Kako presjeći opasnu hobotnicu na Pantovčaku instaliranu prije 15 godina

Pobjedom Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima moglo bi započeti novo razdoblje u političkom životu Hrvatske. Predsjednica ima jedinstvenu priliku presjeći opasnu hobotnicu koja je prije petnaest godina instalirana na Pantovčaku po nalogu stranih obavještajnih služba.

Riječ je o dobro poznatim službama koje su bile protiv stvaranja i uspostave hrvatske države. Na osnovi onoga što je izgovorila u predizbornoj kampanji moglo bi se zaključiti da će buduća Predsjednica svoju vanjsku politiku države više usmjeravati prema Bruxelessu nego prema Balkanu. Pažljivi analitičari upozoravaju da je jedino ime iz međunarodne politike, koje je gospođa Grabar-Kitarović spomenula u predizbornoj kampanji, bila zapravo njemačka kancelarka Angela Merkel. Sukob koji se u zadnjih petnaestak godina odvijao između britanskoga Foreign Officea i njemačkog "Auswärtiges Amt" u pogledu politike prema postjugoslavenskim državama, zadobit će nova obilježja jer je u Josipoviću britanski Foreign Office izgubio jednoga od najpouzdanijih saveznika.

Neposredno nakon pobjede HDZ-ove kandidatkinje za predsjednicu države u službeni posjet stigao nam je britanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond. Tema razgovora s našom jet-ministricom bila je "budućnost Europe, s posebnim naglaskom na stanje u BiH". Eto, Englezi su vraški zainteresirani za budućnost Europe nakon što je njihov premijer David Cameron građanima Ujedinjenoga Kraljevstva čestitao Novu godinu  najavom referenduma o istupanju iz Europske unije. Čelniku Foreign Officea očito je teško pao Josipovićev poraz pa je pokušao nagovoriti slatkorječivu Josipovićevu miljenicu da i dalje ostane vjerni poslušnik britanske politike razbijanja Europske unije nastavljajući koketirati s postjugoslavenskim "Regionom" bez Slovenije. Da ne zaboravimo, prije nego je sletio u Zagreb, Philip Hammond je posjetio Beograd i razgovarao sa srbijanskim političarima o situaciji u "Regionu" nakon neočekivane pobjede Karamarkove kandidatkinje na predsjedničkim izborima. Možemo zamisliti što je o procesu pristupanja Srbije Europskoj uniji rekao ministar vanjskih poslova države koja se priprema za napuštanje EU-a. Vesna Pusić je vjerojatno ponovila šefu Foreign Officea ono što je već rekla u hrvatskim medijima: da je Vlada RH sada ostala "jedina brana od ekstremizma". Svima nam je, u međuvremenu, postalo jasno kako nas fini i pristojni Milanović, predsjednik Vlade, koji još nije čestitao budućoj predsjednici na pobjedi na izborima, može braniti od svih vrsta ekstremizama. Jet-ministrica je spočitnula novoizabranoj predsjednici države da je u predizbornoj kampanji koristila "retoriku nacionalističkog ekstremizma, retoriku koja nas vraća u 90-e."

Slično se na buduću Predsjednicu države obrušio i Sanaderov koalicijski pajdaš Milorad Pupovac, rekavši da ga retorika gospođe Grabar-Kitarović podsjeća na grozna vremena ustaškog režima. Popularni Pupi smatra da u Hrvatskoj mora i dalje ostati na snazi etnički model nacije, a ne politički model kakav dominira u Sjedinjenim Američkim Državama, a velikim dijelom i u Europskoj uniji. Gospođa Grabar-Kitarović, koja govori sedam jezika, ne računajući poliglotstvo "Regiona", pokušala nas je europeizirati zagovarajući politički model nacije, Milorad Pupovac inzistira da ostanemo na etnocentrizmu, jer u protivnom će propasti, da citiram bivšeg Predsjednika države, njegov "etnobusiness". Imamo li u vidu da je Hrvatska prema Ustavu definirana kao država hrvatskog naroda i država pripadnika nacionalnih manjina koji su njezini državljani, Kolinda je apsolutno upravu kada tvrdi da su Srbi iz Hrvatske s obzirom na državljanstvo Hrvati.

Pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović zanimljivo je komentirao Pupovčev kolega s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u medijima sveprisutni Žarko Puhovski, da su naime, Tomislava Nikolića i Kolindu Grabar-Kitarović lansirale partije "koje imaju nečistu savjest, pa je za očekivati da će dobro surađivati". Nije na odmet u kontekstu izjave o "nečistoj savjesti" podsjetiti na neke od  funkcija koje je obnašao ugledni profesor Žarko Puhovski. Opće je poznata stvar da je bio partijski agent provokator u vrijeme Hrvatskog proljeća, i jedan od glavnih svjedoka optužbe, pa je za nagradu zaposlen na katedri za političku filozofiju na Filozofskom fakultetu, iako filozofiju nikada nije studirao. Od partije je neposredno prije sloma komunističkog režima dobio dopuštenje da pokrene tzv. demokratsku alternativu koja se zvala Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI). Svrha osnovanoga UJDI-a bila je očuvanje Jugoslavije koja je pucala po šavovima neriješenoga nacionalnog pitanja. Od značajnih članova UJDI-a iz Hrvatske treba spomenuti Milorada Pupovca, Branka Horvata, Dubravku  Ugrešić, Predraga Vranickog, Milana Kangrgu, Rudija Supeka, Nenada Zakošeka. 

Sa stajališta zdravorazumskih principa neobjašnjivo je da jedna osoba od posebnog povjerenja Saveza komunista može kasnije postati čelnik Sorosove zaklade "Otvoreno društvo" te predstavnik nevladine Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava (The International Helsinki Federation for Human Rights), dakle udruga koje su se borile protiv kršenja ljudskih prava. U razdoblju detuđmanizacije Puhovski je godinama bio jedan od glavnih kolumnista Večernjeg lista, a nakon promjene vlasničkih struktura u Europapress holdingu postao je potpredsjednik Nadzornog odbora u Jutarnjem listu. Sve po načelu "nova metla mete dobro". Gospodin Puhovski očito ima profinjen moralni habitus da može prosuđivati o "nečistoj savjesti" stranke koja je kandidirala izabranu Predsjednicu države. Valjda je savjest Milorada Pupovca, Sanaderova koalicijskog partnera i stranačkog kolege Žarka Puhovskog do kraja čista. Čak i u pogledu lomljenja pogače na božićnom domjenku SNV-a kada je milošću Božjom novčić koji simbolizira sreću došao u Josipovićeve ruke.