Knin i Sinj prvi su testovi popularnosti predsjedničkih kandidata

Prvo ukazanje je Sinjska alka. I prvi test. Najiskusniji akteri stižu pripremljeni. Baš na sve...Vidjet ćemo. Po logici ne mogu svi biti dočekani jednakim pljeskom. Bit će uključeni precizni mjerači pljeska i vjerojatno ćemo sljedećih tjedana čitati tko je bolje prošao. Škoro uglavnom odmjereno. Dakle oprez. Napada samo one iz istog glasačkog bazena. Prerano za bitke koje su u najavi. Zoka, znamo. Što manje to bolje. Može u svom Sinju, ali za Knin ćemo vidjeti. Predsjednica nije u poštedi. Još dok čitamo demantije iz Izraela, pljušte oštri komentari u RH. Posebno žestoko iz BiH.

Premijer Plenković poziva na povlačenje teških riječi, podsjeća kako samo želimo da Hrvati kao konstitutivan narod u BiH budu adekvatno zastupljeni u institucijama i tijelima vlasti. Na legitiman način. Moramo podsjećati na legitimnost jer Bošnjaci su izabrali hrvatskog člana Predsjedništva što opet dovodi u pitanje Dayton. To daje srpskom vodstvu priliku da tvrdi kako su baš oni ugroženi, ovog puta od Bošnjaka. A svi znamo da utjecajna Turska nije ista pod Sulejmanom Demirelom koji je bio blizak s pokojnim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Sadašnji predsjednik je Recep Tayyip Erdogan s biografijom osobe osuđivane za vjersku mržnju, ali i najpopularniji političar u vrijeme pobjede. Reakcije iz RH bile bi, ili bi trebale biti drugačije, da nije počela izborna trka. Trebalo bi biti jasno, je li ovo napad na predsjednicu Lijepe Naše, ili tek na predsjedničku kandidatkinju. Ta distinkcija trebala bi odrediti i reakcije protukandidata. Ignoriranje odgovora na to važno pitanje nije benigno. Možda shvatimo.

Sinj je prvi test. Puno zahtjevniji je Knin. Tamo se mjeri ozbiljno, bez oprosta. Nekom se plješće, drugima zviždi, treći se ne usuđuju doći. Da im ne stignu poruke glasača. Protokol je uvijek važan. On je mjerilo raspoloženja. Pouzdanije od svih predizbornih anketa. Najlakše je pitati gdje su Srbi vladajuće koalicije. Oko toga se svi slože. U tvrdnji da trebaju biti u Kninu.

Podsjećat će se na poginule Srbe, ali treba svakako podsjetiti ne samo na civile, ne samo na odmetnute u odorama JNA... Možda podsjetiti da je bilo i onih Srba koji su znali da Hrvatska njihova domovina, pridružili se obrani svojih kuća od okupacije. Bili u redovima HV-a i policije. Navodno ih je 10.000 na hrvatskoj strani nosilo pušku, deklariranih kao Srbi, a poginulo ih je 249. Vjerojatno ih je bilo više, ali su šutjeli. Pa ako Vučić opet očekivano napadne Oluju, možda ga treba podsjetiti da nisu svi Srbi bili na istoj strani. A pokop uz vojne počasti koji su zaslužili znao je izostati. Jer, zabranili su pravoslavni svećenici. Poput slučaja u Šibeniku. Ne jedinog slučaja, šibenski je samo najpoznatiji i najglasniji.

Postoje teme koje bi mogle ujediniti sve predsjedničke kandidate, bez fige u džepu. I za njih bi to bio dobar pristup. Test političke zrelosti. Hoće li taštine biti nadvladane, teško je reći. Knin, zastava na tvrđavi. Za govornicu i u prve redove pustiti one koji su Hrvatsku stvarali, koji će artikulirati kakva Hrvatska treba biti da žrtve budu opravdane. Onaj koji shvati da se politička kampanja može voditi i slušanjem zaslužnih, možda izbore i dobije.