Kako je pandemija korona virusa iz temelja izmijenila naš način života

Kao što upozorava Gideon Lichfield u magazinu "MIT Technology Review", za zaustavljanje korona virusa morat ćemo radikalno promijeniti sve što radimo: kako radimo, vježbamo, družimo se, kupujemo, upravljamo zdravljem, obrazujemo svoju djecu, brinemo se za članove obitelji… Koliko će vraćanje u normalno stanje trajati, i hoće li se stvari ikada vratiti na točku prije početka pandemije, posebno u kontekstu nadzora građana (opasnost pretjerane sekuritizacije), ostaje nam vidjeti.

Prati ruke i držati distancu

Različite države različito se uspješno borbe protiv pandemije. Najgore je u Italiji gdje posljednjih dana umire velik broj ljudi. Virus je po prirodi stvari najopasniji za starije i rizične skupine, ali ne štedi niti ljude srednje dobi. Hrvatska se tek nalazi pred glavnim udarom, a kako bi se spasio što veći broj ljudi svi bismo se trebali ponašati odgovorno i slušati savjete kriznoga stožera koji u koordinaciji s Vladom za sada, čini se, radi dobar posao. Ako ništa drugo, izvršna je vlast reagirala mnogo ozbiljnije nego, primjerice, ona u Italiji ili Velikoj Britaniji.

Prati ruke i držati socijalnu distancu – ovo su dva najvažnija savjeta koja smo proteklih dana mogli čuti od stručnjaka, ali, na žalost, i dalje svjedočimo ekscesima neodgovornih pojedinaca koji krše izolaciju i time ugrožavaju i sebe i bližnje. Njima treba pridodati i kojekakve šarlatane koji se po društvenim mrežama izruguju iz mjera i umanjuju opasnost situacije. Stručnjaci epidemiolozi upozoravaju da je, održavanjem socijalne distance, najvažnije spriječiti da se velik broj ljudi zarazi u kratkom roku jer će to paralizirati zdravstveni sustav i rezultirati većim brojem umrlih. Kao uzor svakako bi nam trebala poslužiti Njemačka.

Efekt leptira: Zatvoreno

Iz eksperimenata meteorologa Edwarda Nortona Lorenza razvila se tzv. teorija "efekta leptira". A da, figurativno govoreći, mahanje krilima leptira u jednom dijelu svijeta može proizvesti uragan na drugoj geografskoj točci pokazuje nam i aktualna pandemijska kriza koja se iz Wuhana u Kini proširila na cijeli svijet. Pandemija nam pokazuje koliko je ranjiv složeni globalizirani društveni i gospodarski sustav. Pandemijska kriza, rečeno je, imat će posljedice po život ljudi, ali i po svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose.

Nakon razdoblja ekonomskog rasta u okviru ekonomskih ciklusa prirodno dolazi i razdoblje recesije, tj. dugotrajnog pada BDP-a. Na to su ekonomisti upozoravali i prije pojave virusa. No nije se znalo koji će biti okidač krize koja se u nekim državama poput Njemačke i Italije već naslućivala. Korona virus se na kraju pokazao kao onaj "crni labud" (događaj koji se nije mogao predvidjeti) libanonsko-američkog filozofa Nassima Nicolasa koji će dovesti do nove ekonomske krize.

A kakve će biti posljedice te krize teško je uopće i zamisliti. Naime, trenutnu globalnu ekonomsku situaciju najbolje opisuje jučerašnja naslovnica britanskog magazina "The Economist" na kojoj se donosi fotografija globusa uz natpis "Closed" (zatvoreno). U cijelom svijetu u nekom će trenutku, od BMW-ove tvornice u Bavarskoj do restorana u Umagu, doći do prekida rada što će imati enormne posljedice po čitavo svjetsko gospodarstvo. Mnogi ekonomisti ističu kako će ova ekonomska kriza biti gora i od velike depresije koja je trajala od 1929. do 1933.

