GOST KOMENTATOR

Koji su istinski simboli oslobođene i suvremene Rijeke?

Autor

Antonio Akmadža

Postavljanje crvene zvijezde petokrake na vrh riječkoga nebodera izazvalo je očekivane reakcije javnosti. Spor je, dakako, ideološki i povijesni, a ne umjetnički i estetski. To je stoga što je riječ o ideološkom i povijesnom simbolu bez ikakve posebne umjetničke vrijednosti.

27.09.2020. u 16:14
Ispiši članak

Jasno je da se postavljanje nekoga drugoga simbola, uz vjerojatno iste materijale i tehniku izrade, ali drukčije ideološke podloge, ne bi nazivalo "umjetničkom instalacijom". Ako je petokraka umjetnost, onda samo na temelju svoje ideološke "ispravnosti", a ničega drugoga.

Kako je ovdje riječ samo o ideologiji i tumačenju povijesti, onda su i ideološki i povijesni prigovori na mjestu. Branitelji će pak petokrake isticati kako je ona simbol borbe protiv fašizma te oslobođenja Rijeke i njezina pripojenja Hrvatskoj. Kažu kako se zahvaljujući njoj Rijeka danas ne zove Fiume, a pozvat će se i na izvorišne osnove hrvatskoga Ustava u dijelu koji se poziva na uspostavu hrvatske državnosti nasuprot proglašenju NDH.

To je, dakako, točno, ali nije cjelovito. Jer zvijezda petokraka nije samo to, već nosi i jedno drugo, puno teže breme. Tako možemo, po uzoru na Ivana Derkosa koji je rabio takvu podjelu u jednoj sasvim drugoj temi, simboliku crvene petokrake podijeliti na tri razine: opću, partikularnu i vlastitu.

U općem je smislu zvijezda petokraka opterećena cjelokupnom povijesti komunističkih revolucija i režima. To je povijest gulaga, gladomora, masovnih strijeljanja, kulturocida, diktatura, moralnoga propadanja i gospodarske zaostalosti država u komunističkim sustavima, od Lenjinova do Kim Jong-Unova.

U partikularnom je smislu, tj. onom koji se ne odnosi na cijelu povijest jedne ideologije, već na specifične okolnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji, opterećena brojnim partizanskim zločinima u ratu i poraću, zatim represijama jugoslavenskoga režima, Golim otokom, političkim smaknućima, a konačno je kompromitirana u Domovinskom ratu, kada je "očuvanje Jugoslavije" bilo izgovorom za razaranje Vukovara, Dubrovnika i inih gradova te za Ovčaru, Škabrnju, itd.

Konačno se, u vlastitu, tj. riječkom smislu, radi o simbolu koji je također značio progon desetaka tisuća autohtonih riječkih Talijana, kao i obračun sa zamišljenim ideološkim neprijateljima kao što je sušački župnik Martin Bubanj, koji, kao i ostale žrtve "oslobođenja Rijeke", nisu bili nikakvi "koljači iz Jasenovca", kako se obično voli nazivati žrtve režima da bi ih se dehumaniziralo i na taj način opravdalo njihovo smaknuće.

Sve je ovo navedeno preveliko povijesno breme da bi se petokraka mogla tumačiti samo kroz prizmu borbe protiv fašizma i pripojenja Rijeke Hrvatskoj. Činjenica je da je partizanska borba bila dvodimenzionalna. S jedne je strane doista bila izraz otpora kako talijanskoj okupaciji, tako i potpunu moralnomu posrnuću ustaškoga režima. U tom su smislu neporecive povijesne zasluge NOB-a. Ipak, ta je borba istovremeno bila i komunističkom revolucijom te se na to ne može zatvarati oči.

Pa što nam onda preostaje ako želimo slaviti pozitivne stečevine NOB-a, a istovremeno se ograditi od komunističke ideologije i zločina? Postoji li simbol koji predstavlja samo ono dobro iz toga vremena, a osuđuje sve ono loše? Postoji, a to su ni manje ni više nego simboli Republike Hrvatske. Da, Republika je Hrvatska te pozitivne stečevine upisala u svoj Ustav. Republika Hrvatska slavi 22. lipnja Dan antifašističke borbe kao državni praznik. Republika je Hrvatska uvođenjem višestranačkoga demokratskoga sustava i svojim otvaranjem prema Zapadu obistinila sve one slobodarske težnje koje je komunistički sustav desetljećima gušio.

Ako 3. svibnja želimo slaviti oslobođenje Rijeke zbog njezina pripajanja Hrvatskoj, nisu li onda državni simboli Republike Hrvatske znak potpunoga i konačnoga ispunjenja onih ciljeva koji su pod petokrakom postignuti samo djelomice, a koji su nadahnjivali borbu poštenoga i časnoga dijela partizanskih boraca Istre, Primorja i Gorskoga kotara?

Na žalost, jasno je kako oni koji su postavili spomenutu "umjetničku instalaciju" najmanje drže do pozitivnih stečevina NOB-a. U samoj je srži riječ o jednom povijesnom revizionizmu, o življenju jedne alternativne zbilje, o nostalgiji za propalim i poraženim režimom. Ta ideologizacija koju sustavno provode riječke gradske vlasti u suradnji s raznim nadriumjetnicima, u biti ideološkim bojovnicima, ima za cilj održanje na vlasti tih istih koji se ne mogu pohvaliti gotovo nikakvim uspjesima te se moraju hvatati za slamku ideološke borbe.

Rijeka je za Hrvatsku danas ono što je Lukašenkova Bjelorusija za Europu – živi muzej jednoga staroga, propaloga sustava, na čelu s velikim vođom koji je davno izgubio bitku s vremenom. I dok okolni gradovi i općine sigurnim korakom kroče u 21. stoljeće, Rijeka živi u sivilu kasnih '70-ih, što se vidi golim okom već kratkim izletom od Pećina do Kostrene, od Bivija do Opatije ili od Turnića do Kastva. No, povijesne su silnice neumoljive, te će i Rijeka prije ili poslije morati izaći iz prošlosti i uhvatiti korak sa suvremenim i naprednim svijetom.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.