Kontinuitet velikosrpske politike: Hoće li možda uskoro slaviti i Punišu Račića?

Milan Tepić, zločinac koji je 29. rujna 1991. digao u zrak skladište eksploziva "Barutana" kod Bjelovara, prilikom čega je poginulo 11 hrvatskih branitelja, svoje ulice ima u Banjoj Luci, Novome Sadu i Beogradu. Lider bosanskih Srba Milorad Dodik jučer je pozvao svoje pristalice da slijede primjer Milana Tepića, ali i Gavrila principa, ubojice Franje Ferdinanda i njegove žene Sofije. Za Dodika ubojice trebaju biti uzor bosanskih Srba. 

Zašto se šuti o Puniši Račiću?

Iste "vrijednosti" slave se i u Srbiji. I tamo su i Tepić i Princip uzori. I ne samo oni. Uzori su i Draža Mihailović, Ratko Mladić, kapetan Dragan, Vojislav Šešelj (kojeg odlikuje Srpska pravoslavna crkva) i mnogi drugi pripadnici iste velikosrpske i zločinačke družine. Nakon što je Dodik pozvao na to da se Tepića i Principa slavi kao uzore, postavlja se pitanje hoće li možda uskoro slaviti i Punišu Račića?

Njega se ipak slabije spominje jer bi se onda morali prisjetiti ubojstva Stjepana Radića. Radićevo ubojstvo potpuna je enigma u srbijanskim medijima. Oko toga vrijedi zavjet šutnje. Naravno, ne može se doznati ništa niti o ubojstvu Milana Šufflaya kojemu je čekićem razbijena lubanja. Tako je skoro prošao i Mile Budak. O Radiću, Šufflayu i drugim ubijenim Hrvatima u vrijeme Jugoslavije potrebno je šutjeti kako bi se mogla konstruirati teza o tome da su se ustaše pojavili ni od kuda s ciljem ubijanja Srba. Srbi mogu biti samo žrtve.

Kontinuitet velikosrpske politike

"Ugroženost" Srba i srpstva dominantna je ideja srpske politike, posebno od 1878. Ideologija zvana "kult ugroženog Srbina" ima jasnu odrednicu prema kojoj Srbi mogu biti uvijek i jedino žrtve, a nikada ni za što odgovorni. Zato se od velikosrba nikada neće osjetiti niti gram empatije za tuđe žrtve što nedvojbeno predstavlja psihopatsku osobinu. 

I ne samo da velikosrpska družina ne osuđuje sve žrtve (što bi trebalo predstavljati minimum ljudskosti), nego u pravilu žrtve negiraju ili čak svoje zločine pripisuju drugima. Dobrica Ćosić svojedobno je rekao da velikosrbi lažu "stvaralački, maštovito i inventivno". Problemi nastaju kad te laži postanu "istina" na međunarodnoj razini. 

Kad u 2022. godini Dodik slavi Milana Tepića, kad SPC odlikuje Šešelja, a Aleksandar Vulin govori o "srpskom svetu" kao o jednom državnom prostoru, kad srpski geopolitičari rade nacrte kojima bi komadali okolne zemlje, kad kradu dubrovačku književnost, kad praktički svi srbijanski novinari Hrvate nazivaju bivšim Srbima i negiraju postojanje hrvatskog jezika, kad se sve hrvatske političare proglašava ustašama, onda je jasno da se radi o kontinuitetu nasilne, lažljive, iracionalne i maliciozne velikosrpske ideje. 

Trojanski konj protuzapadnih interesa

Pravu prirodu beogradske politike sve više počinju razumijevati i zapadni krugovi. U Bruxellesu se sve više poziva na prekid pregovora sa Srbijom koja ne želi iskreno ući u EU, ali želi koliko je moguće iskorištavati europski novac. Srce je na strani Moskve i Pekinga, ali novac dolazi sa Zapada. Ako bi i nekom čudom ušla u EU Srbija bi imala poziciju trojanskog konja i agenta protuzapadnih interesa. 

Suradnik američkog Istraživačkog instituta za vanjsku politiku Richard Kraemer nedavno je vrlo precizno detektirao duhovnu i političku klimu u današnjoj Srbiji: "Pod Srpskom naprednom strankom (SNS) predsjednika Aleksandra Vučića, Vlada Srbije ubrzano gradi svoju vojsku, otvoreno podržavajući nacionalističke provokatore u susjednim državama, učvršćujući veze Beograda s Moskvom i konsolidirajući partnerstva s Narodnom Republikom Kinom (NR Kinom). Kao sastavni dio svojih napora da aktualizira ideologiju ‘Velike Srbije’, vrh Srpske i Ruske pravoslavne crkve blisko i u dogovoru surađuje sa svojim političkim kolegama. Bez značajnog pomicanja na Zapad u svojoj orijentaciji, Srbija će nastaviti autoritarnu putanju usklađenu s američkim protivnicima".

Svi u Hrvatskoj trebamo biti svjesni da se Srbija, na žalost, nije promijenila u odnosu na devedesete, no na velikosrpske provokacije ne treba reagirati naglo i ishitreno. Hrvatska se velikosrpskim aspiracijama i provokacijama najbolje može suprotstaviti tako što će jačati svoje institucije i što će se naoružati do zuba. Sigurnost je temeljna funkcija države, a kad u susjedstvu imate agresivnu državu onda naoružavanje postaje nužnost.