(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV

Korona-kriza razgolitila je slabosti EU, nametnula pitanje njezine budućnosti i definiranje strateških ciljeva za iduće razdoblje

Poziciju geopolitičkog središta svijeta već nakon Prvoga svjetskog rata, a definitivno nakon Drugoga svjetskog rata od Europe preuzimaju Sjedinjene Američke Države. U bipolarnoj podjeli svijeta Sjedinjene Države zauzimaju poziciju predvodnika zapadnog svijeta. Stvaraju se multilateralni režimi i institucije koji postaju temelj novoga poretka. Nakon dva svjetska rata dolazi i do ekonomsko-političke integracije Europe koja 1992./1993. poprima naziv Europske unije.

22.11.2020. u 21:57
Ispiši članak

Američki diplomat i geostrateg Zbigniew Brzezinski EU je definirao kao najvažniji „američki mostobran u Europi“. Svoju sigurnost Europa je prepustila u ruke NATO-a u kojemu ključnu ulogu igra Amerika. Tzv. transatlantska veza, suradnja SAD-a i država EU-a na geopolitičkoj, sigurnosnoj, ekonomskoj i dr. razinama, snažno je obilježila povijest međunarodnih odnosa posljednjih više od sedamdesetak godina.

Ideja o zajedničkoj europskoj vojsci

Ipak, od samih početaka stvaranja organizacije koje će postati Europskom unijom, još od vremena Europske zajednice za ugljen i čelik, u Europi je tinjala ideja o stvaranju zajedničke vojske u okviru Europske obrambene zajednice. Ideja je početno bila kako će se zajednička vojska regrutirati iz Francuske, Njemačke, Italije i država Beneluxa, no inicijativa je propala zbog francuskog otpora.

Ideja o stvaranju zajedničke vojske povremeno se reaktivirala i nakon što nije realizirana Europska obrambena zajednica,  u pravilu u situacijama kad se EU suočavala s geopolitičkim i sigurnosnim izazovima. Primjerice, do prijepora je došlo nakon što su se Njemačka i Francuska odbile pridružiti se tzv. Koaliciji voljnih koja je pod vodstvom Georga Busha i Tonya Blaira predvodila napad na Irak. Ideja zajedničke vojske obnovljena je i nakon aneksije Krima 2015., a posebno nakon što je Donald Trump, kao protivnik multilateralnih režima, postao američki predsjednik.

Pod vodstvom Berlina i Pariza u studenom 2017. dvadeset i tri države EU-a (sve osim Velike Britanije, Danske, Irske, Portugala i Malte) potpisale su dogovor o Stalnoj strukturnoj suradnji (tzv. PESCO) u vojnim pitanjima koji predviđa zajedničko naoružavanje i vojnu suradnju. Od Europske obrambene zajednice preko Zapadnoeuropske unije i formiranja nekoliko njemačko-francuskih vojnih jedinica, PESCO predstavlja do sada najozbiljniji pokušaj formiranja zajedničke europske vojske koja bi trebala predstavljati dopunu NATO-a.

EU vojska (il)i NATO?

Ideja o stvaranju zajedničke vojske EU-a u teoriji može izgledati kao hvale vrijedan projekt koji bi trebao pridonijeti strateškom jačanju autonomne pozicije EU-a, no formiranje EU-vojske upitno je iz više aspekata. Kao prvo, teško je vidjeti smisao formiranja zajedničke europske vojske u situaciji postojanja NATO Saveza. Realizacija projekta zajedničke vojske EU-a dovela bi u pitanje smisao Alijanse.

Čak i najveći protivnik multilateralnih režima kao što je Donald Trump nije rasformirao NATO savez, nego je forsirao veća izdvajanja EU država za obranu. Nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron, zbog smanjenja suradnje sa SAD-om, proglasio moždanu smrt NATO Saveza i izjavio da se moramo 'zaštititi s obzirom na Kinu, Rusiju, čak i Sjedinjene Države'', to je izazvalo velike Trumpove kritike.

Jačanje euro-federalizma

Drugi problem vezan uz EU vojsku odnosi se na činjenicu da bi formiranje te vojske dodano osnažilo euro-federalistički projekt. Najveći zagovornici stvaranja EU vojske su Njemačka i Francuska. Ove dvije države najveći su zagovaratelji stvaranja europske superdržave i u federaliziranju Unije vide priliku za jačanje svojih geopolitičkih pozicija.

U situaciji stvaranja multipolarnog svijeta i Njemačka i Francuska žele postati autonoman pol neovisan o Americi, a to se posebno odnosi na Njemačku. Iako je Francuska članica Vijeća sigurnosti i nuklearna sila, snažna ekonomija Njemačku je ponovno pretvorila u regionalnu silu koja tendira širem projiciranju svoje moći.

Što nakon Bidenova izbora?

Nakon izbora Joe Bidena za američkog predsjednika, očekuje se ponovno jačanje američko-europske suradnje. Biden je pristaša multilateralizma, a predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nedavno je naglasila važnost transatlantskog partnerstva koje je utemeljeno ''u zajedničkoj povijesti i zajedničkim vrijednostima demokracije, slobode, ljudskih prava, socijalne pravde i otvorene ekonomije''. Von der Leyen je dodala da je Komisija spremna intenzivirati suradnju s novom administracijom u rješavanju globalnih izazova kao što su pandemija Covid-19, reforma multilaterale i sigurnosnih režima, klimatske promjene itd.

S druge strane, Emmanuel Macron je nedavno u razgovoru za časopis Grand Continent pozvao europske nacije da suvereno preuzmu odgovornost za vlastitu obranu kako to čine SAD i Kina. Macron smatra da Europa mora biti neovisnija u obrani. ''Sjedinjene Države poštovat će nas kao saveznike ako i mi sami sebe shvatimo ozbiljno te ako budemo suvereni u vlastitoj obrani“. Francuski predsjednik se osvrnuo na izjavu njemačke ministrice obrane Annegret Kramp-Karrenbauer koja je za Politico izjavila da Europa „mora ostati ovisna o američkoj vojnoj zaštiti u bliskoj budućnosti''. Macron se ne slaže s tim mišljenjem, a uvjeren je da i Angela Merkel dijeli njegovo mišljenje.

Ima li u EU istinskoga vodstva?

Čini se da EU 2020. godine nema jasnu viziju svoje budućnosti. Hoće li graditi autonomnu stratešku poziciju ili će svoju sigurnost i dalje vezati uz SAD? Kako će se razriješiti sukob euro-federalističke i suverenističke struje unutar Unije? Kakvu će demografsku i migracijsku politiku voditi izumirući Stari kontinent? Kakav će biti odgovor EU-a na sve učestalije terorističke napade? Kako će se EU postaviti u trokutu SAD-Kina-Rusija?

Korona-kriza razgolitila je slabosti Europske unije, nametnula pitanje njezine budućnosti i definiranje strateških ciljeva za iduće razdoblje. ''Leadership'' (vodstvo) jedna je od češćih riječi i u europskom poslovnom, menadžerskom i političkom vokabularu. No, ima li danas u EU istinskoga političkog vodstva?

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.