Kako je propao pokušaj da se arapskog ulagača predstavi kao legitimnog investitora u balkansku maloprodaju

Otkad je u srijedu 2. studenog u kasnim poslijepodnevnim satima ugledna, moćna, utjecajna, poslovno izvrsno pozicionirana i bogata hrvatska PR agencija "Millenium promocija" svim medijima poslala priopćenje o šeiku kao novom akteru u hrvatskom biznisu počeli smo pratiti pravi poslovni triler. Šokirani šef Fortenove Fabris Peruško zacvilio je priopćenjem kako njemu nitko ništa nije rekao, a Millenium promocija u javnost je odaslala šeikovo pismo Upravi na kraju kojeg je stajalo da će Saif Alketbi u nekoj bliskoj budućnosti doći u Hrvatsku.

Mediji su spektakularne objave popratili jedinom crnobijelom fotografijom Saifa Alketbija koja se može naći na internetu i na kojoj šeik djeluje prilično mlađahno da bi se na televizijama uskoro pojavila još samo jedna fotografija šeika za stolom s prestolonasljednikom Dubaija.

Arapskog šeika nastojalo se predstaviti kao renomiranog investitora, bijelog viteza, spasitelja Fortenove, iznenadnog kupca najvećeg udjela u balkanskom koncernu od ruske banke, međutim ugledna je PR agencija u manje od 48 sati otkazala suradnju Saifu Alketbiju vidjevši da Nizozemci javljaju kako nikad nisu dali odobrenje arapskom investitoru za kupnju ruske imovine što moraju dati zbog sankcijskog režima EU. Millenium promocija se povukla, a novinarskim krugovima se pronijelo da se svakoj agenciji slučajno moglo dogoditi da za klijenta pošalje priopćenje s tvrdnjama koje će u manje od dva dana demantirati nizozemski sud i hrvatska državna administracija.

Za Alketbijev investicijski kredibilitet morao se početi zauzimati netko drugi pa se brzo pojavio Ljubo Pavasović Visković, elokventni odvjetnik u kaznenom pravu koji zapravo zastupa Miodraga Borojevića domaćeg menadžera s dugogodišnjom poslovnom suradnjom s ruskim kapitalom, pozicijama u Sberbanku i samoj Fortenovi do prije godinu dana. Zastupajući klijenta, Pavasović Visković nam otkriva kako je Borojević samo savjetovao Alketbija o kupnji jer puno zna o Fortenovi. Šeik je za iznos novca koji nitko ne može potvrditi kupio rusku kompaniju koja je vlasnik nizozemske kompanije koja je suvlasnik hrvatske Fortenove.

Nitko ne brani Alketbiju da od Sberbanka kupi rusku tvrtku, međutim sankcije Europske unije prema Rusiji mogu zabraniti Alketbiju da konzumira vlasništvo u Nizozemskoj i Hrvatskoj. Da bi Alketbi dobio kredibilitet kupca prihvatljivog sankcijskom režimu arapski bi šeik trebao jasno pokazati da nije povezan s ruskom bankom, odnosno otkloniti svaku sumnju da je Sberbank udio u Fortenovi prodao sam sebi unajmljujući Saifa Alketbija da odigra ulogu investitora. 

S odvjetničkim zaleđem, koje je u takvim situacijama ipak snažnije od zaleđa PR agencije, Pavasović Visković tumači kako ne vidi problem u tome što je Alketbi kupio 43 posto Fortenove budući da već postoji odobrenje za prodaju izdato hrvatskim mirovinskim fondovima tumačeći tako da kad postoji odobrenje za prodaju, nije važno tko je kupac. Međutim, upravo je presudno tko je kupac jer se odobrenje ne daje Sberbanku za prodaju nego određenom kupcu za kupnju.

Prije nego je vikend zakucao na vrata došli smo do ozbiljne istrage o mogućem kršenju sankcijskog režima u kojem se kao mogući prekršitelji spominju Mladen Borojević, ali i Krešimir Filipović, samozatajni hrvatsko – ruski poduzetnik, inače predsjednik Nadzornog odbora hotelske grupacije Jadranka s Malog Lošinja u vlasništvu Beta ulaganja, iza kojih je donedavno stajao ruski novac kroz kompaniju Alfa kapital da bi početkom listopada Beta ulaganja promijenila vlasnika koji je sada ciparska tvrtka Adriatic HH Investments Ltd.

Vratimo li se desetak godina unatrag prisjetit ćemo se da je Millenium promocija tada zastupala rusku Promsvyaz banku putem koje je ruski kapital uložen na Mali Lošinj uz stalno brujanje lokalaca da su pravi investitori zapravo domaći igrači, sam Krešimir Filipović te Mihajlo Perenčević i njegova dva brata, Nikola i Predrag koji su svoj kapital zaradili poslujući u Rusiji i sada nastoje živjeti anonimno i bogato za razliku od drugačije vrste domaćih poslovnjaka poput Emila Tedeschija, Branka Roglića ili pak Mate Rimca.

