Kako se Crna Gora može obraniti od velikosrpskih aspiracija?

URA drži ključeve vlasti

Krajem kolovoza prošle godine u Crnoj Gori održani su izbori koji su doveli do dolaska na vlast tzv. prosrpske koalicije koja je osvojila jedan mandat više od koalicije koju predvodi Milo Đukanović. Samo jedan mandat razlike čini ovu vladu vrlo nestabilnom, posebno ako imamo na umu činjenicu da ključeve vlasti s četiri mandata drži Dritan Abazović, etnički Albanac i predsjednik stranke URA. 

Riječ je o stranci koja je procrnogorska (u građanskom, ne u nacionalnom smislu), koja se zalaže za ulazak Crne Gore u Europsku uniju, dok u ideološkom smislu predstavlja neku vrstu markuzijanske opcije koja pripada platformi europskih zelenih stranaka, a pod velim je utjecajem, kažu upućeni, stranih zapadnih veleposlanstava u Crnoj Gori.

Za Abazovićevu stranku, s obzirom njezinu proeuropsku orijentaciju, mnogo bi prirodnija bila suradnja s Đukanovićevim DPS-om, no ona se otklanja iz razloga višedesetljetne korupcije Đukanovićeva režima. Abazovićeva URA jedina je stranka u vladajućoj opciji koja blokira preveliko "srbovanje" vladajućih struktura.

Protesti prosrpskih, ali procrnogorskih opcija

Prije nekoliko dana u Crnoj Gori su održani protesti zbog najave predsjednika crnogorske Vlade Zdravka Krivokapića (čovjek blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao udarnoj snazi velikosrpstva) da će se pokrenuti postupak smjene Vladimira Leposavića, ministra prave, ljudskih i manjinskih prava, koji je u jednoj svojoj izjavi relativizirao genocid u Srebrenici. Na protestima se mahalo zastavama države Srbije što je jasan akt negiranja crnogorske suverenosti i teritorijalnog integriteta.

Krivokapić je najavio Leposavićevu smjenu zbog očitih pritisaka, no istodobno je, kako bi neutralizirao bijes svojih velikosrpskih pristaša, donio prijedlog da Vlada izda uredbu po kojoj će Srbi, Rusi i drugi koji godinama žive u Crnoj Gori dobiti crnogorsko državljanstvo. 

Time bi, rekao mi je u neformalnoj komunikaciji jedan crnogorski novinar (crnogorski suverenist), oko 10.000 ili više Srba dobilo pravo glasa u Crnoj Gori što bi značilo promjenu nacionalnog sastava države i osnaženje srpskih stranaka. Zbog ovoga prijedloga Crnogorci su izišli na proteste u više gradove i blokirali puteve, nakon čega je uredba privremeno povučena. 

Stara rivalstva

Krivokapićeva vlada nalazi se na vrlo klimavim nogama. Bazu koalicije čine prosrpske i proruske stranke koje žele snažnije približavanje Crne Gore i Srbije, a u nekim krajnjim planovima i povlačenja priznanja Kosova od strane Crne Gore, kao i izlazak iz NATO-a. 

Provedbu tih planova koči nedostatak političke snage i činjenica da vladajuća većina ovisi o Abazoviću koji je potpredsjednik Vlade i u svakome trenutku može srušiti vlast ako ocijeni (on ili određena strana veleposlanstva) da se skreće previše prema Beogradu. 

Kako bilo, u Crnoj Gori ponovno su, možda i najsnažnije u posljednjih 30 godina, osnažena stara rivalstva između procrnogorskih i prosrpskih snaga. Prvi žele graditi Crnu Goru kao samostalnu i neovisnu državu, a drugi je in ultima linea vide kao dio velike Srbije, a u svojim se pothvatima snažno oslanjaju na djelovanje Srpske pravoslavne crkve kao parapolitičke i borbeno velikosrpske institucije koja negira postojanje crnogorske državnosti. 

Rivalstvo crnogorskih suverenista i prosrpskih snaga postaje sve dublje tako da su i mogućnosti postizanja elementarnog konsenzusa o budućnosti države sve upitnije. Za sada se radi o koliko toliko mirnim protestima s obje strane, no što nam donosi budućnost veliko je pitanje. Uz ovolike polarizacije i animozitete budućnost Crne Gore sve je neizvjesnija, a određenu dozu sigurnosti ulijeva tek činjenica da je ova država od pred koju godinu dio NATO-a što u određenom smislu blokira i danas žive velikosrpske aspiracije prema ovoj zemlji.