Kako ozbiljno shvatiti oporbu dok su im idoli braća Trotter?

Na početku svakog mandata to je neuvjerljiva igra jer birači pamte one kojima su uskratili povjerenje i sjećaju se razloga za tu odluku. No, kako svaka vlast nužno griješi i previše obećava u predizborno vrijeme, razočaranja su nužna posljedica. I tada opozicija, koja je zbog svoje prevare birača kažnjena, biva ozbiljnije shvaćena. Uvijek je krug bio isti.

Zastupnici su tražili osjetljive točke i propuste, ministri se nisu lagodno osjećali u svojim foteljama. Tv-prijenos direktan, nema prikrivanja. I aktualni je sat bio važan. Obje su se strane ozbiljno pripremale. Naročito u predizborno doba, bez obzira koji su izbori bili na vratima; lokalni, predsjednički, parlamentarni... No, i tu je došlo do drastične promjene.

Ne priprema se više nijedna strana. Ozbiljna su pitanja nestala, baš kao i napadi, a onda, logično, izostaju i ozbiljni odgovori. Doskočice vladaju, bahatost i bezobličnost su uobičajene. Zamislite ozbiljna pitanja gdje se spominju braća Trotter u kontekstu ozbiljnog socijalnog i gospodarskog problema. Sudbinu jedne gospodarske grane... Premijerova karijera i njegov utjecaj u Bruxellesu kao komentar na odgovor? Tapšanje po ramenu kao proricanje sudbine? Mogli bismo se pitati: Kamo je nestao Sabor? Kakav je to kokošinjac, bolje je ne pitati Zlatka Viteza koji  bi sada još dodao koji opisni pridjev svom, po mnogima od nas, uvredljivom komentaru. Državna institucija dobro plaćenih ljudi (u kojem, naravno, nisu svi isti, pa se osjećaju nelagodno). Tihi i pripremljeni jedva da su vidljivi. Reflektori jure za onima drugima.

Vođenje predizborne kampanje za EU parlament kroz zastupnička pitanja na Markovu trgu, ako je to namjera, nije uspjelo. Kampanja ode u krivom smjeru ma koliko se akteri trudili... I preduga je. 45 dana je previše i ma koliko namjera bila plemenita - povući što više birača na birališta, uvjeriti ih da je EU parlament mjesto krajnje ozbiljne politike. Ne samo Hrvatske, ali i naše. Istina je, nema na prvi pogled  veze s rješavanjem lokalnih problema... ali sve što se tamo odluči, preslika se i lokalno. Važni su to izbori. I važno je koga izaberemo. Mladi lavovi u kombinaciji s iskustvom dobitna su kombinacija.

Samo, ne biramo mi tim nogometne reprezentacije koja će ujedinjena žestoko braniti naše interese u Bruxellesu i Strasbourgu. Građani zaslužuju znati, a treba im konstantno objašnjavati, da naši zastupnici, ma koliko god željeli braniti nacionalne interese, ne sjede u Klubu Republike Hrvatske. Takvog kluba jednostavno nema. I takve politike nema. Klubovi zastupnika u Europskom parlamentu organizirani su prema političkoj pripadnosti, a ne prema nacionalnoj. To, naravno, ne znači da ne mogu voditi brigu o zakonima i procedurama koje pomažu našoj zemlji, iz koje dolaze i u kojoj su izabrani. Samo, takve treba izabrati. Klubovi zastupnika, a njih je sedam, moraju imati barem 25 zastupnika, točno uređeno iz kojih država moraju doći... Mjesta u vijećnici ne određuju se po zemljama iz koje dolaze nego na temelju političke pripadnosti, slijeva nadesno u dogovoru s predsjednikom kluba.

To jedino izravno izabrano tijelo EU čini zakonodavnu vlast s Vijećem ministara i predstavlja 500 milijuna građana EUROPE... Pravila su jasna i vrlo kruta. Bleferi se brzo razotkriju i tada manje štete svojoj političkoj opciji i klubu, a više zemlji iz koje dolaze... Donose odluke o međunarodnim sporazumima, proračunu, višegodišnjim financijskim aktima, ali mogu i razmatrati predstave građana koji promatraju izbore... utječu vrlo ozbiljno na sliku velike europske obitelji sa svim njenim potrebama i potresima. Stranački klubovi se i tamo sučeljavaju, različito glasuju, imaju različite interese... A u interesima klubova su interesi zemalja, njihovih građana..

Naši kandidati najmanje govore o europskim temama i njihovoj preslici na našu zemlju, na stanovnike Lijepe naše... A morali bismo znati njihove stavove. Ovako nas zavaravaju... govore o lokalnim politikama koje treba rješavati na Markovom trgu. Računaju na neznanje i činjenicu da smo već navikli na prevare. Čak i ističu pokušaj prevare. Hvale se njome. Govore da su na listi za EU parlament, ali da tamo nemaju namjeru otići... pa čemu onda taj skupi cirkus? Koga biramo? Varaju s našom dozvolom. Računaju na komunikacijski primitivizam. Pritajeno oglašavanje nije zakonski riješeno, nije uvijek lako razlikovati stranačko ili osobno oglašavanje od površnih tekstova. Zakonski propust je podloga, ali svjesna je prijevara stvarnost. I sve to će nam raditi mjesec i pol.

Priča da su nadolazeći izbori samo proba za parlamentarne nije dovoljno uvjerljiva. Oni su drugačiji, već u proceduri. Jedino što su prolazni sigurno samo za dvije velike stranke. Bude li izlazak slab, njihova su mjesta sigurna... ostali su već u padu. Parlamentarni su drugačiji. Koalicije mogu pomoći onima koji potisnu vlastite sujete. Lijevo se to dogodilo, nejasno hoće li biti dovoljno. Desno, šefova koliko i članova... pa je budućnost upitna. Na žalost. Hoće li se dogoditi dvostranačje, ostaje za vidjeti... HDZ-u može biti dosadno (poslije izbora sasvim sigurno ne) jer su sigurni pobjednici, a nikad slabiji SDP dobiva svoj vjerni dio lijevih glasača ma tko god ga vodio... i kako. Ostali, ako im je do prolaska... mogli su barem na Aktualnom satu pokazati ozbiljnost. Prilika je propuštena.