grijesi ravnatelja policije

Kako Dominić priznaje da su mu, iako je nekompetentan, namjestili natječaj

Jedna je od temeljnih odlika demokratskog poretka da je u njemu vlast ograničena i smjenjiva. Ograničenje vlasti, prije svega, je funkcionalno, definirano Ustavom i načelima diobe vlasti, ustuka i ravnoteže. Ono, međutim, proizlazi i iz načela čvrstoga proračunskog ograničenja. Vlast ne može trošiti onoliko javnog novca, to jest novca poreznih obveznika, koliko joj drago, pa čak niti onoliko za koliko trenutno smatra da bi joj, s obzirom na okolnosti, bilo potrebno, nego točno onoliko koliko je usvajanjem državnog proračuna odredio parlament. Osim ovih dvaju ograničenja, vlast je ograničena i trećim važnim ograničenjem – vremenom trajanja mandatnog razdoblja.
19.03.2016. u 12:49
Ispiši članak

Demokratski su oni poreci u kojima se nakon svakog mandatnog razdoblja održavaju slobodni i kompetitivni izbori, dakle, to su oni poreci u kojima izbori nisu tek ritual legitimiranja poretka, a da vlast stvarno „nije na raspolaganju“. Smjene vlasti jedan su od najvažnijih procesa u konsolidiranju demokratskog poretka.

Tako nas je njemački sociolog Ralf Dahrendorf podučio da se o konsolidaciji novih demokracija može govoriti tek nakon druge smjene vlasti. Naime, tek nakon druge smjene vlasti počinju se stvarati svijest i ambicija javne uprave. U totalitarnim i autoritarnim porecima javni su službenici „dio režima“, podvrgnuti volji političkih vlastodržaca, i njihovo napredovanje u hijerarhiji ne ovisi o kompetencijama, znanju, nego o njihovoj pokornosti režimu, podilaženju vladajućima i prihvaćanju vladajuće ideologije. Htjeli-ne htjeli, obrazac podilaženja izvršnoj vlasti, nedostatak samosvijesti, oslanjanja na stručnost i političke neutralnosti, ostaju vidljivi i u prvim razdobljima nakon demokratske tranzicije. Tek nakon dva ili više ciklusa smjene vlasti, javni službenici stječu samosvijest o tome kako su njihova znanja unutar javne uprave važna i kako njihov položaj unutar javne uprave ovisi o znanjima i kompetencijama, a ne o podložnosti trenutnoj vlasti.

Naravno, ovo osamostaljivanje i uspostavljanje samosvijesti javne uprave ne teče niti pravocrtno, niti bez kontroverzi, uostalom kao što u danas konsolidiranim demokracijama taj proces nije bio niti uniforman, niti bez ozbiljnih padova i zastranjivanja. U danas razvijanim demokracijama bilježili smo dvije etape „devijantnog“ odnosa izvršne vlasti prema javnoj upravi. Jedan je takozvani „spoil system“ ili sustav „diobe plijena“, u kome se javne funkcije smatraju plijenom, što ga međusobno dijele izborni pobjednici, a da pritom ne vode računa niti o znanjima, niti o sposobnostima, niti o zaslugama onih koji preuzimaju upravljanje pojedinim dijelovima državne uprave.

Osim „spoil systema“ poznajemo i „merit system“, ili „sustav zasluga“, u kome znanje i sposobnost nisu kriterij za imenovanje na neku dužnost, nego se položaji dijele s obzirom na zasluge u osvajanju vlasti, a te zasluge mogu biti aktivnost unutar pobjedničke stranke, ali i financijski doprinos izbornoj pobjedi.

Sustavi, u kojima se individualni nosilac izvršne vlasti bira neposredno, dakle, predsjednički sustavi, podložniji su provođenju „spoil“ ili „merith“ sustava, a u tipičnim parlamentarnim demokracijama, veliki dio kojih se razvio iz ustavnih monarhija, sustavno se razvijao koncept stalne i stabilne javne uprave.

Europska unija regulirala je značenje javne uprave, kao svojevrsne četvrte ili pete vlasti u vertikalnoj diobi (izvršna, zakonodavna, sudska, te monetarna i administrativna vlast) i jasno definirala načela što ih javna uprava u zemljama Unije mora poštivati. Jedno od ključnih načela je načelo političke neutralnosti, koje zaposlene u javnoj upravi ne sili na to da nemaju svoga političkog opredjeljenja, ali od njih zahtijeva da u odnosu prema nositeljima izvršne vlasti ne budu niti podložni niti da prihvaćaju one njihove koncepte, koji se kose s načelima djelovanja države ili koji su dugoročno štetni, ali i da zbog svog političkog opredjeljenja ne smiju „opstruirati“ trenutnu izvršnu vlast i otežavati uvjete njena djelovanja.

