Konačni slom politike Vesne Pusić, krajnje je vrijeme da se - povuče

Dakle, odustala je od svoje velike ambicije kojim je maltretirala hrvatski narod pokušavajući se nametnuti kao kandidat Hrvatske. Ustvari svojom ambicijom bez ikakvog pokrića na kraju je osramotila i sebe i Hrvatsku, koja ju je na mutan i nelegitiman način predložila. Njen poraz je i poraz značajnih političkih snaga koje su podržavali njenu politiku da Domovinski rat ne postoji nego se radi samo o navodnom sukobu srpskog i hrvatskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine. Njen poraz je i poraz onih snaga koje ni do današnjeg dana nisu odustale od lažnih optužbi da je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu odnosno da je Hrvatska stvorena na zločinu odnosno da je Oluja bila zločinački pothvat ne samo radi oslobađanja Hrvatske nego radi istjerivanja Srba. Njen poraz je i poraz onih političkih snaga koje su sotonizirale Franju Tuđmana i Alojzija Stepinca kao ustaše koje su cijelo vrijeme izmišljale i proizvodile lažne dokaze da je i današnja Hrvatska nastavak NDH i ustaške države.

Njen poraz je i poraz Zorana Milanovića i Stjepana Mesića, koji će se kojim čudom naći na listi u I. Izbornoj jedinici u centru Zagreba zajedno s Vesnom Pusić. 

To je i poraz velikosrpske agresivne politike i njenih aktera ne samo iz Srbije nego i iz Hrvatske.

Međutim, to je na neki način i poraz Vlade Tihomira Oreškovića a onda na određeni način i HDZ-a i predsjednice Republike, koji su propustili zaustaviti tu sramotnu i nelegalnu kandidaturu Vesne Pusić ne samo na njenu sramotu nego i na sramotu hrvatskog naroda.

Posebna je krivnja Zorana Milanovića, koji je kao predsjednik bivše Kukuriku vlade koja je otkukurikala nelegitimno ali i nelegalno, dok je bio tehnički premijer, predložio Vesnu Pusić za kandidata Hrvatske bez ikakve rasprave i utvrđivanja činjenica. Napominjem da već niz godina u Hrvatskoj ni jedan veleposlanik ne može biti imenovan bez da je prošao raspravu na Odboru za vanjsku politiku. Dakle, u Hrvatskoj postoji demokratski standard u kojem se osigurava utjecaj Hrvatskog sabora i javnosti na izbor veleposlanika. Zato je nenormalno da kandidat za mjesto Glavnog tajnika UN nije prošao nikakvu raspravu ni na Odboru za vanjsku politiku ni u Saboru ni u hrvatskoj javnosti.

Dakle, ako svaki veleposlanik mora dobiti suglasnost predsjednika ili predsjednice države i Hrvatskog sabora preko Odbora za vanjsku politiku onda je nedopustivo da se kandidatkinja za najveće i najvažnije mjesto za koje je Hrvatska ikad kandidirala predloži samovoljom jednog čovjeka Zorana Milanovića bez suglasnosti predsjednice države, bez suglasnosti Odbora za vanjsku politiku i bez bilo kakve ozbiljne javne rasprave.

Dakle, Zoran Milanović je kao tehnički premijer, van svojih ovlasti, nelegalno i nelegitimno predložio Vesnu Pusić.

Mnogi su se tome argumentirano suprotstavili navodeći brojne razloge s kojim su dokazivali da je taj prijedlog sramotan i da Vesna Pusić nije ni na koji način to zaslužila.

Međutim, kako je njen prijedlog trebala potvrditi nova Vlada Ujedinjeni narodi su zatražili od predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića da Vlada donese odluku o službenoj kandidaturi odnosno da Hrvatska vlada kaže da li podržava ili ne podržava kandidaturu Vesne Pusić.

Tihomir Orešković imao je mogućnost da na demokratski način utvrdi treba li podržati kandidaturu Vesne Pusić ili je ne podržati. Dakle, on je trebao inicirati rasprave i na temelju tih rasprava i argumenata donijeti odluku Vlade. On to nije učinio nego je brzopleto dao javnu podršku kandidaturi Vesni Pusić. Zbog toga sam mu napisao Otvoreno pismo, koje sam poslao i svim drugim državnim dužnosnicima, a na koje nisam dobio odgovor ni od koga.

U tom pismu obrazložio sam zašto ne smije ponoviti pogrešku Zorana Milanovića i bez demokratske rasprave sam odlučiti o kandidaturi Vesne Pusić. Međutim, nažalost, Tihomir Orešković propustio je ispraviti propuste bivše Vlade Zorana Milanovića te je bez demokratske procedure i demokratskih rasprava sam odlučio da podrži kandidaturu čime je nanio štete ne samo demokraciji u Hrvatskoj nego i nacionalnim interesima.

Mislim da je došlo vrijeme da se zatraži da se Vesna Pusić povuče i iz hrvatske politike, da se zatraži da iz moralnih razloga odustane od kandidature u sklopu Narodne koalicije na novim parlamentarnim izborima, ne samo zbog sramote koje je nanijela u Ujedinjenim narodima nego i zbog činjenice da je zajedno sa Zoranom Milanovićem privatizirala hrvatsku vanjsku politiku. Dok je bila ministrica vanjskih poslova privatizirala je cijelo ministarstvo i stavila ga u službu svoje bolesne ambicije. Svi su morali lobirati za njenu kandidaturu. Ona je putovala po Južnoj Americi i drugdje. Trgovala je s nacionalnim interesima, ulagivala se srbijanskoj politici.

