OVO TREBA REĆI

Kako preživjeti državnu pomoć?

U vremenima poput sadašnjih, kada pandemija trese cijeli svijet, dodatno se pojačava državno uplitanje u ekonomske tokove. Kaže se - izvanredna situacija traži izvanredne mjere "spašavanja" – što košta da košta. Ostaje međutim fundamentalno pitanje – možemo li to prekomjerno uplitanje države preživjeti u srednjem roku?

01.05.2021. u 22:15
Ispiši članak

Ovo pitanje je relevantno diljem svijeta. I u Americi je nova administracija posegnula za nezamislivo visokim i u povijesti nezabilježenim iznosima državnog rasipanja novca. Samo za od države i inače potpomaganu željeznicu Amtrak izdvaja se dodatnih 80 milijardi dolara. Gotovo dva godišnja BDP-a Hrvatske, za usporedbu. Američka država "spašava" radna mjesta, tako barem tvrde vladajući. Sve dok ne dođe račun na naplatu u formi povećanja poreza, koji će onda uništiti neka druga radna mjesta, ali u većem broju od onih "spašenih".

U vremenima pandemije nije problem politički progurati i nagomilati neodgovorno državno trošenje. Javnost tada gotovo refleksno podržava državno uplitanje, ali nitko ne radi analizu ukupnih efekata na srednji rok. Borba za javno zdravlje postaje izgovor za sve druge intervencije i projekte, od kojih su mnogi potpuno nepotrebni izvan konteksta trenutne ili lokalne politike.

Kako u Americi, tako i u EU. Političari i birokrati su jedva dočekali ovu izvanrednu situaciju. Tisuće milijardi eura kruži nad Europom. Gdje li će samo sletjeti...

Kako u EU, tako u Hrvatskoj. Kompletna politička scena zaokupljena je "spuštanjem" tih europskih milijardi. Ali ne bilo kakvim spuštanjem, ne, ne... Isključivo na transparentan, pravedan i nekorupcijski način! Korupciju pripisujemo isključivo političkom suparniku dok je (bio) na vlasti. Kod nas je "nulta stopa tolerancije", zar ne?

U Hrvatskoj je opisani problem daleko veći nego u EU ili Americi. Dakle, bez imalo pretjerivanja - hrvatska politika, uredno legitimirana u desetak rundi demokratskih izbora, već punih 20 godina koči definitivni raskid sa socijalizmom. Ne samo to - dijelovi političke scene čak i otvoreno zagovaraju "rikverc". Ne mislim pri tom samo na marginalne, ekstremno lijeve ili desne stranke. Mislim prije svega na dijelove stranaka političke matice. Kada analizirate njihovo praktično djelovanje, ispod maski tobožnje potpore tržišnom gospodarstvu i slobodnom privatnom poduzetništvu kriju se klasične komunističke metode sveopće redistribucije i političkog paternalizma.

U Americi ćete ovih dana čuti ozbiljne komentatore koji sadašnje državno rasipništvo napadaju kao "čisti socijalizam". Kod nas bi se to tumačilo kao kompliment, dotle smo stigli. A to dominantno stanje svijesti je doista naš najveći problem. To većinsko razmišljanje pretočit će se i na skorim lokalnim izborima u još gušću mrežu stranačko - birokratsko - klijentelističkih interesa koji će u korijenu uništiti bilo koju privatnu inicijativu, koja, ponovimo, jedina stvara održiva radna mjesta.

Drugim riječima, na skorom "festivalu demokracije" potvrdu na izborima dobit će uglavnom oni koji spašavaju, ali doista spašavaju, i još povećavaju broj mjesta na kojima se uredno prima plaća za nerad, isključivo u državnom sektoru. Glasove će dobiti oni koji prodaju plaćoprimačka mjesta za glasove. Da bi broj tih glasova bio veći, svi kandidati su zainteresirani da broj tako raspoloživih mjesta bude što veći. Pa se tako odjednom "otvori" novo mjesto za primanje plaće – recimo, "pomoćnica zamjenika glavnog glasnogovornika trećeg potpredsjednika". Uz beneficirani radni staž.

I sada vi takvom biračkom tijelu objasnite potrebu tržišno orijentiranih reformi... Objasnite nekome da je za njega korisno da mu kćer izgubi mjesto na kojem prima plaću ne radeći ništa korisno. Ne radi ništa korisno jer njen šef nema vremena dati joj zadatke. A šef nema vremena jer mora u nekom kafiću (ili klubu) saslušati probleme srednje rangiranog političara čija stranka čini vladajuću lokalnu koaliciju. A taj srednje rangirani političar ima prijatelja koji nikako da prođe na natječaju za izvođača u firmi gdje plaću prima spomenuta kćerka. I njen šef...

Objasnite, barem probajte, nekom biraču da ovako više ne može. Brojke jednostavno više nije moguće uskladiti da bi dale održiv rezultat na svjetskom tržištu, a na njemu se natječemo, ne na našem provincijskom. Objasnite mu da je problem tzv. sistemske prirode – ne radi se dakle o nesretnom izboru nepoštenih ljudi. Obrnuto, sistem je takav, praksa je takva da pretvara poštene ljude u nepoštene. Ne podmite li nekoga, ne mogu ispuniti svoju zadanu normu. Ako je ispune, žive u vječnom strahu da je onaj podmićeni bio prisluškivan i praćen ...

Eto, za one mlađe čitatelje, tako funkcionira pravi socijalizam, na putu u sigurnu ekonomsku propast. U grubljoj povijesnoj inačici radilo se o jednopartijskoj diktaturi. U suvremenoj mutaciji radi se o demokratskoj, višestranačkoj, "brižnoj" državi koja jedina "spašava" sve oko sebe. Čak i one koji su odavno ekonomski umrli i za kojima nitko ne žali. Pravi izazov je, ekonomski i makroekonomski, preživjeti sva ta spašavanja.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.