OVO TREBA REĆI

Kako izaći iz najdublje recesije ikad?

Očekivali smo ružne gospodarske brojke. Državni zavod za statistiku objavio je danas, u petak, rekorde u mjesečnom padu osobne potrošnje i industrijske proizvodnje u travnju. Isto tako i podatke o zaustavljenom rastu realnog BDP-a u prvom tromjesečju. Globalna ekonomska kriza se tako vrlo zorno dokumentirala i u našim službenim makroekonomskim statistikama.

29.05.2020. u 22:16
Ispiši članak

No, to je samo početak dugog niza. Slijede nam još lošije brojke. Pogotovo kada nastupi ljeto u kojem su dominirali turizam, ugostiteljstvo i promet. Sve zajedno će se, sasvim je izvjesno, pretočiti u najveći godišnji pad BDP-a u zadnjih trideset godina. Svjetski ekonomski stroj u ovakvoj krizi relativno brzo usporava, ali se znatno sporije oporavlja. Taj oporavak će, nemojmo se zavaravati, trajati godinama!

Čak i u scenariju brzog pronalaska lijekova i cjepiva te promptnog općeg otvaranja granica. Ekonomski motor treba puno više vremena da bi se vratio na pretkrizni broj okretaja.

I tako, dok iz dana u dan bilježimo sve povoljnije epidemiološke podatke, naši najgori gospodarski podaci, sasvim logično, tek slijede. Ulazimo u razdoblje nezabilježenih poremećaja u realnom sektoru, a onda neizbježno, s određenim kašnjenjem i u financijskom sektoru. Izaći iz takve situacije nije nimalo jednostavno. Ekonomsko-politički odgovori zahtijevati će enormne doze stručnosti, znanja, izdržljivosti, hrabrosti i spremnosti na vlastitu žrtvu. Sama sreća neće biti dovoljna.

Nema više povratka na staro 'normalno stanje'

I ovo treba otvoreno reći – nema povratka na staro ''normalno stanje''. Takvo više neće postojati. Kao što će zdravstvene konsideracije trajno promijeniti dosadašnje radne i životne navike, tako će kompletan svjetski ekonomski mehanizam doživjeti fundamentalne promjene. Od skraćivanja tzv. dobavnih lanaca, do tektonskih poremećaja u globalnim strukturama potražnje za klasama proizvoda i usluga.

Novo ''normalno'' značit će udvostručenje potražnje za nekim klasama proizvoda i usluga, uz istovremeni nestanak onih drugih. Gotovo da nema tog sektora koji se neće morati prilagoditi novoj situaciji. Upravo započinje izgradnja ''novog normalnog''. Ili, ekonomisti bi rekli, na tržištima se uspostavljaju nove ravnoteže. Uz silne promjene relativnih cijena svega - dobara, usluga, prirodnih resursa, tehnologija, rada, kapitala.

Pitam se koliko od ovog je doprlo do svijesti naših političara koji upravo ulaze u završni sprint prije parlamentarnih izbora. Po onome što se govori imam osjećaj da veliki dio pojma nema što nas sve zajedno čeka. Ili nema pojma, ili se samo pretvara da želi na vlast, puštajući onog drugog da izgori u ognju najtežih neizbježnih ekonomskih reformi i najbolnijih rezova. A samo to će biti na dnevnom redu.

Ne mogu shvatiti koliko se vremena troši na potpune nevažne teme, u trenutku kada kao država forsirano ulazimo u najteže razdoblje najvećih ekonomskih neravnoteža i tektonskih poremećaja, najprije u realnom sektoru, odmah potom u sustavu javnih financija. Ne mogu shvatiti da, tobože ozbiljne političke stranke, nemaju niti grube konture projekcija ključnih ekonomskih varijabli, iz kojih bi proizašle bitne odrednice budućih državnih proračuna. Kako to misle ''spasiti'' sve sektore i djelatnosti u situaciji kada se implicirani deficit državnog proračuna približava četvrtini BDP-a?

Još nisam čuo ni jednu brojku na tu temu, osim nekih neozbiljnih parcijalnih licitiranja poreznim stopama i osnovicama. Nisam čuo kako bi to i koliko dugo funkcionirao javni sektor kada porezni prihodi u nekom ljetnom mjesecu padnu ispod 50 posto prošlogodišnjih.

I ovo treba reći – nije u pitanju samo turizam. I ostale izvozne djelatnosti su u pitanju. Brojni poljoprivredni proizvodi, meso, … cvijeće. Više od pola industrijskih grana, od tekstila preko dijelova za automobilsku industriju do namještaja, ili strojeva padaju na manje od pola ranijih narudžbi. Transport je doslovce na respiratorima.

Onda, tko želi biti onaj tko će predlagati, glasovati i provoditi smanjenja izdataka za 99 posto stavki u proračunu?

Drugim riječima, dohoci realnog sektora, time i sve porezne osnovice, padaju na neviđeno niske razine. Nikakvi standardni potezi ekonomske politike tu ne pomažu. Traži se jednako silovit odgovor u traženju ''nove ekonomske normale''. Koliko silovit, toliko ''nepopularan''. Koliko nepopularan, toliko jedini moguć.

Onda, tko želi biti onaj tko će predlagati, glasovati i provoditi smanjenja izdataka za 99 posto stavki u proračunu? Može netko u kampanji do mile volje lupetati o korupciji, porijeklu nekog pozdrava, pogodnim datumima državnih praznika, kojekakvim ratificiranim konvencijama, o bilo čemu. Može isto tako obećavati brda, doline, potoke, rijeke i mostove. Može nas pokušavati vraćati u 1941-u, ili u 1945-u.

O čemu god lupetao, morati će 1. kolovoza 2020. pogledati stanje na računu državne riznice. Stanje koje će učiniti smiješnim sva dana obećanja. I pokrenuti sve one najomraženije nužne reforme za izlazak iz najveće krize ikad.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.