Korona kriza je razotkrila brojne totalitariste u našem društvu

Dvije ekstremne pozicije

Kao i u brojnim drugim područjima, tako se i odnos prema korona krizi u Hrvatskoj, kad je u pitanju javni prostor, svodi na sukob dvije ekstremne pozicije: s jedne strane imamo tvrdokoronašku sektu koja bi u ime lažne sigurnosti (stopostotna sigurnost jednostavno ne postoji, rizik je sastavnica ljudske egzistencije) cijelo čovječanstvo zaključalo u podrum idućih nekoliko godina, a s druge strane imamo veselu družinu koja negira samo postojanje virusa.

Racionalan i normalan stav (ne onaj novonormalan!) čini se da je u manjini, posebno u onome što se naziva javnim prostorom. Svaka je kriza uvijek i dobar filtar. Tako je ova kriza razotkrila brojne kukavice (to nisu oni koji racionalno čine sve da ne dođe do širenje zaraze), ali i prikrivene totalitariste koji bi u ime već spomenute lažne sigurnosti, vjerojatno inspirirajući se na nekim azijskim paralelama i meridijanima, ljudima oduzimali elementarna ljudska prava i slobode mjerama koje su potpuno neproporcionalne težini ugroze. Da neki krugovi ovu krizu koriste kao poligon za provođenje socijalnih eksperimenata i više je nego jasno svima koji nisu potpuno slijepi.

Prijepori oko mjera

Da, kriza postoji, virus postoji i od njega ljudi umiru (kao što su deseci milijuna ljudi umrli od recimo virusa HIV-a), no idemo vidjeti kako s tim virusom naučiti što normalnije živjeti, na način da se ljudima ne oduzimaju slobode u mjeri koja nije prijeko potreban. Ovakav bi stav trebao predstavljati polazište svih racionalnih strategija borbe protiv Covid-19 koje u sebi ne sadrže prikrivene agende. Na žalost, ovakav je stav u manjini, pri čemu treba biti pošten pa reći da su mjere u Hrvatskoj (za sada), iako po mome osobnom mišljenju pretjerane, mnogo fleksibilnije nego u brojnim drugim državama.

U Njemačkoj su mjere tolikog intenziteta da sve češće dolazi do sukoba prosvjednika i policije.  Mjere izazivaju velike prijepore i u Velikoj Britaniji. Komentator britanskog Spectatora Lionel Shriver nedavno je napisao osvrt u kojemu se vrlo kritički osvrnuo na mjere Johnsonove vlade koje je usporedio s onima u Kini koje poduzima autoritarna komunistička vlast. Shriver ističe kako se želi izgraditi potpuno sigurno, gotovo pa mehaničko društvo u kojemu će sve biti pod punim državnim nadzorom, svi segmenti ljudskog ponašanja i djelovanja, i gdje ne će biti mjesta za ikakve probleme. To je suprotno zapadnome konceptu življenja i snažnom individualizmu koji karakterizira zapadna društva za razliku od onih istočnih koja su više kolektivistička. U Velikoj Britaniji su tako predviđene visoke kazne za organiziranje prosvjeda ili, primjerice za pogrješno ispunjavanje obrazaca za putovanja. 

Dragovoljno ropstvo?

Svi režimi u povijesti, od onih despotskih i apsolutističkih pa do totalitarnih poredaka 20. stoljeća težili su kontroli i nadzoru ljudi. Težnja za moći i težnja za kontrolom nad drugim ljudima očito je dio ljudske prirode, a povijest je prožeta pokušajima kako se tim težnjama što djelotvornije suprotstaviti. Ni današnja liberalna demokracija nije imuna na takve pokušaje, a ograničavanje prava i sloboda, o čemu smo već pisali u jednoj od prethodni kolumni, nije krenulo s korona krizom, nego još ranije nakon 11. rujna u okviru protuterorističkih strategija. 

Francuski sudac, književnik i filozof Étienne de La Boétie 1549. objavio je knjižicu "Rasprava o dragovoljnom ropstvu". "Dragovoljno ropstvo" sve više postaje termin koji savršeno oslikava ono što se događa na Zapadu posljednjih sada već dosta godina. Korona kriza samo je akcelerator tih pokušaja da se ljude stavi pod nadzor i kontrolu prema doktrini "kuhanja žabe" gdje će se dragovoljno pristati na taj nadzor u ime sigurnosti (primjerice, tzv. pametni gradovi imaju brojne prednosti, ali i tendencije posvemašnjeg nadzora). 

Reakcija na korona krizu jasno pokazuje da je većinu ljudi u kratkom roku moguće utjerati u tor i modelirati da se ponašaju onako kako odgovara modelarima.

Svijet sve više nalikuje na antiutopijske scenarije koji su najgora moguća mješavina Orwella i Huxleya. Sav je problem pritom u tome što toga većina ljudi u "društvu spektakla" nije uopće svjesna. A to je recept i prečac za najgore moguće antiutopije.