Kina je već danas mnogo opasniji rival od Sovjetskog Saveza, možda bi zato Zapad trebao razmisliti o određenom otopljavanju odnosa s Rusijom

Nedavna odluka Rusije o obustavi aktivnosti svoje diplomatske misije u NATO-u, nakon prethodnog protjerivanja osam ruskih dužnosnika koji su označni kao "neprijavljeni ruski obavještajci", samo je logična posljedica odnosa Rusije i zapadnih zemalja u posljednjim godinama. U konačnici, Rusija će zatvoriti misiju NATO-a u Moskvi. Stoltenberg se založio za konstruktivan i smislen dijalog s Rusijom, no kratkoročno je vrlo teško očekivati stabiliziranje situacije.

Novi hladni rat

Novi hladni rat SAD-a i Rusije de facto traje još od 2007.  godine kad je ruski predsjednik Vladimir Putin održao poznati govor na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu u kojemu je osudio jednopolarni svijet. Neohladnoratovska retorika posebno se zaoštrila nakon ruske aneksije Krima. Sukobi Rusije i zapadnih zemalja od tada poprimaju novi stupanj rivalstva na geopolitičkoj, diplomatskoj, medijsko-propagandnoj i drugim razinama kao što je utrka u naoružanju i rat za energente.

Nedavno protjerivanje osam ruskih dužnosnika samo je nastavak ranijih još snažnijih trvenja. Nakon slučaja Skripalj protjerano je oko 150 ruskih diplomata iz više od 20 zemalja. Recipročno je Rusija protjerala ukupno 59 diplomata iz 23 države. BBC je tada pisao o kako se radi o najvećem protjerivanju diplomata još od vremena vrhunca hladnoga rata i neprijateljskih odnosa sa Sovjetskim Savezom.

Bivši američki predsjednik Barack Obama govorio je o tome kako je Rusija tek "regionalna sila". Takva vrsta narativa, dakako, nije bila dobro prihvaćena u Kremlju, a nakon ruske intervencije u Siriji i sam je Obama posve sigurno promijenio mišljenje. Nedavne Bidenove izjave na istome tragu teško mogu doprinijeti normalizaciji odnosa. Rusija nije ekonomska sila, ali njezina veličina, naoružanje i energenti nedvojbeno je čine, uz SAD i Kinu, trećom velikom silom.

Najopasnije točke svijeta

Ruska politika, posebno prema njezinu susjedstvu (tzv. "ruski svijet", odatle su i srpski političari posudili svoj "srpski svet") nerijetko ima i agresivne elemente, a to se posebno odnosi na Ukrajinu. S druge strane, tzv. strategija anakonde kojom se nastoji zaokružiti prostor Euroazije, na štetu Rusije (dio toga je i izgradnja proturaketnog štita), pridonosi agresivnim reakcijama ruske strane. Ne zaboravimo kako je prilikom raspada Sovjetskog Saveza Rusiji bilo dano obećanje da se NATO neće širiti prema bivšim sovjetskim republikama.

Stari hladni se vodio u Berlinu, Koreji i Vijetnamu, a novi se vodi na samim ruskim granicama. U slučaju Kine također u njezinu susjedstvu. To je jedan element koji novi hladni rat čini opasnijim od staroga.  Područje Ukrajine (koju na tragu Mackindera možemo smatrati centrom Heartlanda), ali i Južnokineskog mora i Tajvana danas predstavljaju najopasnije točke svijeta.

Od američko-ruskog neprijateljstva najveće koristi ima Kina

Tijekom hladnog rata postojala je intenzivna komunikacija između SAD-a i Rusije. Američki i ruski kolege, što uključuje sam državni vrh, intenzivno su pregovarali. Danas su pregovori na najvišoj razini bitno slabijeg intenziteta. To ne pridonosi konstruktivnim odnosima. Intenzivna komunikacija bitan je preduvjet transformacije današnjega konflikta prema upravljanome strateškom rivalstvu.

Ruski veleposlanik u Londonu u svibnju je ove godine izjavio kako G7 igra opasnu igru gurajući Rusiju prema Kini. Kina je sila u usponu, a azijsko-pacifičko područje predstavlja najveće tržište svijeta prema kojemu se seli središte svjetske moći. Dvostruko obuzdavanje Kine i Rusije od strane SAD-a i saveznika posve je nerealno. Kina je već danas mnogo opasniji rival od Sovjetskog Saveza. Možda bi zato na Zapadu trebalo razmisliti o određenom otopljavanju odnosa s Rusijom ako se Kini ne želi dati dodatni pogon za jačanje utjecaja na regionalnoj i globalnoj razini.

Joe Biden političar je formiran u vremenu hladnog rata, a u njegovoj administraciji imamo čitav niz jastrebova s izrazito proturuskim sentimentima. No jedno su sentimenti, a drugo gole geopolitičke prognoze i kalkulacije koje ne govore u prilog toga da bi u budućnosti trebalo jačati rivalstvo prema Rusiji. I SAD i Rusija trebale bi učiniti određene kompromise koji bi doveli do normalizacije međusobnih odnosa. Od njihova neprijateljstva koristi najveće koristi ima Kina, a njezino jačanje dugoročno ne odgovara Washingtonu, ali ni Moskvi.