Kineski dnevnik - spor oko Heideggera na Sveučilištu u Pekingu

Da će ovogodišnja konferencija  IIP-a ostati zapamćena po burnim raspravama pobrinuo se glavni tajnik IIP-a Bernard Bourgeois jer je u svome pozdravnom govoru citirao Martina Heidegger i njegovu čuvenu rečenicu iz Pisma o humanizmu da je naime potrebno misliti izvornije od humanizma, ako je,  humanizam postao isprazna riječ (flatus vocis). Tako je bilo u vrijeme objave čuvenoga Pisma o humanizmu (1947.) kada je cijeli svijet bio duboko potresen strahotama Drugog svjetskog rata. Bourgeois je fini gospodin napoleonskga šlifa koji već godinama drma Akademijom. Upoznao sam ga prije dvadesetak godina kada smo osnivali Hrvatske studije, a kolege s Filozofskog fakulteta optužile nas osnivače da smo nacionalisti te da predajemo na faksu samo hrvatsku filozofiju. Bourgois, koji je u Zagreb došao na poziv zagrebačkog L’Institut français, posjetio me je u Ministarstvu znanosti  u pratnji profesora francuskog jezika, pokojnog Mire Kačića, jer je htio dobiti informacije iz prve ruke. Ostalo mi je nezaboravno njegovo pitanje, držimo li možda poneki  kolegij o Hegelu, Husserlu, Sartreu ili predajemo samo hrvatske filozofe. Rekao sam Bourgeoisu da sam zapravo hegelovac i pokazao mu nastavni plan i program, koji je odmah pohvalio nakon što ga je pažljivo pregledao. Da danas posjeti Hrvatske studije i slučajno baci pogled na sadašnji program filozofije, Bourgeois bi, kao vodeći francuski stručnjak za Hegelovu filozofiju, vjerojatno otišao razočaran i tužan. Kada sam ga prošle godine u Rimu podsjetio na posjet u Ministarstvu, simpatični Bourgeois me u šali počeo oslovljavati  “Monsieur le ministre”.

Prvoga dana među predavačima je na rasporedu bio Nijemac Wilhelm K. Essler koji se na početku svoga referata oštro obrušio na Martina Heideggera zbog njegovih neskrivenih simpatija prema nacizmu i famoznih “Crnih bilježnica” u kojima izlazi na vidjelo njegov antisemitizam. Essler je naglasio da Martin Heidegger ne zaslužuje da ga  se uopće spominje na konferenciji uglednih filozofa. Moram priznati da je Willy jedan od najčestitijih osoba koje uopće poznajem, humanist od glave do pete, pa me njegova reakcija na citiranje Heideggera nije nimalo iznenadila. U diskusiji sam  žestoko oprao prijatelja  Willya, a pridružio mi se i kolega Kolak. Pitali smo Esslera vrijedi li priča o poštivanju ljudskog dostojanstva i za Martina Heideggera, ili ćemo nad njim provoditi “striptiz” da ga skinemo do kraja. Moja primjedba da je Heidegger u pravu kad kritizira humanizam koji je postao obična fraza i poštapalica, flatus vocis te da Bourgeois, kao Francuz, zavrjeđuje poštovanje jer je imao petlje staviti Heideggera u jedan fini kontekst promišljanja, u trenutcima kada se u Njemačkoj najimpresivniji njemački brk poslije Nietzschea napada iz svih akademskih i medijskih pozicija, najčešće bez prava na obranu. Francuzi su i  poslije rata bili poznati po tome što su stali u obranu Heideggera. Tako je uostalom i nastalo famozno Pismo o humanizmu kao odgovor Jeanu Beaufretu.  Ipak je Heidegger uz Wittgensteina jedini filozofski klasik u 20. stoljeću.

Prije odlaska na ručak prišao je Danielu Kolaku i meni kolega iz Finske Simo Knuuttila, Hintikkin učenik, i počastio nas pitanjem koje je zvučalo više kao konstatacija: “Hrvati brane Heideggera?”. Našalio sam se rekavši da smo mi i Francuzi uvijek bili na istoj strani.

Moram također napomenuti da je predsjednica IIP-a Ioanna Kucuradi u svom govoru nastupila veoma hrabro osudivši oštro brutalnu praksu ubijanja neistomišljenika u Islamskoj Državi (ISIS), kao i činjenicu da neke islamske zemlje poput Turske ne vide u tome ništa sporno. Nekako je najveću pozornost ipak privukao Ali Chenoufi iz Tunisa, jer je potresno govorio o islamističkom progonu filozofa u Tunisu nakon što se dogodilo famozno Arapsko proljeće. Chenoufi je sa suzama u očima pričao o kolegama filozofima koje su vehabije i selafije potjerali s fakulteta i iz gimnazija. Chenoufi, koji nije član IIP-a, došao je na poziv glavnog tajnika Bourgeoisa da upozori  na okrutnosti koje se događaju u okvirima jedne religije, čiji predstavnici vole isticati kako su uvijek bili tolerantni, ali istodobno zatvaraju oči nad postrevolucionarnim progonima filozofa i svih onih koji zagovaraju sekularni model države.

Ispalo je da među članovima IIP-a jedino moja malenkost ne tamani svinjetinu. Kada nam je tajnik organizacijskog odbora Felix White, Kinez od glave do pete, koji govori engleski bez naglaska, priredio posebne kineske delicije, svinjske specijalitete sa sjeveroistoka Kine, ja sam ostao na dijeti konzumirajući skromni izbor salata koji je bio ponuđen te večeri. Pala je dobra zezancija koju je lansirala predsjednica Ioanna Kucuradi, pravoslavna kršćanka iz Istanbula, da je Zovko , pod utjecajem kineske  muslimanske Hui-grupacije prešao na islam. Kineska Vlada dosta je radikalna u postupcima protiv Hui-muslimana. Zabranjen im je ramazanski post, muškarci ne smiju nositi bradu, a žene  hidžab. Posebno je strogo vođena kontrola glede broja djece među muslimanskim stanovništvom. Pobačaji se ovdje najčešće prakticiraju. Očito je došlo do radikalnoga sukoba između stanovništva koje žudi za šerijatom i Vlade koja rezolutno inzistira na sekularizmu. Uzalud sam uvjeravao kineske kolege da uopće nisam musliman, jer je svinjetina ipak bila pouzdani lakmus papir koji očitava stanje stvari. Već sutradan sam primijetio da je pri ponuđenom švedskom stolu ispred jela koja su bila u kombinaciji sa svinjetinom stajao natpis “Not for Muslims”.  Budući da je većina kineskih specijaliteta nekako vezan uz svinjetinu, izbor moga jelovnika sve više se sužavao.

(Nastavak slijedi)