Koalicijski brak je teška borba i gorak lijek - ne izdrže svi!

Nekako smo povjerovali da je i 'lex Agrokor' dobro rješenje. Malo skepse je uvijek kad su izbori pred nama pa se svaka činjenica, posebno ona koja ide u prilog vladajućima, dva puta provjerava. A onda se opet dogodio Most. Nisu oni ništa sami smislili i pokrenuli, nego prihvatili su nabačenu loptu opozicije. SDP koji tapka u magli i čiji čelnik, inače simpatični Bero, traži u grču prostor za svoje preživljavanje.

Najveće pitanje mi je, što im se dogodilo? Sinekure koji su obilato koristili, a protiv njih govorili, već smo počeli prihvaćati kao uobičajeno političko ponašanje. Čak i od onih koji se zaklinju u poštenje. Tolerirali ih kao početnike koji taj, mada stari, zanat teže usvajaju. Imunitet otežava brzinu učenja. A koalicije su najteži dio političkog (su)života. Još nekako kad su u opoziciji, ali kad se dogodi vlast - slast, mnogi padnu. Ili u najboljem slučaju pokleknu. Teška je borba između onog što građani žele čuti i onog što se - mora. Kao s gorkim lijekom. Ne izdrže svi.

Most će ostati zapamćen u povijesti politike kao NETKO tko se želio svidjeti građanima, ali i VLADATI. Recept je jednostavan: za loše poteze je kriv veći partner, a zasluge su ZAJEDNIČKE. Pa tako i s evidentno uspješnim ministrom financija Marićem. Tko će se usuditi odreći mu zasluge za rezultate i ne priznati kao kompetentnog? Ali, možda je kriv? A mi 'pošteni' se ne bi 'šteli mešati' pa ćemo malo s opozicijom. Jer, ako se dokaže da je ministar nešto kriv, mi smo vam rekli. A ako ne, mi šutimo kao da ništa nije ni bilo. Ne ide to baš tako u kompliciranim koalicijskim brakovima. Ni jednom partneru to ne bi smjelo biti nepoznanica. Nema jednog poštenoga partnera ako smo uspješni, a drugi je kriv, ako mu se to i dokaže.

Mostovi ministri i predsjednik Sabora, uvijek elegantan i preozbiljni Petrov, to su već morali naučiti. Nisu više ni oni tako novi i netaknuti. I oni imaju iza sebe već jedan neuspješan brak i jedan razvod. S Karamarkom. A ni u tom razvodu nije baš sve jasno kako se na prvi pogled čini. Ovaj partner je drugačiji, to su zanemarili. Nisu mu ni ostavili izbor. Dignuti na otvorenoj sjednici ruku protiv njegova prijedloga je otvoreni sukob. Bez mogućnosti pomirenja. Nakon tog čina NETKO mora otići, a uvijek je to onaj slabiji. Barišića su prešutjeli iako se vidjelo što se o tom postupku mislilo. Njegova stranačka mašinerija je to teško podnijela. Ovaj puta bi im bilo previše. Osjećali bi se ne samo prevarenima nego i izdanima. Čak i oni koji ne vole Marića. Bilo je vremena za dogovore. I potpuno je jasno tko je preuzeo odgovornost za politički potres i rušenje koalicije: Most!

Čak i opozicija to glasno govori. Možda čak i otvorenije i grublje nego HDZ. Nisu ostavili mogućnost izbora. Ako ih je Plenkovićeva spremnost iznenadila, to gore za njih. Mogući izbori, apsolutno neželjeni, njihov su izbor. Ako ih bude. Čude li se tome, to gore za njih. A moguća odgovornost ministra Marića, sasvim druga priča. Ne nužno više njihova!