Komparić Devčić nije iznimka. Svi žele vjerovati da je Bandić nevin i bježe mu pod suknju da bi izbjegli bankrot

Zagrebački gradonačelnik koji je nekoliko puta u oči gledao političku smrt pa joj zatim s osmijehom pljunuo u lice, to je učinio i prošloga tjedna na više frontova… Najprije se došetao na štakama u Gradsku skupštinu i donio proračun teži od osam milijardi kuna uz trojicu novih prebjega koje je usisao u svoj kružok. Naizgled preko noći, iako vjerojatno mnogo ranije, predomislili su se zastupnici Miroslav Polovanec iz HSLS-a, Jozo Milićević s Nezavisne liste Sandre Švaljek i Ilija Ćorić iz HSS-a te su kao dotadašnji antibandićevci digli ruku za izglasavanje proračuna i novi veliki politički trijumf Milana Bandića. Dva dana nakon toga, Bandićev klub u Hrvatskom saboru postao je bogatiji za još jednu zastupnicu. 12. članica kluba postala je SDP-ovka Ana Komparić Devčić koja je svoj bijeg od SDP-a i slijetanje u Bandićevo krilo opisala riječima: "Želim vjerovati u nevinost Milana Bandića, kao što sam vjerovala u nevinost Vojka Obersnela u aferi Tržnice, kao i Vladimira Benca u aferi poslovni prostori. Odlazim iz SDP-a jer je SDP doživio politički bankrot".

Ništa neobično za samo još jednu u nizu SDP-ovih poslušnica koja je bez partijske knjižice osuđena na propast pa je ulovila posljednju slamku političkog spasa u liku malo vještijeg manipulatora i autoritarnijeg velikog vođe od Bernardića… Isto to nedavno je učinila i druga partijska službenica, malo većeg imena i prezimena, iako jednako bezidejna i besposlena kao Komparić Devčić. Nova prebjeguša i školovana SDP-ovka Milanka Opačić uz povijesni usklik "nisam na prodaju" digla je ruku za HDZ-ovu većinu, a već je ranije najavila ulazak u saborski klub Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića. Kada se sjetimo samo Tomislava Sauche, Zdravka Ronka pa svih silnih Vrdoljakovih HNS-ovaca koji su preoblačili kapute i mijenjali svoja stajališta i politike za 180 stupnjeva, potpuno je jasno zašto je u svakom izbornom ciklusu sve manja izlaznost birača.

Politika nam je postala potpuno gadljiva i to ne toliko zbog mijenjanja političkih opcija, što je normalna demokratska politička praksa. Problem je što naši politički akteri cijeli život parazitiraju na proračunu kuneći se u određene političke, društvene, ekonomske i ljudske vrijednosti, a zatim se na najprozirniji način prodaju i sklope pakt s dijametralno suprotnim taborom i ljudima s kojima pred kamerama i tadašnjim glasačima nisu mogli stajati dvije sekunde u istoj prostoriji. Jer dok, kako kaže Komparić Devčić, "dožive politički bankrot", odnosno stranka postane preslaba ili umjesto majke maćeha, onda se traži novi izvor novca i moći kojemu mogu ponuditi nešto za ostanak u javnom prostoru i na državnim jaslama… Onda se, kao što kaže bivša SDP-ovka, zaboravlja sav krimen novoga velikog vođe i slijepo se vjeruje u njegovu nevinost, zaboravlja se da je nakon karijere u SDP-u godinama držao ljestve HDZ-ovim vladama i vođama protiv kojih su se oni poput Komparić Devčić, očito lažno, borili na svim frontovima i svim sredstvima.

Kad se pogleda samo sastav šarolikog trojca koji je dignuo ruku za Bandićev proračun, jasno je koliko su zapravo besmislene podjele na našoj političkoj sceni na lijeve, desne, konzervativce, ljevičare i liberale. Jer para vrti gdje burgija neće… Tako je Bandiću prešao HSLS-ovac, član Hrebakove stranke koja bi trebala biti posljednji bastion pravog klasičnog liberalizma i sloboda u Hrvatskoj. Ništa manje strašan nije čin Ilije Ćorića, dojučerašnjeg tajnika najstarije povijesne hrvatske stranke, također nekada perjanice slobode i demokracije.  I na koncu, beznačajni lik s liste bivše Bandićeve zamjenice, koji je zadnju godinu na sav glas napadao zagrebačkog gradonačelnika…

Sve je to posljedica krnje demokracije i nakaradnog izbornog zakona kojeg imamo. Nikad završena tranzicija iz bivšeg sustava koji je i dalje duboko u glavama većine naših političkih aktera, dozvoljava elitama da nam ovako javno pljuju svima skupa u lice bez ikakve odgovornosti. Jer gore navedeni političari nisu iznimke. Kod nas svi po potrebi počnu vjerovati da je onaj kojeg su jučer smatrali kriminalcem nevin, dok im se bliži kraj bježe pod skute zakletih neprijatelja i neistomišljenika, preko noći pronalaze nove vođe koje će tapšati po ramenima…

Gdje je izlaz? U onima koji to sve znaju, ali šute. U "marginalcima2 koji brinu svoju brigu i koji pošteno radeći hrane sve gore navedene… Ne trebaju nam žuti prsluci ni živi zidovi, ali moramo prestati nadati se da će moralne nule i klijentelisti odjednom početi voditi domovinu i društvo u pravom smjeru! Hitno nam trebaju hrabri ljudi sa zrnom morala. Ima li takvih pod političkim nebom?