Kako izbjeći nužnost velike koalicije

Prema sadašnjem raspoloženju birača može se očekivati svega nekoliko saborskih zastupnika koji nisu iz HDZ-a, ili SDP-a. To znači da ni HDZ ni SDP neće moći doći do većine u Hrvatskom saboru, nego će se morati ići ili na nove izbore, ili će se morati stvoriti velika koalicija HDZ i SDP-a, što bi po mojem mišljenju bio početak kraja demokratskog parlamentarizma u Hrvatskoj.

Evo zašto.

Tom koalicijom koja bi obuhvaćala između 80 i 90 posto saborskih zastupnika nestala bi oporba u Hrvatskom saboru, odnosno postala bi potpuno beznačajna. A bez dobre oporbe nema ni dobre Vlade.

Drugi je problem u tome što su HDZ i SDP u velikom ideološkom sukobu, u svjetonazorskom sukobu, što pokazuju međusobnu netrpeljivost za bilo kakav normalni dijalog. Zadnje sjednice Sabora takve su da je teško zamisliti da, primjerice, Maras i Culej mogu naći bilo što zajedničko kada budu u koaliciji. Tako je i s nizom drugih zastupnika.

Dakle, velika koalicija, po mojem mišljenju, bila bi najveća katastrofa za Hrvatsku, jer se ne bi mogli dogovoriti ni o čemu, jer bi se unutar nje o svakom pitanju vodio pravi politički ideološki rat.

Zbog toga je potrebno spašavati parlamentarizam i demokraciju Hrvatske. Kako je teško vjerovati da će se posvađane i suprotstavljene stranke na desnici, koje objektivno mogu dobiti oko 20 posto biračkog tijela, udružiti i ići s jednom listom, radi spasa demokracije potrebno je potražiti druga rješenja. Mislim da je za hrvatsku demokraciju spas u neovisnim listama i neovisnim kandidatima koji mogu osvojiti 20- tak mandata i onda biti koalicijski partner HDZ-u ili SDP-u.

Već sam pred izbore za Europski parlament pisao otvoreno pismo hrvatskim intelektualcima, tražeći od njih da se politički angažiraju, da stvore neovisnu listu i da idu na te izbore. Moja ideja nije se realizirala iz više razloga. Glavni razlog je što je Hrvatska bila jedna izborna jedinica pa je teško bilo povezati u jednu koherentnu listu intelektualce iz različitih dijelova Hrvatske. Kako u parlamentarnim izborima ima više od deset izbornih jedinica, šanse za neovisne liste na čelu s nestranačkim istaknutim osobama imaju veliku priliku pobijediti, odnosno dobiti dovoljno glasova da kada se po svim izbornim jedinicama zbroje dobiveni mandati, da ti neovisni kandidati postanu bitni čimbenik koji će odlučivati o sudbini Hrvatske.

U svim političkim parlamentarnim sustavima u kojima su dominantne dvije stranke, u stvari je najvažnija ona treća stranka koja odlučuje koju će veliku stranku podržati. Kako u Hrvatskoj nema te treće stranke izvan HDZ-a i SDP-a, tu treću stranku moraju činiti neovisni kandidati. U Hrvatskoj ima vrlo mnogo vrlo popularnih intelektualaca, branitelja, znanstvenika, koji bi sigurno mogli ući kao neovisni kandidati za Sabor, pogotovo u ovoj situaciji u kojoj pada rejting političarima i političkim strankama.

Dakle, ako bi oko 15 neovisnih kandidata ušlo u Hrvatski sabor, na sljedećim parlamentarnim izborima sudbina Hrvatske bila bi u njihovim rukama. Oni bi mogli birati kojoj će se velikoj stranci pridružiti, oni bi mogli postavljati političke uvjete i na taj način odrediti kamo će ići Hrvatska. S obzirom na strukturu biračkog tijela čiji su glasovi dosad u izborima propadali jer nisu imali organiziranu jedinstvenu listu, mislim da bi većina neovisnih kandidata morala pripadati domoljubnoj suverenističkoj opciji, tako da sam uvjeren da bi HDZ, a ne SDP formirao većinu s neovisnim kandidatima.

Rezultat parlamentarnih izbora puno će utjecati i na to što će se događati u najvećim političkim strankama, odnosno u HDZ-u i SDP-u.

SDP je bio pred raspadom, ali se sada postupno stabilizira i oni koji su stalno tražili smjenu predsjednika SDP-a danas se vraćaju u SDP bez obzira na razlike i sukobe u vodstvu, što rezultira jačanjem rejtinga SDP-a.

