Kome je bolja tehnička Vlada u gospodarskoj krizi nego redovni izbori

Gledajući i čitajući ankete različitih agencija, rezultati se ne razlikuju bitno. Čak ni pesimizam nije u porastu. Znamo, izgleda, moglo je lošije. Ali, nije. Svjesni svih rizika, od skromnog punjenja proračuna, prije svega zbog turizma, i skromne potrošnje, jer, nema se. Nismo za prepoznati. U najžešćem valu pandemije, snalaženje u potpuno nepredvidivim i nepoznatim situacijama gdje smo otkrivali bez čega sve možemo, a mislili smo da ne možemo, oslonac nam je bio, stručno znanje o novom neprijatelju. Stožer civilne zaštite.

'Junaci nacije kojima se divimo u ratu, već u primirju postaju meta'

Imena smirenih stručnjaka koji su strpljivo odgovarali na novinarska pitanja, iznosili ne baš ugodne podatke, postali su heroji našeg doba. Kao i u svim novijim ratovima, junaci nacije kojima se divimo u ratu, već u primirju postaju meta. I ne zbog velikih pogrešaka ili propusta. Nisu im zamjerene stroge zabrane, neugodni naputci... Dapače! Ali, čim su prepoznati kao autoriteti, a oni nužno ugrožavaju one koji to nisu, kreću napadi.

Prvo testiranje, blaži oblik. Otvaranje rasprave tko treba donositi odluke u žurnim i opasnim okolnostima... Vlada ili Stožer? A svi političari i upućeni građani znaju da brzo djelovanje u ugrozi spašava glave. U ugrozi! Vlada nije brzo tijelo... ne može ni biti. Funkcionira po redovnim procedurama. Zato je i osnovala Stožer, saborskim usuglašenim glasanjem date mu veće ovlasti. Samo za krizno stanje. Spominjale se i ustavne tužbe zbog ograničenja slobode građana. Gotovo sugestivno. Ustavni stručnjaci ih opovrgli pa - ništa.

Demokratsko pravo na stranačko opredjeljenje

A izbori su pred vratima. Oni redovni. I počinje nervoza. Stožer koji je imenovala Vlada RH, postaje glavna meta. Gotovo biblijski. Kome se divili, sad ga na križ. Kako argumenata u vidu propusta i pogrešaka nema, posegne se za starim dobrim podjelama koje su uvijek pomagale u takvim situacijama. Praksa potvrđena. Počinje preispitivanje njihove stranačke pripadnosti koje se, kad je gorjelo, nitko nije sjetio. Najradije bismo suspendirali demokratsko pravo na stranačko opredjeljenje. Povratak na staro jednostranačje. Već pomalo zaboravljeno. Jer, ako nisi u Partiji, ne smiješ biti nigdje. Sumnjiv si.

Opet se osporava pravo na politički stav, prelistavaju se fotografije, snimke... još samo dva svjedoka i... već viđeno! Prerano smo zaboravili. Nije sramota biti član nijedne političke stranke, demokracija je čak i u Hrvatskoj. Ali prijetnje, kopanje po biografijama, pa osporavanje stručnosti na temelju fotografija... ipak je previše. Relikti. Vratio se jednostranački um. Danas bi ipak već trebalo biti nebitno tko je u kojoj stranci, ako radi dobro. A oni nikad nisu govorili stranački. A sad ih se na taj govor tjera. Bio bi to krunski dokaz. Za dezavuiranje struke.

Potrebna Vlada s punim legitimitetom

A govori se o mogućim izborima početkom ljeta... ako epidemiološka slika dopusti. Jer, moguć je drugi jesenji val pandemije. Nije to hrvatski izum. Tada će posljedice po gospodarstvo biti još gore. I zahtijevat će još ozbiljnije mjere, vjerojatno nepopularne, žešće rezove. Vladu s punim legitimitetom. Sabornicu koja nije u kampanji, sa što manje populističkih ispada. Dakle, izbor nije velik. Ili požuriti s izborima, čim su mogući, ili ući u opasan eksperiment.

Odgoditi izbore zbog nemogućnosti vođenja kampanje pa ih provesti u skladu s dopuštenim rokovima 2021 godine... Krizu dočekati s tehničkom Vladom. A takva Vlada nema iste ovlasti ni puni legitimitet..., a u glavi bi im bila vaga između izbornog rezultata i mjera koje treba provoditi. To ne može biti dobro. Pa tko bi odgovoran radije tehničku Vladu nego funkcionalnu? Nitko ozbiljan i odgovoran.

Istina je, svi su već u kampanji ma koliko šutjeli o tome. Tiskovne konferencije glavne oporbene stranke su svakodnevica. Pregovore s partnerima svi vode iza zavjese. Zastupnici populističkim raspravama žele osigurati mjesto na listama. Ozbiljnost i odgovornost se lagano topi pod sirenskim zovom za novim mandatima. A to je sada čisti luksuz.

Problem neradne nedjelje

Neradna nedjelja uvijek je bila privlačna tema u raspravama, ne nužno vezana uz religiju, gospodarstvo, radnička prava. HDZ (a kažu Stožer) je predložio neradnu nedjelju. Neki tvrde da je odluka donesena kako bi se oslabila konkurencija na desnom spektru, drugi su sigurni da je to predizborno dodvoravanje crkvi... Stožer odbija upletenost u bilo koje igre..., a ljevica u problemu.

Napadaju neradnu nedjelju, ali zaboravljaju, u komunizmu se nedjeljom nije radilo. Sigurno ne da bi se moglo ići na mise. U Račanovo doba je nedjelja bila neradna... Sad bi to trebalo objasniti, a da se nitko na zapetlja. Nije lagano. Ali, ima izlaz kad nema dobrog odgovora. Napad na Stožer. Onaj isti kojem građani najviše vjeruju i koji će nam, ako na jesen opet krene po zlu, ponovno trebati. Baš smo Hrvati!