Kako je Veljko Ostojić vrijeđanjem učiteljica i Slavonije izgubio bitku u ratu za niže poreze

Kao član IDS-a, sudjelovao je u dvije Vlade, a iz jedne izletio, iz ministarske fotelje zbog sumnji u pogodovanje prilikom transakcija i promjena namjene zemljišta u vlasništvu njegove obitelji. Nekoliko godina kasnije sva su istražna tijela odbacila sve sumnje oko istarskih zemljišta Ostojićevih, a Veljko se prometnuo u još uspješnijeg i hvalevrijednog menadžera u turizmu, radeći i za Todorićev biznis Karisma u kojem se opet ne zna je li sve bilo zakonito s Karisminom posudbom Agrokoru u iznosu od 50-ak milijuna kuna.

I tako je nekadašnji nosač kovčega, u međuvremenu direktor i ministar pa direktor pa razmjerno bogat čovjek s luksuznom vilom koju iznajmljuje turistima, odlučio pokazati da u svojoj bogatoj karijeti ophođenja s ljudima s visokih položaja nije baš ništa naučio.

Bori se čovjek za niže poreze na drugi dohodak. Ispravan cilj. To je ono kad čovjek radi osam sati za plaću, htio bi nešto dodatno raditi i poslije radnog vremena, ali mu se sve što tako zaradi pribraja plaći pa zahvaljujući davanjima državi skoro da mu se i ne isplati raditi nešto dodatno,  jer mu malo ostane. Ispravno je u Hrvatskoj danas boriti se svim demokratskim sredstvima da se porez na drugi dohodak svede na simboliku, bez obzira koliki bio nečiji prvi dohodak.

Međutim, prošlotjedna ''genijalnost'' Veljka Ostojića i mene je s ovakvim stavom o porezu na drugi dohodak motivirala da poželim samo Veljku iz edukativnih razloga udvostručiti porez na njegovu turističku djelatnost. Čovjek je uspio izjaviti da bi ''učiteljice iz Slavonije trebale doći čistiti i sobariti na Jadranu u turističkim objektima'', odnosno, da kada bi porez na drugi dohodak bio manji, to bi im bilo isplativo. Naravno da su svi ustali na stražnje noge da Veljku Ostojiću kažu što ga ide.

Uvrijedio je učitelje kao profesiju i Slavoniju kao regiju, a kada bi mu se kratko odgovorilo spuštanjem na njegovu bijednu razinu to bi zvučalo ovako: ''A što bi drugo nosač kovčega mogao reći?''.

Ipak, sve opravdane kritike na račun Veljka Ostojića dolaze s pozicija društvene pristojnosti. Upozoren je da je njegova izjava izrazito bahata i prepuna nerazumijevanja, uglavnom bilo čega osim turizma.

Veljku Ostojiću se pak može izrecitirati i pokoja zamjerka s pozicije ekonomije.

Veljko ima tržišni problem. Nije mu lako. Ima čovjek luksuznu vilu koju iznamljuje turistima. A ti turisti koji dođu u luksuznu vilu prokleto su luksuzni.

Treba im počistiti svaki dan, ili svaki drugi dan, ako su dva tjedna tamo treba im nakon sedam dana promjeniti posteljinu, treba im stalno nanositi čiste ručnike, a ako u bazenu pliva list, zovu da se žale. Imaju pravo. Potrebno je osoblje da udovoljava željama gostiju u luksuznim vilama. Veljkov se problem svodi na to da ''prokleta učiteljica u Istri'' ima apartmančić uz more, muž joj isto ima još jedan i ona jadna nakon nastave dok škola još traje čisti vlastite apartmane i pere za vlastitim turistima kojima posvećuje većinu godišnjeg odmora također. Pa nema nikakvog interesa izvan radnog vremena Veljku Ostojiću biti jeftino osoblje.

Pa mu je palo na pamet potražiti još jeftinije osoblje izvan Istre.

I tako za jedno dulje vrijeme uništio silne napore da se rastumači kako je oporezivanje drugog dohotka na način da ga se zbraja prvome stvarno previsoko. Zašto? Pa zato što u Hrvatskoj više ljudi ne radi nego što ih radi i visokim oporezivanjem dodatnog rada kažnjavamo one ljude koji žele dodatno raditi da dodatno zarade.

Tržišni problem na Jadranu uopće nije zamenariv. Evo Zagreb je, a vjerojatno i Slavonija prepuni oglasa Spara i Konzuma. Objavljuju narodu da ih vode na more. Kako bi kao sezonski radnici radili u trgovinama po Jadranu i popunili potražnju zbog najezde turista, kako na Jadran tako i na trgovine. Tu je riječ o tržišnoj pretpostavci da će blagajnica s kontinenta pristati raditi za manju plaću na moru zato što će dobiti priliku vidjeti more. Jadransko. I okupati se u njemu.

Konzum, Spar, Veljko Ostojić i njemu slični radije će pokušati dovesti ''radnu snagu'' s kontinenta da je manje plate u novcu, jer će je dijelom platiti u mirisu mora i okusu soli na koži, onime što je priroda dala, a slobodno tržište učinilo nedostupnim mnogima, nego da lokalne radnike plate više. Plate više? Ups., ali onda bi im profit bio manji.

Veljo Ostojić do sada je trebao naučiti da nije smisao liberalnog kapitalizma u tome da lik koji se politički uspeo do luksuzne vile ima pravo vrijeđati učitelje kojima to u posljednjih 20 godina nije uspjelo. Dapače, učitelji kojima to u posljednjih 20 godina nije uspjelo imaju pravo i ucjenjivati za veću plaću državu u čijim je vladama bio i Ostojić, koja je tako naopako neuređena da se ljudi iz nje iseljavaju, a učiteljica zaista ne može pristojno živjeti od te svoje jedne plaće.

Ostavimo za kasnije raspravu o tome koliko učitelji rade i kako rade. To je drugi par rukava. Ostojić koji je izvrijeđao učiteljice i Slavoniju danas je žrtva nesposobnosti političkih upravljača da urede zemlju na način da se u njoj dobro živi. Stoga bi Veljko Ostojić svoju luksuznu vilu trebao čistiti sam. Za početak – ima novca da kupi samohodni usisivač garant, a može upisati i brzi tečaj pravljenja onih labudova od ručnika. Nosaču kovčega to ne bi trebalo biti ispod časti. Nije ni učiteljici ispod časti čistiti za vlastitim turistima.