Kakve veze ima Dobronićeva revolucionarna zamisao kako spriječiti da sporovi odu u zastaru s (ne)odvozom otpada zagrebačke Čistoće?

Na koji način funkcioniraju institucije i tvrtke u vlasništvu države, odnosno gradova, nemali broj puta nije samo prepušten mašti građana, već oni crno na bijelo imaju mogućnost vidjeti svu traljavost sustava, pa o kojoj god razini govorili.

Kada se odmaknemo od velikih afera i gafova koji svakodnevno pune novinske stupce, poprilično nezapaženo je prošla "revolucija" s kojom su se ovaj tjedan pohvalili na Vrhovnom sudu po pitanju nastupanja zastare u kaznenim postupcima pred najvišim sudom. Na prvi pogled banalna, a opet duboko razočaravajuća, pa možda čak i ponižavajuća za nekakve demokratske standarde kojima bi jedna uređena europska zemlja trebala stremiti.

Naime, na svojoj sjednici su suci Kaznenog odjela imali priliku iznijeti svoje viđenje problematike, a nakon toga predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić došao je na sjajnu ideju; za svakog suca treba napraviti tablicu iz koje će biti vidljivi datumi kada istječu zastarni rokovi u svakom pojedinom predmetu! 

"Predsjednik Vrhovnog suda RH je također naložio Kaznenom odjelu promjenu metode rada tako da svaki sudac radi prioritetno na onom predmetu u kojem prijeti zastara, ako treba i samo na njemu, dok u takvoj situaciji drugi suci Kaznenog odjela trebaju priskočiti u pomoć tom sucu i raditi na drugim njegovim predmetima", stajalo je u priopćenju Vrhovnog suda.

I toga se nitko do sada nije dosjetio? Ili nikome nije bilo važno? I Sanaderu je, nije naodmet napomenuti, u petak po treći put krenulo suđenje za navodno primanje mita od austrijske Hypo banke, kazneno djelo koje se dogodilo prije 27 godina.

U praksi, slobodno možemo reći da cijela situacija pojednostavljeno izgleda ovako; 30-tak godina hrvatske samostalnosti suci su gomilali predmete rješavajući sporove godinama, a veliki umovi za to vrijeme desetljećima već mozgaju kako riješiti taj gorući problem hrvatskog pravosuđa. Da nije bilo Dobronića koji se dosjetio da bi se sudstvo moglo informatizirati, postavlja se pitanje kada bi Excel ili bilo koji drugi sličan program ušao u uporabu na hrvatskim sudovima, ako bi ikada. 

I kakve to ima veze sa Čistoćom?

U gotovo isto vrijeme, u glavnom gradu naše zemlje, čini se da se problemi s otpadom samo gomilaju, proporcionalno gomilanju otpada na ulicama. Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević uspio je napraviti ono što je vjerojatno mali broj ljudi mislio da je moguće; umjesto da riješi problem, čini se da je nakon Bandićeve vladavine, problem još veći. I godinu dana nakon što je zasjeo u gradonačelničku fotelju, vječito iznenađeni gradonačelnik i dalje za probleme u Zagrebu ima spreman odgovor: "To je ostavština prethodne vlasti".

Međutim, malo je nevjerojatno da svi segmenti odvoza otpada odjednom "štekaju", pa iako je, na žalost, ili tek na njegovu (Tomaševićevu) sreću, postalo jasno da Covid kriza, inflacija, rat u Ukrajini, nedostatak radne snage itd. imaju velike posljedice na sve tvrtke, ne samo na rad Zagrebačkog holdinga, njihov nevjerojatan nedostatak poslovne inteligencije, slaba ili nikakva sposobnost manevriranja i prilagodbe, nepostojanje kriznog komuniciranja i menadžmenta jasno se manifestirao na pojašnjenju koje je stiglo iz te zagrebačke tvrtke neki dan.

U situaciji pokušaja uvođenja novog modela naplate, odvoza i odvajanja otpada, iz Holdinga su zatrpanost kvartova smećem povezali s činjenicom da su građani zaista u većoj mjeri počeli odvajati otpad! Njihovom čuđenju nema kraja, pa sada, kako su naveli, moraju odvoz otpada prilagoditi novim pozitivnim navikama građana. Cinici bi rekli, gle, moraju raditi svoj posao!

Jer da se tvrtka koja odvozi otpad čudi tome što građani isti odvajaju nakon što mjesecima slušamo kako će se kažnjavati oni koji neće pravilno odvajati otpad, ima itekako velike veze sa sucima koji su iznenada u 21. stoljeću otkrili tablice pomoću kojih bi mogli organizirati svoj rad i postaviti prioritete. 

Čistoća evidentno ne radi svoj posao, a građani se u tom slučaju mogu "tek žaliti", a možda čak možemo ambiciozno tvrditi da imaju mogućnost da s cijelom pričom odu na sud, iako je za pretpostaviti da će spor potrajati. Ili drugim riječima, riječ je o situacijama u kojima su građanima ruke u potpunosti vezane. Jedina nada im je da će se, ako se eksperiment s tablicama pokaže uspješan na Kaznenom odjelu, Dobronićeva revolucionarna ideja uvesti i na ostale sudove.