Kako će se Mate Rimac i Tomislav Tomašević dogovoriti o 700 zagrebačkih taksija bez vozača?

Dapače, dušobrižnici Todorićeva lika i djela tumačili su kako je on vizionar, spasitelj, čovjek koji na rasulu ponovno gradi hrvatsku poljoprivredu, osigurava snagu industriji hrane i čuva maloprodaju od najezde stranaca. Ivica Todorić, razvlašten i od imovine i od moći nakon poslovnog bankrota svega toga što se nije smjelo propitivati, svoje umirovljeničke dane provodi u jedinom pravom zagrebačkom dvorcu i svako toliko na društvenim mrežama najavi pa potom i objavi neki novi dokaz o tome kako ga je zapravo pokrala politička garnitura Andreja Plenkovića.

Kad je poslovno pao, desetljećima nedodirljivi Todorić susreo se pak s cipelarenjem sa svake strane na koju bi se okrenuo. Neki bi to nazvali licemjerjem, neki pravdom, no za neka buduća razmišljanja o tome kako promatramo domaće poslovne lidere važno je naglasiti da je Ivica Todorić, dok je bio na putu svojeg uspona nekritički obožavan, a kada je propao, prekomjerno je granatiran ponajviše u tom trenutku upravo i od ljudi koji su ga nekritički obožavali. Od svete krave postao je vreća za boks.

Protekloga vikenda u hrvatskoj su se politici dogodili tektonski poremećaji, promjene koje unose ugodno osvježenje u naše okruženje. U dva najveća hrvatska grada obrazovanje je pobijedilo zatucanost, a pogled u budućnost pokorio je osvrtanje prema prošlosti. Splićani su pokazali svoju sposobnost za kvantni skok u razdoblju kraćem od desetljeća, skočili su od Željka Keruma do Ivice Puljka.

Zagrepčani su pak pokazali ne samo da je moguće, nego je, dapače, lako podržati za gradonačelnika Tomislava Tomaševića brojčano snažnije i s više oduševljenja nego su ikada na tu funkciju uzdizali Milana Bandića. Novi će se politički lideri baš poput starih, htjeli ne htjeli, jer u takvom okruženju žive, pretplatiti na početno nekritičko obožavanje nakon kojeg će neupitno uslijediti nerijetko i previše ostrašćeno granatiranje iz razočarenja.

I kako smo došli do Mate Rimca? Tako što izgleda da svako novo vrijeme treba svoje svete krave po uglavnom zadanom, starom modelu. Igrajući na valu industrije snova Mate Rimac, mladi izumitelj u automobilskom strujnom biznisu možda je doista genij. Možda pokori Europu svojim poslovnim dostignućima, možda doista njegovi svetonedjeljski Rimac Automobili kako pišu mediji, spasi njemački Porsche ponešto zahvaljujući i tome što se u Rimac Automobile slijeva novac iz EU fondova koji njemački proizvođač u iščekivanju spasa ne bi mogao direktno dobiti.

No, možda je Mate Rimac jedan od onih poslovno zavodljivih površnih ''polu-prevaranata'' u industriji snova koji je toliko razvikan u odnosu na druge da je dovoljno da nabaca neke riječi na papir i bilo kakve brojke ispod njih pa da vlastodršci u zemlji to nazovu genijalnim projektom i daju mu milijune kuna javnog novca bez kojih bi njegova kompanija, pokazuju svi pregledi poslovnih knjiga bila u bankrotu ili blizu njega. Potičemo li javnim novcem Matu Rimca sanjara, kakav je nekoć bio Ivica Todorić koji je nakon milijardi dobivenih iz državne blagajne naricao o tome kako mu država nije dala još pokoju milijardu da se spasi?

Javni novac nekad smo davali kroz poticaje Ivici Todoriću da spašava poljoprivredu koji nije spasio, a danas dajemo Mati Rimcu i izgleda da ćemo davati sve više za biznis razvoja novih tehnologija unaprijed tumačeći kako je u toj industriji snova kao i u snovima, uostalom, sve moguće, a ništa ne mora biti izvjesno. U čemu je problem? U 46 milijuna kuna javnog novca do sada plaćenom Mati Rimcu bez kojeg ne bi bilo njegova biznisa? Ne, nije u tome problem. Problem je u pretežito nekritičkom medijsko poslovnom obožavanju Mate Rimca i njegova biznisa o kojem on zbog raznih tajnovitih kategorija zapravo javnosti vrlo malo konkretnih podataka otkriva.

No, sve se ipak lijepo posložilo. Mate Rimac o trošku javnog novca razvija 60 prototipova samovoznih električnih, dakle ekološki prihvatljivih taksi vozila. Zapravo, ne razvija neku novu umjetnu inteligenciju, koristit će postojeću, ali razvija platformu za komunikaciju vozila s korisnicima i bateriju na koju će ta vozila voziti. Mate Rimac najavio je da će za četiri godine 700 takvih vozila voziti zagrebačkim ulicama, a financirat će se iz još nepoznatih izvora. 

S premoćnih gotovo 200 tisuća glasova na nedjeljnim izborima za zagrebačkog gradonačelnika izabran je Tomislav Tomašević kojeg više ne treba posebno predstavljati. Novi je zagrebački gradonačelnik već najavio da promjene u Zagrebu koje svi žele, traže i iščekuju i koje su birajući njega izabrali neće biti brze i tražena vrlina u Zagrepčana bit će strpljenje.

No, Tomašević nastupa pod plaštem, zelenih, osviještenih, ekoloških, transparentnih, poštenih skrbnika o javnom novcu i njemu takvome kad- tad će doći Mate Rimac pričajući o projektu od 700 samovoznih električnih taksija za Grad Zagreb baš kao što je Končarev Darinko Bago dolazio Bandiću za tramvaje, baš kao što je Ivica Todorić kucao na Bandićeva vrata za koješta i Bandić na njegova za štošta drugo.

Generacija se smijenila, u biznisu i politici, nekritičko obožavanje političkih pobjednika i marketinški potkovanih poslovnjaka ostalo je pak jednako i tome se ne treba čuditi u materijalno, obrazovno i intelektualno siromašnom društvu. No, bit će zanimljivo vidjeti hoće li Mate Rimac Tomislavu Tomaševiću prodati priču o zagrebačkim samovoznim taksijima iz domaće radinosti na koje će se odliti javni novac Zagrepčana.

Baš kao što je prije 20 – ak godina s veseljem počela era Milana Bandića, neki dan je počela era Tomislava Tomaševića, uz čvrsto obećanje da će biti drugačija. Marketinški potkovanim poslovnjacima ne možete zamjeriti na okupljanju svoje sljedbe, niti na guranju svojih projekata, no od izabranog političara ako poslovnjak od njega traži javni novac građana, možemo zahtijevati da nam kaže je li taj poslovnjak sanjar čiji snovi imaju šansu postati stvarnost, ili nam se ponavlja priča pa imamo novu prevaru na rukama.

Od Tomislava Tomaševića u nekom trenutku u naredne tri godine tako možemo s pravom očekivati da nam kaže je li Mate Rimac ''fejk ili pravi''. Naravno, ako se promjene ne svedu na zamjenu rodbine i prijatelja bivše političke strukture za rodbinu i prijatelje nove političke strukture.