U 'komšiluku' slave izgubljene bitke, a mi svoje omalovažavamo

Nastavili smo i nakon toga dokazivati da se znamo boriti za vlastitu slobodu, ali pod tuđim zastavama. Dok je Europa razvijala umjetnost na sjajnim dvorima, mi smo ginuli slušajući kako nam tepaju da smo predziđe Kršćanstva.

Teško je reći može li se i ona izreka o ostatku ostataka nekad velikog  kraljevstva protumačiti kao tepanje jer, činjenica je ,nisu se baš nešto trsili da nam pomognu. Nama iza leđa vodili su svoje međusobne ratove dok smo mi zadržavali Osmanlije da ih u tome ne ometaju.

Danas konačno imamo svoju državu izborenu pod vlastitom zastavom u najsjajnijim bitkama. Na bojišnici dugoj sedamstotinjak kilometara za samo tri dana slomili smo jednu od četiri najmoćnije vojske EUROPE.

Uvod u to bila je i velika epopeja, jednako tužna koliko i velika, usporediva ako ne i veća s najvećim sličnim posadama i bitkama iz ranijih svjetskih ratova.

Vukovar je postao svjetski simbol otpora, stradanja, patnji i slobode. Vukovar je postao nacionalni ponos. Tko ima pravo potkusurivati takav simbol kakav je Vukovar?Jesmo li mi Hrvati u stanju dobivene bitke i ratove gubiti u vlastitim sukobima? Izgleda da jesmo! U komšiluku slave izgubljene bitke, a mi svoje omalovažavamo.

Sjetimo se tako Nikole Šubića Zrinjskog, vojskovođe kojim se  toliko ponosimo. Ali, njegov je spomenik u Mađarskoj  veći, poučniji i monumentalniji nego naš zagrebački. Pitamo li se zašto je tako? Lakše nam pjevati "U boj, u boj" i busati se u prsa  nego ostaviti generacijama pouku.

Kakvu im priču o Vukovaru ostavljamo? Na žalost,ne onu koju je izrekao pokojni Tuđman stigavši Vlakom mira 8. lipnja 1997  u taj grad. 

Sve je vrvjelo simbolikom...Vlak mira, kruna  mudre politike. Vlak s 21 vagonom (broj županija u Hrvatskoj). Čak i kamenovanje u Borovom Naselju. General Klein podsjetio je na predsjednikove riječi kako je sudbina Hrvata i Srba u njihovim rukama. A Hrvatska se zauvijek vratila na svoje istočne granice.

Ispred željezničkog kolodvora bila je svečanost s hrvatskom državnom himnom i minutom šutnje za poginule heroje.Nakon predugo vremena smrti stradanja. Pozvao je na mir i jedinstvo.

Što Vukovarci imaju danas? Priču o gradu koji je mjesto stalnim, ne više međunacionalnim sukobima, nego nacionalnim.Mjestu koje je postalo poligon politikantskih obračuna, gdje pojedini politički moćnici sasvim zaboravljaju dobrobit tog grada i sjećanje na njegovu slavnu prošlost.

Političke borbe baš u tom gradu. Branitelji Vukovara, najčasnijem što je Hrvatska imala, u sjeni su drugih i drugačijih igara.

Imali smo  i dvije umjesto jedne ponosne kolone, skinute dvojezične ploče (baš u Vukovaru), a sad raspravljamo prosvjed - da ili ne, baš u Vukovaru. Dobrobit Vukovaraca? Treba pitati njih. Ionako će oni na kraju odlučiti.

Na nama je samo da se pitamo je li takav Vukovar želio ostaviti Franjo Tuđman kad je na splitskoj rivi pitao: Što da vam obećam? Vukovar!