blizu dovoljna da bi se napravio nekakav značajniji pozitivan pomak. Korupcija je danas vrlo živa i žilava, u brojnim područjima. Moj dojam je da, svim uhićenjima usprkos, polako, ali sigurno jača. Kako to? Kažimo to "brutalno" otvoreno – hrvatsko društvo u svom značajnom dijelu, bez imalo grižnje savjesti, tolerira pa čak i preferira koruptivne metode!

Ako je tome tako, metode borbe protiv opće korupcije moraju uključiti i one koje adresiraju uzroke. Ograničiti se na sporadična medijski efektna uhićenja političkih kapitalaca samo će osnažiti korupciju u budućnosti. Boljim prikrivanjem.

Korupcija postoji od kada je svijeta i vijeka. Pisani tragovi upućuju na Platona, Sv. Pavla... No, svoj najviši stupanj dostiže u komunističkim režimima. U njima je korupcija svih oblika i njezino toleriranje ponekad jedini način preživljavanja. Komunistički sustav upravo počiva na eliminaciji privatnovlasničkih prava i uvođenju arbitrarnih redistributivnih shema, u kojima nesmjenjiva partijska vrhuška preuzima apsolutnu kontrolu nad svime i svima. Uključujući i nad životima onih za koje se tobože žrtvuje. Pri tome nije slučajno da se većina unutarpartijskih obračuna i likvidacija opravdava korupcijom!

Hrvatska je nominalno napustila jedan takav sustav prije trideset godina. Nominalno i formalno, ispunjavajući i uvjete iz famoznih EU poglavlja. U stvarnosti, i to treba otvoreno reći, naslijeđeni korupcijski sustav i dalje živi. Naučio se bolje maskirati i izbjegavati slabašne represivne institucije, i same pod nezanemarivim utjecajem koruptivnih praksi. Nažalost, ustaljenih i gotovo općeprihvaćenih.

Pa otkud onda dojam da sustav korupcije jača? Jednostavno – jača mu prirodno stanište. Jača naime državni intervencionizam s demokratskom legitimacijom. Od "države" se očekuje rješenje za sve probleme. Od pandemije do posljedica potresa. Od zatvaranja jednih firmi do otvaranja novih firmi. Od države se traži da spasi propale proizvodnje i da pokrene nove.

Od države se traži da ništa ne privatizira. Ne samo to, traži se da država i vlasnički preuzme neprofitabilne firme zbog "očuvanja radnih mjesta". Još gore, neki traže i povratak u komunizam novom nacionalizacijom i konfiskacijom.

Korupciju se, doduše, verbalno napada iz svih oružja, ali isključivo blaćenjem suparničke (vladajuće) političke opcije. Kao da je korupcija pitanje broja čistunaca u pojedinim strankama. Pa onda imate i one ridikule koji se hvale da (još) nisu bili na vlasti pa su, ergo, čisti i tobože jamci za nekoruptivno ponašanje. Bez puno cinizma, vladajući mogu uzvratiti onom općepoznatom – mi smo se već nakrali pa smo zato jeftiniji od vas pridošlica.

Svjetsko iskustvo nas uči da je jedini učinkovit način za ozbiljno iskorjenjivanje korupcije – svođenje uloge države na najmanju moguću mjeru. Za brži ekonomski razvoj. Dakle, posve suprotno trendovima koje zamjećujemo zadnjih dvadesetak godina.

Kažimo to i ovako – tamo gdje se štiti kapital kroz maksimiranje profita, korupcija je manji i lakše rješiv problem. Vlasnik štiti svoj kapital i uspostavlja takve ozbiljne sustave kontrole koji sprječavaju ne samo običnu krađu iz skladišta, već i sve moguće malverzacije koje umanjuju njegovu dobit. Time i prihod države kroz porez na dobit i ostale poreze. Privatni vlasnik kupuje najbolju kvalitetu uz najnižu cijenu. Zapošljava, ali ne preko veze, već samo one koji na testiranjima opravdaju diplome i prethodno radno iskustvo. Pravi privatni vlasnik se ponosi ostvarenom dobiti, bez straha od bilo koga.

Država kao vlasnik ili, još gore, kao kvazi-vlasnik, radi upravo suprotno. Ona ne maksimizira dobit i još se ponekad ponosi time! Ona brine o "širim razvojnim aspektima". Na izborima nudi sva moguća "spašavanja" (od koga to?). Time, koje li tragedije, ex-post ekskulpiraju ranije koruptivne aktivnosti! Pokazuju nam i ljude "čistih ruku". Koje će, ako budu izabrani, uvaliti u naslijeđeni korumpirani sustav i čekati kada će neki zakinuti sudionik javne nabave "puknuti" i pokrenuti medijsko-pravosudnu ofenzivu.

I tako unedogled. Rješenje je samo jedno. Politika i stranke van iz uprava, nadzornih odbora i skupština poduzeća! Svih! Kako Plive, tako JANAF-a. Kako Podravke, tako Hrvatskih šuma. Jedini, ponavljam, jedini kriterij uspješnosti uprave postaje ostvarena dobit. Stopa povrata na kapital, bio on privatni ili državni. Sve dok se ne privatizira prodajom onome koji ponudi najvišu cijenu. Ma tko to bio. Tek tada ćemo i stvarno napustiti komunizam. I vidjeti perspektivu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.