Dakle, svoju kandidaturu stavila je iznad nacionalnih interesa te je osramotila ne samo sebe nego i Hrvatsku.

Međutim, Vesna Pusić bi se trebala povući iz politike zbog štete koju je učinila u protekla dva desetljeća. Bila je na čelu borbe protiv hrvatskih nacionalnih interesa i širenja krivotvorina o Domovinskom ratu i lažnom optuživanju i predsjednika Tuđmana i hrvatskih generala. Davala je najjaču podršku Carli del Ponte u izjednačavanju krivnje agresora i žrtve agresije. Bila je prva političarka koja je još 1993. godine negirala Domovinski rat, koja je tvrdila da ustvari nema agresora ni žrtve, da nema Domovinskog rata, nego da se radi o dogovornom ratu hrvatskoga i srpskog nacionalizma radi komadanja BiH. Bila je potpisnik pisma uoči Oluje u kojem se tražila smjena predsjednika Tuđmana. Također je bila dio vodstva koje je uoči Oluje pokušalo izvesti državni udar i bez izbora preuzeti vlast u Saboru i smijeniti Tuđmana. U Hrvatskom saboru izrekla je tešku optužbu protiv Tuđmana i Hrvatske, težu od one iz optužnice Carle del Ponte. Rekla je da je Hrvatska na čelu s Franjom Tuđmanom agresor na Bosnu i Hercegovinu. Rekla je više puta da je Deklaracija o Domovinskom ratu sramota. Više puta je vrijeđala hrvatske državljane u BiH i širom svijeta, rekavši da za njih ne može biti primijenjeno dopisno glasovanje jer su na niskoj civilizacijskoj razini.

Osim toga Vesna Pusić je lagala, obmanjivala i varala hrvatsku javnost. Ona je ustvari samu sebe kandidirala uz podršku Zorana Milanovića, a pričala je bajke o tome kako je inicijativa za njenu kandidaturu došla iz inozemstva. Kada su je novinari doveli pred zid i tražili da kaže od koga, nije mogla navesti nikoga osim Carla Bildta, koji je veliki neprijatelj Hrvatske i koji je vrlo sustavno pokušavao krivotvorinama pretvoriti Oluju u zločinački pothvat a Franju Tuđmana u zločinca. Međutim, i taj i takav Carl Bildt, kojeg je spojila s Vesnom Pusić zajednička mržnja prema Franji Tuđmanu, na kraju je demantirao Vesnu Pusić. Bildt je decidiran: "Ne bih rekao da sam je ja baš savjetovao da istakne kandidaturu, ali da, spomenula mi je to u jednom trenutku."

Dakle, nije istina da je inicijativa za kandidaturu Vesne Pusić došla iz svjetske politike. Čak kandidaturu Vesne Pusić nije inicirala i takva opskurna osoba kakav je Carl Bildt a kamoli netko drugi.

Međutim, istina je da se ona nadala da će dobiti podršku kod dijela svjetske politike koja je do sada bila protiv Hrvatske odnosno nudila se ako ju izaberu da će dosljedno provoditi njihovu politiku suprotno hrvatskim nacionalnim interesima.

Politici Vesne Pusić ali i politici državnih dužnosnika, bivših i sadašnjih, koji su propustili govoriti istinu o Vesni Pusić koji su prešutno podržali njenu politiku i njenu kandidaturu uz veliku pomoć dijela medija  suprotstavilo se Hrvatsko nacionalno etičko sudište. HNES etički je osudilo Vesnu Pusić za veleizdaju. Hrvatsko nacionalno etičko sudište u obrazloženju svoje etičke osude za veleizdaju između ostalog je navelo i slijedeće:

1. što je u dvama  proteklim desetljećima bila među najradikalnijim osobama koje su se sustavno borile protiv hrvatskih nacionalnih interesa, u širenju krivotvorina o Domovinskom ratu i lažnom optuživanju i predsjednika Tuđmana i hrvatskih generala, a s otvorenom podrškom Carli del Ponte, glavnoj tužiteljici Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, 

2. što je sustavno  pokušavala pretvoriti agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u navodni građanski rat, s podijeljenom odgovornošću i krivnjom. Štoviše, u Hrvatskom je saboru, zlonamjerno i neistinito proglasila Hrvatsku agresorom na Bosnu i Hercegovinu.

Zbog svih tih razloga Hrvatsko nacionalno etičko sudište prevelo je na engleski moralnu osudu Vesne Pusić za veleizdaju i poslalo pismo Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi ih upoznalo da gospođa Vesna Pusić ne zaslužuje biti kandidat za Glavnog tajnika te da ona nije kandidat Hrvatske, da je na nelegitiman i na nelegalni, a pomalo i na sramotni način, došla do te kandidature. Činjenica da je u Vijeću sigurnosti zauzela zadnje mjesto, te da je dobila svega dva glasa podrške, dokazuje koliko je Vesna Pusić bila bahata i bezobrazna kada je javno optužila one koji se ne slažu s njenom kandidaturom da sramote Hrvatsku.

I na kraju treba reći da je vrlo čudno da u hrvatskim medijima nije bilo nikakvih ozbiljnijih analiza, kraha Vesne Pusić i njene politike.

Zato sam smatrao svojom obvezom da podsjetim hrvatsku javnost na to koliku je štetu Vesna Pusić dosad nanijela hrvatskim nacionalnim interesima te da imamo pravo zatražiti da se konačno povuče iz hrvatske politike.