OVO TREBA REĆI

Kako je dobro vidjeti te opet

Puno smo dobrih riječi čuli ovih dana povodom Dana domovinske zahvalnosti. Konačno. Zajednička nit im je sadržana u jednoj rečenici Ante Gotovine – "povijest uvijek mora biti na svom mjestu". Isključivo zbog bolje budućnosti.

07.08.2020. u 22:17
Ispiši članak

Pa smo tako ovih dana imali prigodu čuti s najviših mjesta da devedesetih nije postojao nikakav "udruženi zločinački pothvat" na čelu s Franjom Tuđmanom. Da je to bila obična haška izmišljotina i smiješan pokušaj podmetanja. Čuli smo i to da nam pobjeda u obrambenom Domovinskom ratu nije pala s neba. I da iskreno žalimo za svakom žrtvom rata, i hrvatskom i srpskom i bilo čijom. Jer je to jedino ispravno i jer je to istina.

Da bi "povijest bila na svom mjestu" podsjetit ću da je prije 25 godina Franjo Tuđman razmišljao upravo o ovim pitanjima. Povela se na jednom VONS-u rasprava o imenu novog praznika koji ćemo slaviti svakog 5. kolovoza. Počeli su padati razni prijedlozi, uglavnom varijacije na ključnu riječ "pobjeda". Pobjeda u Domovinskom ratu.

Dan pobjede ili Dan domovinske zahvalnosti?

"Nije dobro, nije pametno" – odlučno će predsjednik. I nastavi – "kad je netko pobijedio, onaj drugi je izgubio. Ne želim da taj praznik postane stalni nepotreban izvor sukobljavanja s hrvatskim Srbima. Zato neka se slavi zahvalnost za oslobođenje domovine. Dan domovinske zahvalnosti!" Koliko je Tuđman bio ispred svog vremena najbolje smo vidjeli svih ovih godina, svakog petog dana u kolovozu.

Kad je došla 2000., počela je tzv. "detuđmanizacija", stvaranjem brojnih lažnih mitova. Valjalo je sve promijeniti, uključujući i imena i datume državnih praznika, a Tuđmana staviti na čelo nepostojećeg udruženog zločinačkog pothvata. I tako dodatno produbiti sva moguća sukobljavanja.

Nadajmo se da je neki dan u Kninu započeo jedan pozitivan proces. Tek prvi, ali silno važan korak je učinjen. Potpredsjednik Vlade Boris Milošević dobro zna da je velik posao ispred svih nas zajedno i da je puno šireg opsega od pukog komemoriranja nevinih žrtava hrvatske i srpske nacionalnosti.

Krvavi raspad Jugoslavije i stvaranje i obrana hrvatske države jedna su dimenzija povijesnih zbivanja zadnjih trideset godina. Neodrživa Titova Jugoslavija se raspala, nastale su nove nezavisne nacionalne države.

Socijalizam u Hrvatskoj još je prilično živ i zdrav u glavama ljudi

Druga dimenzija, ona puno zagonetnija, odnosi se na istovremeni proces raspadanja bankrotiranog komunističkog sistema i jednopartijske diktature. Ova dimenzija je često zamagljena onom prvom. Možda i zbog toga imamo osjećaj da je socijalizam u Hrvatskoj još uvijek u glavama ljudi prilično živ i zdrav, doduše maskiran članstvom u EU i NATO-u.

I ovdje su stvoreni mitovi koji počivaju na iskrivljenoj povijesti. Doista, kada ćemo, po uzoru na Knin 5. kolovoza 2020., čuti od kompletnog državnog vrha da, nasuprot desetljeća bjesomučne propagande, Franjo Tuđman nije predvodio skupinu lopova? Da nije stvarao HDZ s namjerom pustošenja Hrvatsku kroz tzv. pljačkašku pretvorbu i privatizaciju. Da nije stvarao tajkune kroz izmišljenih 200 odabranih obitelji. Da je mantra o tobožnjoj socijalističkoj pravednosti i jednakosti obična laž. Da je sve spomenuto "smiješan pokušaj" podmetanja kako bi se izborilo za koji postotak glasova otetih HDZ-u. Kada ćemo to čuti? I od koga?

A silno je važno da to čujemo što prije. Po analogiji s odnosima Hrvata i hrvatskih Srba, valja nam na pravo mjesto u povijesti staviti i nametnuta "klasna" sukobljavanja. Vrlo direktno – uspješna Hrvatska moguća je samo kroz jasnu podjelu posla između države i privatnog sektora. Država postoji zbog građana i privatnika, a ne obrnuto. Država ne štiti rad od privatnog kapitala. Upravo obrnuto, privatni rad i kapital u suradni jačaju državu. A posao države, i samo države, je da uredi brojne odnose, poput one Srba i Hrvata. Hrvatske i Srbije.

Privatizacija je nasušna potreba, a ne sinonim za pljačku

Drugim riječima, i ekonomska povijest mora biti na svom mjestu. Privatizacija je stoga današnja hrvatska nasušna potreba, a ne sinonim za pljačku. Privatno poduzetništvo treba postati ideal i vodilja mladima, a ne nekakav nečastan rezultat otimačine tog silnog "bogatstva" koje smo naslijedili iz socijalizma.

Tu našu ekonomsku povijest treba staviti na pravo mjesto kako bismo lakše prebrodili silne izazove u ovoj ekonomskoj krizi kakvu svijet ne pamti. Nećemo ih prebroditi recikliranjem laži i sotoniziranjem privatnog poduzetništva. Branitelji nisu protivnici poduzetnika, oni sami su bili i ostali poduzetnici. Bez politike!

Kako je bilo dobro vidjeti tu sliku iz Knina – tri predsjednika i jedan general. Zajedno. U svemu bitnom. A zamislite kako bi tek bilo lijepo vidjeti ih opet, istu četvoricu, ali u neznatno izmijenjenoj ulozi za samo jednog od njih. Umirovljeni general već godinama je silno aktivan poduzetnik. Ribar, kako voli reći za sebe.

A na toj novoj slici neka bude novoizgrađena škola u malom mjestu s brojnom dječicom od roditelja zaposlenih u poduzetničkoj zoni.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.