Kakvo smo mi to društvo ako nismo u stanju zaštititi najmanje među nama

Iako su iz zadarskog Centra za socijalnu skrb, u čijem je tretmanu bila ta obitelj, na početku izjavljivali kako baš ništa nije upućivalo na takvu tragediju kao i da nikada nitko, počevši od majke djece, nije prijavio nasilje u toj obitelji, od početka je bilo jasno da je netko u sustavu opet ozbiljno zakazao što se vrlo brzo i pokazalo. Na kraju je ispalo da su i otac i majka pravomoćno osuđeni na uvjetnu kaznu zatvora za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, odnosno zbog zanemarivanja i zlouporabe djetetovih prava. Ne ulazeći detaljno u tegobnu povijest te nesretne obitelji, dovoljno je iznijeti podatak kako je starija kći koju je majka imala iz prijašnjeg braka izuzeta zbog zanemarivanja i zlostavljanja, a jedna od teško ozlijeđenih djevojčica bačenih s balkona ima razvojne poteškoće i u pelenama je krenula u školu, zbog čega je sasvim legitimno zatražiti objašnjenje zašto se tu djecu nije na vrijeme zaštitilo.

Je li dovoljno opravdanje da nitko nikada nije prijavio nasilje u toj obitelji ili se već samim ulaskom u nečiji dom mogu naslutiti odnosi unutar nje, vidjeti uvjeti u kojima žive, procijeniti kompetentnost roditelja, psihofizičko stanje djece itd., dakle svi ključni podaci potrebni za procjenu je li neka obitelj zdravo i poticajno okruženje za djecu koja u njoj žive. Sve to ne bi smjelo promaknuti stručnjacima iz centra za socijalnu skrb, ukoliko odgovorno rade svoj posao.

Centar za socijalnu skrb uvijek zadnji sazna

Sjetimo se samo jezivog slučaja iz Pule kada je majka uz pomoć maloljetnice iz doma zadavila trogodišnjeg sinčića. I tada su iz pulskog Centra za socijalnu skrb tvrdili da nikada nisu zaprimili nikakvu prijavu koja bi upućivala na neprimjereno ponašanje majke prema djetetu.

Istodobno, u medijima su izašla svjedočanstva raznih susjeda o tome kako je maleni često bio sam u parku, kako se redovito čuo njegov plač iz stana u kojem je živio s majkom, kako je ista navodno dovodila sumnjive muškarce u stan i navodno se bavila prostitucijom te svoje usluge nudila na internetu, kako je već bila lišena roditeljskog prava nad starijom kćeri... Dakle, svi su to znali osim nadležnog centra za socijalnu skrb koji poput prevarenog muža uvijek zadnji sazna... Samo što su posljedice njihova neznanja puno tragičnije i rezultirale su smrću malog Denisa i pokušajem ubojstva četvoro mališana s Paga, a u povijesti njihova rada još je puno tragičnih slučajeva.

Nama ovdje nije namjera svu krivnju svaljivati na centre za socijalnu skrb čiji djelatnici, to se mora priznati, bez obzira na sve propuste i manjkavosti, rade iznimno težak i odgovoran posao. I problem neće riješiti još jedna ostavka neke lokalne ravnateljice centra čiju je 'glavu' zatražila nadležna ministrica Nada Murganić ističući kako iza svakog propusta stoji neko ime i prezime. Naime, nije problem u pojedincu nego je problem u sustavu i to ne samo u sustavu socijalne skrbi, nego je nužno ojačati sustav države u cilju zaštite prava djece, kako je to lijepo u svojoj izjavi naznačio premijer Andrej Plenković, a mi dodajemo, posebice kada su maleni žrtve zlostavljanja i zanemarivanja.

I kao pojedinci moramo reagirati

To u prijevodu znači da trebamo imati efikasnu i educiranu policiju, kvalitetno zakonodavstvo, efikasno pravosuđe, reformiran i prilagođen sustav socijalne skrbi, odgovorne političare te da i kao pojedinci moramo biti svjesni da zlostavljanje nije privatna stvar unutar nečija 'četiri zida'.  Naime, neprijavljivanjem sumnje na zlostavljanje i zanemarivanje, posebice ako je u pitanju dijete, postajemo nijemi sudionici te mučke rabote. Postajemo suodgovorni za patnju tog djeteta kojeg smo kao odrasli pripadnici jednog društva dužni zaštititi na svim razinama i u svim prilikama.

I nije istina, kako je izjavila predsjednica Grabar-Kitarović, da reforma socijalne skrbi treba krenuti od dna, a ne od vrha, jer riba uvijek 'smrdi od glave'. Koliko se već godina govori o nužnoj reformi socijalne skrbi koja nikako da se reformira i u kojem sjede potplaćeni, nezadovoljni i nemotivirani djelatnici u čijim su rukama često ljudske i dječje sudbine. Međutim, od najava se nije puno odmaklo. Niti jedan ministar iz tog resora nije ostavio dublji reformski trag, uključujući i aktualnu ministricu Murganić čiju političku odgovornost zbog tragedije na Pagu traži oporba.

Premijer je jasno dao do znanja kako se neće odreći svoje ministrice, a i predsjednica nije sklona njezinoj ostavci. Nadamo se samo da pitanje njezine političke sudbine neće iznova zasjeniti i odgoditi ono što nam napokon mora postati prioritet, a to je djelotvorna zaštita najranjivije skupine u društvu. Ne, to nisu LGBT itd. zajednice kako nam redovito sugeriraju neke političke stranke, udruge, pravobraniteljice i tzv. mainstream mediji, nego djeca za čije smo sretno i sigurno odrastanje svi zajedno odgovorni. Naravno, ukoliko kao nacija i društvo želimo opstati.