Politička neutralnost načelo je koje se izgrađuje unutar javne uprave, nakon višekratnog prijenosa vlasti s jedne na drugu političku opciju, ali nju je moguće uspostaviti samo ako se pri odabiru, promociji i imenovanjima javnih službenika na najviše dužnosti dosljedno poštuje načelo kompetencije. Jasno je da će svaka izvršna vlast u napredovanju svjesno ili nesvjesno preferirati one javne službenike koji su joj svjetonazorski bliži, pa da će u vrijeme lijeve administracije u javnoj upravi brže napredovati javni službenici lijeva svjetonazora, a u vrijeme konzervativne administracije oni skloniji konzervativnim stavovima.

Uostalom, jednako je i u sudbenoj vlasti. Na primjer, u SAD konfiguracija Vrhovnog suda, kad je riječ o opredjeljivanju sudaca između liberalnih i konzervativnih stavova, u velikoj mjeri ovisi o tome tko je u protekla tri-četiri mandata obnašao predsjedničku dužnost. Republikanski predsjednici uvijek biraju konzervativnije, a demokratski liberalnije suce, ali se pritom podrazumijeva da su izabrani suci vrhunski pravni autoriteti.

Europska načela javne uprave insistiraju na tome da uprave u ministarstvima vode najviše pozicionirani javni službenici, a da se javne politike definiraju unutar uprava. Na taj se način, ali i time da se mandati ravnatelja uprava ne podudaraju s mandatom izvršne vlasti (obično ih se bira na pet godina, a mandat izvršne vlasti je četiri) osigurava stabilnost javnih politika što ih neka država vodi.

Nakon preuzimanje dužnosti, dilema svake izvršne vlasti na neki je način jednaka: do koje mjere valja provoditi promjene u strukturi države. Odmah nakon smjene vlasti, naime, stranka ili stranke koje su osvojila parlamentarnu većinu moraju „preuzeti državu“. Izbori su, naime, i proces legitimiranja države, a budući da je stranke „izgrađuju“ time što sukladno rezultatima izbora ljudi, koje one odaberu, preuzimaju položaje u izvršnoj vlasti. Razgraničenje izvršne vlasti i javne uprave uvijek je osjetljivo političko pitanje.

Stabilnost funkcija u javnoj upravi nakon smjene vlasti moguća je samo pod uvjetom da se prilikom regrutiranja javne uprave i odabira najviših dužnosnika u njoj strogo vodilo računa o načelu kompetentnosti. U tom slučaju, ako je riječ o neupitnim profesionalcima, koji profesiju uvijek pretpostavljaju svom osobnom političkom stavu, individualni politički prioriteti javnih službenika, pa ni onih na najvišim razinama, uopće nisu važni.

Međutim, ako su prilikom regrutiranja i izbora javnih službenika, pa tako i onih najviših, ključni bili politički kriteriji, jasno je da novi nosioci izvršne vlasti ne mogu „zdravo za gotovo“ preuzeti „dogmu o političkoj neutralnosti“ i prihvatiti zatečenu strukturu javne uprave. U takvim je situacijama odgovornost nosilaca izvršne vlasti da prilikom novih izbora oni ne primjenjuju političke, nego stručne kriterije, a ključno ograničenje, koje bi ih na to moralo prisiliti, ono je vremensko – svijest da niti jedna izvršna vlast u demokratskom poretku ne traje vječno i da će prije ili poslije uslijediti nova smjena vlasti.

Najosjetljivije je kadroviranje, kad je riječ o državnoj strukturi, uvijek ono u službama s posebnim ovlastima koje mogu ograničavati prava i slobode građana. Riječ je, naravno, prije svega, o Policiji i njenim specijaliziranim agencijama, te o nacionalnim sigurnosnim agencijama.

Ako su prethodne vlasti Policiju ili sigurnosne agencije podredile partijskom interesu, kao što je u Milanovićevo vrijeme bilo s Policijom i njenim ravnateljem Vladom Dominićem, ili ako su ih podredile osobnoj političkoj volji i interesima autoritarnog vladara, kao što je bilo s tajnim službama i njihovim ravnateljem Draganom Lozančićem, onda nova administracija mora djelovati odlučno. Uostalom, Lozančićevo imenovanje za ravnatelja SOA-e bilo je tipično za „spoil system“, u kome je Milanović smatrao da raspolaže državom, pa svog virilista može imenovati za ravnatelja službe koja tako može postati oruđem njegove vladavine i potiskivanjem „neprijatelja“.

Budući da ovaj nije obavještajni profesionalac, svoj položaj ne može legitimirati profesionalnim znanjima i sposobnostima. U slučaju Dominić bio je formalno fingiran javni natječaj, međutim, partijski izabranik nije ispunjavao jedan od važnih uvjeta natječaja – znanje jednog svjetskog jezika. To uostalom javno priznaje i u svom službenom životopisu, koji je još uvijek na web stranicama MUP-a.

U ovakvim situacijama jasno je da oni koji dolaze s politikom, s njim moraju i otići. Javnost mora insistirati jedino na tome da njihovi nasljednici ne budu ljudi koje je politika stvorila i imenovala i da ne budu imenovani prema političkim sklonostima, nego da budu karijerni policajci ili obavještajci i da pripadaju samom vrhu profesije. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.