Kako urediti lobiranje u zemlji za koju bi Kinezi rekli: 'Blago vama, vi se svi poznajete'

Banka je, po otkriću spornog sadržaja javnog natječaja, svojeg šefa Michaela Müllera zamolila da ode s čelne pozicije. I on je pokunjeno otišao. Vlastitom odlukom. Iz PR agencije specijalizirane za krizne situacije rekli su kako oni ionako nisu pritiskali sud jer se to ne smije. Radili su ostale stvari tražene natječajem. Javio se i sud rekavši kako ih nitko nije pritiskao. I time bi stvar trebala biti riješena? U Hrvatskoj da. Važna banka je smijenila čelnika, PR agencija se zaogrnula svojim dosadašnjim ugledom, a Ustavni sud se oglasio s pozicije svoje neokaljane prakse.

Ili kako bi se to jednostavnije reklo – nije problem što je banka na natječaju tražila, problem je što je to postalo – javno.

Poučak je jasan – nikad više nitko takvo nešto neće tražiti tako da svoj zahtjev napiše u natječaju. Posebno ne kad je riječ o sudovima. Lobiranje naime i onda kad je riječ o zagovaranju svojih interesa nije dopušteno prema sudovima, a korupcija je ionako prema svima nedopuštena.

Liberalni kapitalizam koji podrazumijeva mnogobrojne poslovne i društvene slobode i istovremeno jednako tako mnogobrojne individualne odgovornosti može postojati samo u sustavu u kojem vladaju zakoni koji se poštuju, a njihovo nepoštivanje se efikasno ispravlja na sudovima. Koji sude sukladno kvalitetnim zakonima.

Nedostatak zakonske regulative djelatnosti lobiranja

Da, ovo jest zamaranje idealizmom, ali afera "RBA želi pritiskati sud" na površinu je izbacila nedostatak zakonske regulative djelatnosti lobiranja, odnosno javnog zagovaranja stavova s ciljem da se utječe na donositelje odluka – u pravilu na javnu vlast. Za svaki liberalni kapitalizam je naprosto zastrašujuće ono što se počelo ponavljati kao stav, a glasi "Čemu zakon, kad se zakoni ionako ne poštuju?". U takvoj reakciji ljudi sadržan je sav jad koji osjećaju prema društvu u kojem žive.

A u tom društvu, prema izvještaju Transparency Internationala, u posljednje je tri godine povećana razina percepcije korupcije. Zašto bi itko vjerovao da lobiranje nije korupcija?

Doista, nema razloga. Potreban je zakon koji će definirati djelatnost lobiranja, zakon koji će propisati tko se sve ne smije baviti lobiranjem u djelatnostima u kojima bi mogao zbog osobne povezanosti biti u sukobu interesa. Potrebno je slovo zakona po kojem za "RBA skandal" netko može i odgovarati. Jedino tako u civiliziranom društvu možemo napraviti razliku između zagovaranja određenih interesa argumentima tvrdeći da iza svega stoji dobrobit zajednice i zagovaranja partikularnih interesa na korist zagovaratelja i štetu većine ostalih.

Regulacija bi mnoge ljude izbacila iz 'biznisa'

Međutim, donošenjem propisa koji bi regulirao lobističku djelatnost vjerojatno bi bili narušeni sami temelji na kojima počiva donošenje odluka u Hrvatskoj. I to je vjerojatan razlog iz kojeg ni jedna vlast do sada nije niti pokušala zakonski regulirati lobiranje, odnosno javno zagovaranje određenih stavova s ciljem utjecaja na donositelje odluka na svim razinama upravljanja državom. Regulacija bi mnoge ljude izbacila iz "biznisa", za mnoge bi se ljude postavilo pitanje "ako izgledaju kao lobisti, zvuče kao lobisti, ponašaju se kao lobisti, možda jesu lobisti, a ne bi smjeli biti?". No, kako u društvu u kojem vlada ortački kapitalizam, društveno uređenje koje podrazumijeva spregu institucija vlasti i odabranih biznisa uopće urediti lobiranje kao profesiju? Doista, kako?

U društvu u kojem živi manje od četiri milijuna ljudi, a odluke bez obzira na to tko je na vlasti donosi uvijek istih oko četiri tisuće ljudi (slobodna procjena), zaista je teško donijeti propis o lobističkoj djelatnosti – pa "sebi i svojima" uskratiti mogućnost stjecanja. U kontekstu najezde potencijalno smrtonosnog virusa iz Kine, pitanje bi glasilo – kako urediti lobiranje u zemlji za koju bi Kinezi rekli – "Blago vama, vi se svi poznajete?". Za početak, možda ne bi bilo loše da lobisti koji sebe smatraju poštenim predstavnicima te profesije počnu istupati u medijima bez traženja da budu anonimni sugovornici kad govore o "aferi RBA". Malo je smiješno anonimno se boriti za transparentnost.