Hrvatske bogataše koji su kapital zaradili u Rusiji karakterizira zavidna razina samozatajnosti koju će možda najbolje jednog dana moći opisati Emil Tedeschi III, unuk većinskog vlasnika Atlantic Grupe jer ima jednog djeda na poslovnoj pozornici, a drugoga iza deset zastora. Taj drugi je Mihajlo Perenčević čija je obitelj već niz godina u igri istraživanja i demantiranja imovine koje posjeduju uključujući i luksuznu hotelsku grupaciju Jadranka d.d.

Ova kratka digresija lutanja od Fortenove do Lošinja služi tome da pokaže nekoliko važnih stvari. Prva je da se danas oko Fortenovina slučaja Alketbi kreću praktično svi isti ljudi koji su se spominjali oko lošinjske Jadranke kad je u nju ulazio ruski kapital, pa čak i ista PR Agencija Millenium promocija. Svi su dakle povezani s ruskim kapitalom i trebalo bi vjerovati da jedino šeik iz Dubaija nema baš nikakve veze sa Sberbankom već je po svojoj volji nakon trkaćih automobila odlučio uložiti novac u prezaduženo poduzeće na Balkanu. Druga važna činjenica jest da je hrvatska poslovna zajednica mala, premrežena i usko povezana, svi o svima gotovo sve znaju. Treća važna činjenica je da se ugled i kredibilitet u takvoj ekonomiji kupuju isključivo novcem. Nezavisno o njegovu porijeklu.

Alketbija se hrvatskoj javnosti stoga pokušava predstaviti kao zamjenskog investitora za mirovinske fondove koji su odustali od kupnje Sberbankova udjela u Fortenovi nakon što AZ fond nije dobio odobrenje Allianza, svoje matice iz Njemačke za to ulaganje.

U zamjenu za mirovinske fondove, poznate kao stabilne dugoročne ulagače u kompanije s razvojnom perspektivom kojima daju uzemljenje i sigurnost za buduća kreditna zaduženja došao je šeik Saif Alketbi koji predstavlja ulagača iz družine rizičnih investicija, predstavnika kapitala koji igra na mogućnost velike zarade ulažući u kompanije koje treba restrukturirati i preprodati. Pojednostavljeno rečeno, mirovinski fondovi ulažu u stabilne i perspektivne tvrtke, a rizični kapital u nestabilne tvrtke s potencijalom. Ta dva svijeta ne mogu biti različitija nego što jesu, ali hrvatskoj se javnosti pokušavaju prodati pod jednaka.

Triler ide dalje kada odvjetnik Pavasović Visković proziva predsjednika uprave Fortenove Fabrisa Peruška da je spriječio prodaju Fortenove mađarskom milijarderu Danielu Jellineku, ali i mirovinskim fondovima. Ovo posljednje istražuje HANFA dok se u političkim krugovima ismijavaju Andreju Plenkoviću jer mu je unatoč svim njegovim vezama u Europskoj uniji jedan njemački Grk u centrali Allianza pokvario politički plan da novac budućih hrvatskih umirovljenika parkira u kompaniju koja će svoje dugove uskoro plaćati po dvoznamenkastim kamatama, na što su tri mirovinska fonda pristala pokazujući tako odanost politici koja ih hrani dok analitičari upozoravaju da buduće generacije umirovljenika, kako stvari sada stoje, neće imati neke osobite financijske koristi od tog drugog stupa kojem se ionako vječno prijeti nacionalizacijom.

Dok pratimo što će se dalje događati s Fortenovom danas siromašnijom za jedan Ledo i bogatijom za dobit ostvarenu na račun njegove prodaje, ne bi bilo loše da pokušamo promatrati priču o bivšem Agrokoru bez uplitanja bilo emocija bilo sage o obrani nacionalnih interesa. Riječ je o obrani interesa hrvatske državne vlasti koja je preuzela patronat nad Agrokorom donošenjem posebnog zakona kojim je tvrtka oduzeta Ivici Todoriću. Time je Andrej Plenković zapravo obvezao sebe da dok je god na vlasti skrbi o stabilnosti Fortenove, što Fabrisu Perušku posao čini usklađenim s njegovim menadžerskim kapacitetima. A šeik? Ako dođe u Hrvatsku možda odsjedne u Hotelu Bellevue u uvali Čikat na Malom Lošinju.

Priča o šeiku Alketbiju kao dio sage o Fortenovi priča je o Hrvatskoj kakva stvarno jest, zemlji u kojoj su ljudi spremni davati legitimitet čudnovatim iznenadnim investicijskim pojavama. U međuvremenu Alketbi naravno ne trguje dionicama Nestlea ili Unilevera, hrana i maloprodaja ga zanimaju samo na Balkanu.

Kako je u ortačkom kapitalizmu sve moguće, ostavimo otvorenom i mogućnost da Saif Alketbi zaista upiše vlasništvo nad nizozemskom tvrtkom koja drži udio u Fortenovi. Ako mu to uspije, Millenium promocija će ga opet zastupati.