LIBERALNA KAPITALISTICA
Korporacije su moćnije od država, ima li čovjek kao potrošač isto veću moć nego kao birač?
Bilo je to u maloj, u Zagrebu kažemo kvartovskoj trgovini. Ispred plastične boce Zvijezdina ulja od 1,2 litre stoji cijena 18,49 kuna, a na samoj boci tiskanim je slovima otisnuta poruka: "Donirajte. Kupnjom ovog proizvoda donirate 20 lipa Hrvatskoj zajednici za Down sindrom". I svi sretni. Proizvođač je značajno podigao cijene ulja, čak za nekoliko kuna trgovac je na njih ugradio svoju maržu, a kupac je zadovoljan jer je kupnjom ulja donirao 20 lipa u dobru, korisnu i plemenitu svrhu. Oboljelima od Down sindroma. Bude li dotični proizvođač ulja u nekom trenutku spektakularno objavio vijest u kojoj se hvali koliko je novca kompanija donirala Hrvatskoj zajednici za Down sindrom bilo bi dobro da usput zahvali kupcima ulja jer ne donira kompanija zato što želi nego zato da bi povećala svoju prodaju. Slobodno tržište. Konkurentsko ulje je bilo nešto jeftinije i nije imalo donacijsku poruku.
Što bi bilo da je na konkurentskoj boci pisalo da se kupnjom donira 40 lipa recimo Savezu Društava Multiple Skleroze Hrvatske? A što bi bilo da smo čekajući ujutro tramvaj da nas preveze tu jednu stanicu do trgovine baš pročitali kako jedan od tih proizvođača otpušta značajan broj ljudi kako bi povećali profitabilnost, bi li to utjecalo na našu odluku želimo li donirati više ili manje lipa zajednici za Down sindrom ili društvu za multiplu sklerozu. I gdje je nestalo ulje?
Potrošnja je naravno puno više psihološko nego ekonomsko pitanje pri čemu čak nije presudno niti imate li ili nemate novca ili koliko ga imate. Kad je o ulju riječ, ono nije nestalo naravno, oni koji žele donirati ta će ih poruka privući, možda će ih i razveseliti, možda će reakcija biti poput moje: "A što ne 40 lipa?", no možda će se oni koji zaključe da ipak žele kupiti jeftinije ulje osjećati loše jer ne doniraju?
Predblagdansko potrošačko raspoloženje pa premda bilo utkano u sumornu pandemijsku i inflatornu stvarnost možda nije najbolje remetiti propitivanjem načina na koji biramo kome ćemo dati svoj novac za ono što nam treba. Ipak, mi upravo potrošnjom pokrećemo najveći dio ekonomije u kojoj živimo i od koje živimo. Vrlo rijetko ili gotovo nikad ne propitujemo što to točno svojim malim udjelom u velikoj potrošnji potičemo.
Hoće li ikome zaista pasti napamet da iznese svoje poslovanje bilo privatno ili poslovno iz OTP banke kako je to provokatorski sugerirao novinar Denis Latin ističući kako je Mađarska odlučila da će se boriti protiv moguće odluke Europske unije da Miloradu Dodiku nametne sankcije zbog politike koju provodi nastojeći izdvojiti Republiku Srpsku iz objedinjene Bosne i Hercegovine.
Naime, OTP banka je u mađarskom vlasništvu, pa se provokacija svodi na propitivanje koliko su ljudi spremni kao potrošači ili korisnici neke usluge djelovati u skladu sa svojim u ovom slučaju političkim stavom. Ako ga uopće imaju. Još jedan, možda jednostavniji primjer. Odnedavno A1 Telekom na sva zvona tvrdi da nudi najbrži mogući internet te se s optičkom mrežom probija i tamo gdje još uvijek najveći HT još uvijek nije dospio. Iz pozivnog centra A1 Telekoma nazivaju češće i od najdosadnije besposlene tetke nudeći svjetlosnu brzinu interneta. Hoće li brojni ljudi koji su raskidali ugovore s A1 Telekomom kad je ta platforma izbacila N1 Televiziju iz svoje ponude razmotriti povratak A1 Telekomu, hoće li ljudi koji su se hvalili da nemaju uslugu A1 Telekoma podržavajući N1 Televiziju sada ipak razmotriti da prijeđu na A1 Telekom?
Da se vratimo na početak i na poskupjelo ulje domaćeg proizvođača, hoćemo li kao potrošači ikada ići toliko daleko da povežemo nedavno objavljenu vijest prema kojoj je među svim trgovačkim lancima prosječna plaća u domaćem Konzumu među najnižima, a Zvijezda je dio istog sustava, Fortenove, bivšeg Agrokora. Teško je to povezivati. Lakše je kupiti skupo domaće ulje uz doniranje za plemenitu svrhu bez razmišljanja o visini plaće trgovca iz istog kompanijskog sustava. Ajme, pa to je da čovjeku mozak pregori, baš kao i razmišljanje o ogromnoj količini smeća koju proizvede industrija brze mode ili možda našem puku bliskija tema – kupuju li protivnici lockdowna i covid potvrda kruh i mlijeko u austrijskom maloprodajnom lancu Spar ili uopće ne misle o tome kad idu po sendvič da imaju što prigristi dok prosvjeduju? Naime, bilo bi dosljedno ne financirati biznise iz zemalja koje žestoko zagovaraju ono protiv čega prosvjeduju?
U društvu i ekonomskom poretku u kojem su korporacije snažnije, moćnije i bogatije od mnogih država moć koju čovjek ima kao potrošač mogla bi imati skoro jednak, ako ne i veći značaj od moći koju čovjek u demokraciji ima kao birač. No, počnemo li ozbiljno razmišljati o tome mogli bismo ozbiljno naštetiti predblagdanskom raspoloženu. Pa i vlastitom. Ja bih recimo morala kupiti neku drugu majonezu umjesto Zvjezdine, a to bih teško preživjela. No, ipak neke sam potrošačke odluke donijela u skladu s nekim višim vrijednostima. A vi?
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.