U HDZ-u je obrnuta situacija. Tamo tek počinju sukobi koji nisu osobni nego su ideološki, svjetonazorski, koncepcijski. Znatan dio članova HDZ-a i HDZ-ovih birača nezadovoljan je sadašnjom političkom strategijom vodstva HDZ-a. Znatan broj ne prihvaća sadašnju koaliciju s HNS-om i Pupovčevom strankom. Ali su i nezadovoljni nedefiniranim pravilima igre u koaliciji u kojoj stalno izbijaju sukobi.

Mislim da je potreban zaokret u politici vodstva HDZ-a, da se moraju prije izbora, riskirajući i prijevremene izbore, raščistiti odnosi s Miloradom Pupovcem i HNS-om i strankom Milana Bandića, ali je još važnije zaustaviti nove sukobe vezano za Vukovar. Treba dati podršku, bezrezervnu, vukovarskom gradonačelniku i svima onima koji traže da se ispune zahtjevi koje su prije godinu dana na velikom skupu u Vukovaru izložili branitelji. Mora se i obraniti Marijan Živković, otac dva poginula sina, koji je osuđen jer je razbio ćiriličnu ploču u Vukovaru. Ta ćirilična ploča postavljena je suprotno Ustavu i zakonu. Postavljena je u noćnim satima za vrijeme Vlade Zorana Milanovića. Kako je postavljena suprotno zakonu i oni koju su razbili nešto što je nezakonito ne mogu biti suđeni i osuđeni.

Dakle, hrvatsko državno odvjetništvo je dužno povući tužbu protiv Marijana Živkovića jer time štiti Ustav i zakon. Važno je da HDZ ima ispravnu politiku prema nacionalnim manjinama, a posebno prema najbrojnijoj srpskoj nacionalnoj manjini. Zato mislim da je ispravno stajalište vodstva HDZ-a da će i ubuduće koalirati s nacionalnim manjinama i da je to u interesu demokracije i hrvatskog naroda i nacionalnih manjina. Međutim, i tu je potrebno napraviti promjene kako bi se onemogućilo da srpsku manjinu s tri zastupnika zastupa onaj dio te manjine koji nikad nije priznao Hrvatsku kao svoju državu, čak koji se je s oružjem u ruci borio protiv stvaranja hrvatske samostalne države.

Dakle, HDZ mora, ako želi pobijediti na idućim parlamentarnim izborima raščistiti situaciju vezanu za Vukovar, mora jasno reći da i preuranjena odluka Ustavnog suda treba pričekati na realizaciju, jer i ona nije vodila računa o tome da se odnosi u Vukovaru moraju mijenjati uz suglasnost i hrvatskog naroda i da proširivanje prava srpske nacionalne manjine bez mjera da se ostvari ravnopravnost hrvatskog naroda i njegova prava dovodi do novih sukoba.

Možda bi za HDZ najbolje rješenje bilo da se stranački izbori održe prije parlamentarnih izbora i da se dobije vodstvo koje će imati jedinstvenu podršku. To može biti ponovno izabran sadašnji predsjednik ili netko od njegovih potencijalnih konkurenata. Tko god bude izabran, sadašnji ili novi predsjednik HDZ-a, imat će legitimitet i puno veće šanse da pobijedi na parlamentarnim izborima, moći će ujediniti stranku i vratiti se u potpunosti na Tuđmanov put.

I rezultat predsjedničkih izbora, pogotovo sve ono što će se događati u kampanji, po mojem mišljenju, bitno će utjecati i na rezultat parlamentarnih izbora. HDZ-u je potrebna pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović, ona je čak uvjet pobjede na parlamentarnim izborima. Rezultat SDP-a na parlamentarnim izborima puno manje ovisi od rezultata koje će postići njihov kandidat Zoran Milanović. Ali, ulazak Zorana Milanovića u drugi krug bio bi veliki uspjeh i ojačao bi poziciju SDP-a u parlamentarnim izborima. Ako ne bi ušao u drugi krug onda bi se bitno smanjio rejting SDP-a.

Dakle, i tu su HDZ i SDP u različitim pozicijama. HDZ-u je potrebna pobjeda, a SDP-u je dovoljno da njihov kandidat uđe u drugi krug.

U Hrvatskoj se svaki dan događaju nova politička čuda i iznenađenja. Mogući su novi obrati koji će mijenjati situaciju i šanse stranaka i pojedinaca na parlamentarnim izborima. Najveća šteta bila bi da se dogodi da rezultat parlamentarnih izbora bude takav da niHDZ niti SDP sa svojim koalicijskim partnerima ne mogu sastaviti Vladu, nego moraju ići u nemoguću veliku koaliciju, ili u nove izbore.