Raspad globalnog lanca

Početkom prošloga tjedna američki Wall Street doživio je "crni ponedjeljak" i najveći pad vrijednosti još od 1987. Hektički usponi i padovi na financijskim tržištima podsjećaju na krizu iz 2008. Tržište dionica je u slobodnom padu, a središnje banke i vlade pokušavaju spriječiti pad. Za razliku od prošle krize, međutim, uzrok problema nije u financijskom sektoru. Tada se kriza u početku očitovala u smanjenju davanja zajmova. Ovaj put problem je u ponudi: došlo je do raspada globalnog lanca stvaranja vrijednosti, a zbog izostanka plaćanja unaprijed dolazi do zaustavljanja proizvodnje.

Kriza pogađa i ponudu i potražnju istovremeno. I to globalno. Ekonomska je međuovisnost na nikada većem stupnju. Svaki sudionik globalnog lanca stvara određenu vrijednost koju prodaje čime isplaćuje plaće radnicima i podmiruje obveze prema državi. Ako, primjerice, tvornica iz Kine zbog krize prestane dostavljati komponente koje su Južnoj Koreji potrebne za proizvodnju automobila, Hyundai, što se i dogodilo, prestaje s proizvodnjom. A tko će, uostalom, i kupovati automobile u situaciji pandemije? Ako nema proizvodnje i prodaje automobila ni država ne dobiva svoj dio kolača.

Zbog zatvaranja granica mnoge firme gube tržište, a posebno je pogođen sektor turizma, prometa i kulturnih događanja koji su potpuno obustavljeni. Prekid globalnog lanca stvara velike ekonomske šokove i rezultira otpuštanjima radnika, ali većim cijenama usred porasta potražnje. A da stvar bude gora šok u ponudi i potražnji praćen je i padom cijena nafte koja nije uzrokovana samo korona virusom, nego i naftnim "ratom" Rusije i Saudijske Arabije. Prema nekim predviđanjima cijena nafte mogla bi pasti na deset dolara po barelu, no za sada cijena se drži donekle stabilnom usred velikih financijskih injekcija koje su najbogatije države injektirale u gospodarstvo s ciljem zaustavljanja recesije.

Pogođeni su brojni sektori gospodarstva

Pad svjetskog BDP-a, kako god, bit će velik. Primjerice, u Kini u siječnju i veljači industrijska proizvodnja pala je za 13,5 posto na godišnjoj razini, što je puno više nego što su analitičari predviđali - smanjenje od tri posto. Olakotna je okolnost što su likvidnost i kapital banaka posljednjih godina ojačali, no otegotno je što su u ovoj krizi, za razliku od one pred 12 godina koja je bila kriza financijskog sustava, pogođeni brojni sektori realnog gospodarstva tako da u svim državama prijete valovi stečajeva i otpuštanja radnika zbog nedostatka likvidnosti. Kako bi se spriječili takvi scenariji - koji bi, ako se pandemija oduži, mogli rezultirati socijalnim nemirima - države donose setove ekonomskih mjera.

Sve više spominje se i moguće vođenje tzv. ratne ekonomije koju karakteriziraju državna kontrola proizvodnje i potrošnje, planska privreda i općenito snažni zahvati države u gospodarstvo. Jedan od takvih zahvata je, primjerice, i fiksiranje cijena osnovnih životnih namirnica. Iako se u nekim trenucima intervencionistički potezi mogu činiti opravdanima (a iznimno intervencionizam jest opravdan, složit će se svi osim libertarijanaca), nadamo se da nas takvi scenariji ipak ne očekuju u velikoj mjeri jer su obično negativne posljedice državnih zahvata u gospodarstvo mnogo snažnije od onih pozitivnih. Fiksiranje cijena tako, primjerice, iako može biti poduzeto s dobrim namjerama, uglavnom završi u nestašicama i praznim policama.

