Komocija stvara ljude koji nisu spremni ni na manje žrtve: Mora se naoružati do zuba

Ratovi kao konstanta

Mi koji živimo u Hrvatskoj, a rođeni smo barem koju godinu prije raspada Jugoslavije, jako smo dobro upoznati s time što znači rat i koje su njegove tragične posljedice i po ljudske živote i po uništavanje godinama građene infrastrukture. Posebno se to odnosi na krajeve koji su bili pod srpskom okupacijom. Tko god je iskusio rat dosta mu ga je do kraja života. 

Prosječnom čovjeku na (sjevero)zapadu Europe, odraslom u komociji i blagostanju, rat je potpuni misterij do te mjere da nojevski odbija o tome uopće razmišljati. Komocija stvara ljude koji nisu spremni ni na manje žrtve, a kamoli na boravak u hladnim rovovima. Ipak, bi trebalo biti tako kada bi postojala povijesna svijest o tome da je povijest Europe povijest ratova.  Kratka su bila razdoblja mira, kao od 1945. do 2022. (ili 2014.) (i to ne za sve, sjetimo se velikosrpske agresije) ili ranije od Bečkog Kongresa do 1848. Rat je zapravo konstanta međunarodnih odnosa. 

Danas se ponajviše govori o ratu u Ukrajini i Gazi, no svijet je prepun kritičnih žarišnih točaka, od azijsko-pacifičke regije (gdje se konfrontiraju interesi SAD-a i Kine), Bliskog istoka (gdje tektonske poremećaje izaziva jačanje Irana) pa do tzv. zapadnog Balkana koji čini neposredno hrvatsko geopolitičko i sigurnosne okruženje, a i dalje ima dovoljno benzina za veliki požar.

FOTO: EPA/Atef Safadi

Mogućnost velikog rata

Čini se, međutim, da i u europskim zemljama počinje jačati svijest o tome da ratovi, na žalost, nisu prošlost. Švedski ministar civilne obrane Carl-Oskar Bohlin nedavno je tako izdao upozorenje švedskim građanima da bi moglo doći do rata u Švedskoj. Slično je upozorenje dao je i švedski ministar obrane Pål Jonson.   

Nizozemci i Nijemci već neko vrijeme potiču svoje građane na gomilanje zaliha, a jedan norveški general prije nekoliko je dana naredio prebacivanje ekonomije na ratni način i pripremu za duži i veći sukob. U Njemačkoj se ponovno govori o mogućem vraćanju vojnoga roka. Njemačko vijeće za vanjske odnose također je u studenom predvidjelo da bi NATO trebao biti spreman za veliki rat s Rusijom u roku od pet do devet godina.

Najviši britanski general Patrick Sanders tijekom govora na Međunarodnoj izložbi oklopnih vozila u Londonu nedavno je upozorio na veliki rat i potrebu stvaranja "građanskih vojski", a situaciju u Ukrajini usporedio je s krizama iz 1914. i 1937. Založio se za to da Velika Britanija mora imati građansku vojsku od pola milijuna ljudi.

Predsjednik vojnog odbora NATO-a, admiral Rob Bauer, nedavno je istaknuo naglasio da bi civili u državama članicama trebali biti spremni za potencijalni budući rat s Rusijom. "Spremamo se za sukob s Rusijom i terorističkim skupinama", rekao je Bauer poslije dvodnevnog razmatranja u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. "Ako nas napadnu, moramo biti spremni".

FOTO: EPA/Sergey Kozlov

Naoružati se do zuba

Svemu navedenom treba dodati to da nas uskoro očekuje najveća vojna vježba NATO-a još od vremena hladnog rata. NATO će mobilizirati oko 90.000 vojnika za vojne vježbe koje počinju u veljači i trajat će oko četiri mjeseca. Scenarij vojnih vježbi je ruski napad na teritorij NATO-a, odnosno neke od članica - što dovodi do aktiviranja Članka V. ugovora NATO-a. Početkom 2025. NATO bi trebao rasporediti 300.000. vojnika u istočnoj Europi.

Hrvati poručili što misle o vojnom roku: 'Podržavamo ga, ali pod jednim uvjetom'

Nema sumnje da u cijeloj ovoj pripovijesti ima i pretjeranoga dizanja tenzija i kvazikatastrofičnih narativa. No realnost je, kako god, takva da živimo u vrlo opasnim vremenima (što svi podsvjesno osjećamo) tektonskih lomova i probijanja do jučer pridržavanih barijera, koja karakterizira nedostatak istinskih državnika, ali i politike zdravog razuma. U takvoj situaciji Hrvatska se mora naoružati do zuba. A glede vojnog roka: nije pitanje treba li, nego koliko brzo i u kojem obliku.