IZ POSEBNOG KUTA

Kada mali misle da su veliki

Počelo je. Liste objavljene. Iako mnogi govore o iznenađenjima, teško da postoje. Politički neistomišljenici u vlastitim redovima, mangupi ih zovu, uvijek su kažnjeni. Negdje više, negdje manje. Ali, takva su pravila, takva su pravila u Hrvata. Ustaljena praksa. Ni jedna stranka nije se odlučila za tako hrabar iskorak kao što je legalizacija frakcija. I teško je za očekivati.

20.06.2020. u 22:20
Ispiši članak

Pa se Plenkoviću neki čude zbog inkluzivnosti, a Beri manje, jer kažnjava sebi odmetnute i bliže njegovom prethodniku. Pa i kada su kvalitetni. Za njihove birače, nama se ne moraju sviđati.

Počelo i bombardiranje tzv. programima, koje čitaju samo dežurni analitičari i politička konkurencija. No, ozbiljno je pitanje koliko se programi razlikuju. Čine ih ipak ljudi. Oni ljudi koji su jamstvo da se programi mogu provesti. Pa opet dođemo na početak. Lista Plenkovića, Bernardića i Škore kao važnog začina. Nekom od njih dvojice. Njihov karakter i sposobnosti. Sposobnosti nošenja tereta kriza, izazova...

A tu je slika prilično jasna, funkcioniranje u problemima svakodnevnice, ili krizama koje dođu iznenada. Sigurnosti života. Gospodarstva. Da bi se o njima ozbiljno govorilo i dokazivala sposobnost nošenja tereta, treba znati. A kako je tu prostor sužen, bijeg slabijega ne iznenađuje. Ne samo od sučeljavanja. Lakše je sakriti se iza olako izrečenih ocjena da nije dovoljno učinjeno i da se moglo bolje. Pa se u sljedećoj fazi nemoći poseže za temama koje nismo dovoljno raspravili da bismo ih zatvorili. Ideološke, povijesne, svjetonazorske. Lako zapaljivo. Pa možemo o njima dugo, koliko god treba.

Uz dodatne rasprave o legalizaciji kanabisa i posvajanju djece istospolnih partnera. Ne može se tvrditi da su to lake teme. Ali, baš zato ih treba raspraviti izvan predizbornih kampanja i strasti. Baš kako su Nijemci s konzervativnom strankom na čelu raspravili i usvojili Istanbulsku konvenciju. Pitanje je morala rasprava o djeci bez roditelja loveći glasove. 

Ali, samo da podsjetim, prve naslovnice s tom temom i mogućnošću posvajanja u obitelji istospolne orijentacije dogodile su se u prvoj koalicijskoj Račanovoj vladi. Ne zbog hrabrosti da se ta tema otvori, ili zahtjeva nekog para, nego zato što se prodavala INA. I, naravno, te prodaje čije posljedice osjećamo i danas. I zbog toga iskustva, a kao oporbena zastupnica, tražila sam odgovor na pitanje što smo sve prodali i danas mi je sumnjivo kada se ta tema otvara histerično. Uvijek pomislim da se iza buke krije nešto drugo, krupno. Na žalost, vjerojatno uspješno. Sirota djeca samo su paravan za druge bitke i biznise. Treba ih pustiti na miru do nove vladajuće većine. 

Vlast mora biti stabilna, jer ne znamo kakve nas posljedice očekuju

Kako kampanja, na sreću, ne može biti duga, već su interne kladionice na temu sastavljanja nove Vlade otvorene. Svatko navija sukladno svom svjetonazoru, ali se ipak ozbiljno slažu da vlast mora biti stabilna. Jer, još ne znamo kakve nas posljedice očekuju i koliko će pretrpjeti standard građana. Pa onda je najvažnije, tko može jamčiti stabilnost vlasti, mir da se kvalitetno odradi posao. Nismo mi Italija u kojoj je dugo bila praksa da vlada izdrži do godinu dana. Samo, Talijani su se znali nositi s tom praksom. Kod nas bi posljedice bile preozbiljne. 

Austrija, Francuska pa i Njemačka uglavnom imaju vlast sastavljenu od dvije do tri stranke. S time da se ozbiljno zna tko je stariji brat. Najveća stranka. U skladu s tom praksom podijele se ministarstva, uskladi program Vlade i koalicijski sporazum. Temelji se na poznatim stavovima i povjerenju koalicijskih partnera. U Njemačkoj se zna da liberalni FDP zastupa razvoj poduzetništva, porezna rasterećenja, socijalna politika se vodi kroz gospodarsku politiku. S ponosom ističu kako su brana povratku komunista na vlast. Zeleni su zaduženi za brigu o klimatskim promjenama, pa i kroz gospodartvo. Lijevi SDP uvijek se zalaže za naglasavanje radničkih prava. S modernom notom. 

Preslikavanje na Lijepu Našu išlo bi teško. SDP na izbore izlazi u paketu devet stranaka, za vlast bi im trebale minimum još dvije, što zvuči destabilizirajuće. Iskustva govore, Plan 21, da odustaju od svojih obećanja čim dobiju vlast. Čak i kada su imali 83 mandata. Mogli su što su htjeli . Pa i u pregovorima s EU. U prvoj koalicijskoj vladi rezali su radnička prava, odmah. Pa se upamtilo. Izgovora nije nedostajalo. Bila je ''kriva'' bivša Vlada, a i koalicijski partneri. Partijski vođe nikada. Ima miris komunizma. 

'Napoleonov sindrom'

Zbog takve neuvjerljive alternative, vladajućima bi posao mogao biti lakši. Ali, pravaška desna opcija, ma koliko potrebna bila, jer određuje centar, često ima Napoleonov sindrom. Uvijek misle da su hrvatske veličine, bez obzira na stvarnu visinu. Rizik je da dovedu ljevicu na vlast pa se onda čude. Škoro jede glasove HDZ-u, što može u postizbornoj kombinaciji pomoći. Ako jesu ista strana, SDP u glasove uzima razočarana ljevica. Pored njih djeluju beskompromisno. Potres ih je samo katapultirao. Može ih pogurati u zastupničke klupe, ali sumnjam da ih blijedi SDP može dugoročno zadržati. 

Bude li odgovornosti iza izbora, kada se kamere ugase i uvrede isperu, najvažnije će biti shvatiti svoju stvarnu veličinu. Veliki su veliki, mali su mali, ali važni. Ako to shvate svi akteri, imat ćemo nestabilnu vlast i nemotivirajuću atmosferu, veliku gospodarsku štetu i demografsku katastrofu. Jer, mladi ljudi teško trpe naše stare nenaučene lekcije. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.