Bit će potrebno više zajedničkog djelovanja europskih vlada

U prošloj krizi Sjedinjene Američke Države predvodile su borbu protiv recesije, a pozitivnu je ulogu odigralo i rastuće kinesko gospodarstvo. Ovoga puta, barem za sada, ne vidimo da itko preuzima vodeću ulogu. Kad je u pitanju Europska unija, opći je dojam da na financijskim tržištima nedostaje zajedničko djelovanje vlada. Šef Europske središnje banke Mario Draghi izjavio je da će se učiniti sve za spas eura. Najavljen je program hitnih mjera kako bi se ublažile ekonomske posljedice korona-krize. Navodno se radi o 750 milijardi eura kojima bi Europska središnja banka otkupila državne i korporativne obveznice do kraja godine. Za ekonomski oporavak bit će, međutim, potrebno mnogo više solidarnosti i zajedničkog djelovanja svih država članica. Upravo u kriznim situacijama najviše se testira opravdanost EU projekta.

Potpuno oslobođenje od poreza i doprinosa, pa tek onda odgoda?

Hrvatska vlada prošlog je tjedna najavila set od 63 mjere za oporavak gospodarstva. Kritike najavljenih mjera su različite, a najrazumnijom mi se čini ocjena uvijek staloženog makroekonomista Velimira Šonje koji je najavljenim mjerama dao ocjenu 3, ali uz uvjet kako je riječ tek o početnim mjerama koje će biti nadograđivane. Gotovo svi ekonomski i financijski analitičari slažu se kako bi najavljene mjere odgode plaćanja poreza i doprinosa na tri mjeseca trebalo pretvoriti u potpuno oslobađanje od tih davanja u ta tri mjeseca.

Naime, sljedeća tri mjeseca velik dio poslovnih subjekata, posebno u sferi turizma, trgovine i prometa, neće uopće poslovati ili će poslovati s bitno smanjenim prometom, pa je jasno da ta odgoda nema previše smisla. Ona bi mogla imati smisla kao mjera koja bi se nadovezala na tri mjeseca potpunog oslobađanja od poreznih davanja. To bi već bila mjera koja bi dala kisika privatnom sektoru, a posebno mikro i malim poduzetnicima koji će biti najviše na udaru krize. A mikro i mali poduzetnici zapošljavaju 53  posto zaposlenih u gospodarstvu. Bez privatnog sektora nema pak ni financiranja javnog sektora.

Prilika za racionalizaciju javnog sektora

Nadalje, konsenzus je ekonomskih i financijskih stručnjaka taj da se ovaj put, kao 2008., neće moći sav teret krize svaliti samo na privatni sektor, nego da će jednostavno morati doći i do rezanja plaća i u javnome sektoru. Rezove je suptilno najavio i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Državna potrošnja i javni sektor morat će doživjeti racionalizaciju jer će država u razdoblju krize s jedne strane imati povećana izdvajanja za one koji će ostati bez posla i za financijske injekcije u gospodarstvo, a s druge će strane imati smanjeni priljev sredstava zbog smanjenja gospodarske aktivnosti u privatnom sektoru, posebno u turizmu koji s visokim postotkom sudjeluje u hrvatskom BDP-u.

Svaka je kriza i prilika, a u Hrvatskoj je to prilika za racionalizaciju javnog sektora (naravno, u skladu s mogućnostima koje postoje u vremenu krize), ali i dodatnu digitalizaciju. Upravo će kriza sada pokazati koliko su neke birokratske procedure, propisi i uvjeti potpuno besmisleni, nepotrebni i destimulativni za gospodarsku djelatnost. Dakako, preduvjet za bilo kakav gospodarski oporavak globalne i hrvatske ekonomije je suzbijanje korona virusa. To je conditio sine qua non za sve druge vrste oporavka. Zdravlje ljudi ispred je svega ostalog.

Kriza s pandemijom korona virusa imat će, spomenusmo, dalekosežne posljedice ne samo po ekonomiju, nego i po međunarodne odnose. No o tome u sljedećoj kolumni.