Kada će maturirati prepisivači i ponavljači iz 4b?

Nikako nam, međutim, ne uspijeva sazrijeti, odvažiti se voditi takvu državnu politiku koja će brinuti prvenstveno o dugoročnim vitalnim interesima hrvatskog naroda. Ponavljam – dugoročnim i vitalnim.

Stalno se čeka neko rješenje izvana – iz jednog od B-ova. Europska praksa, europski fondovi… nikako se ne uviđa sve češći objektivni konflikt ciljeva hrvatske i ''europske'' politike. Hrvatska politika ne adresira bitna hrvatska pitanja.

Upravo suprotno – domaća politička nadmetanja odvijaju se isključivo oko efemernih i trivijalnih tema. Namjerno se izbjegava adresirati vrlo zabrinjavajuće stanje i perspektive same opstojnosti naroda u suvremenom svijetu, koji se fundamentalno mijenja, brzo, prebrzo.

Prošli su jedni, spremaju nam se drugi i treći izbori ove godine. Čovjek bi u tim vremenima očekivao pregršt ozbiljnih kandidata koji će na različite načine u svojim programima adresirati nekoliko bitnih čimbenika dugoročne opstojnosti hrvatskog naroda, zbog kojega jedino i postoji hrvatska država. Ništa od toga –''programi'' se svode na pljuvanje suparnika, vraćanje u 1941.–1945. i besmisleno razglabanje o ''pozicioniranju'' na ljestvici desno-lijevo-centar, pri čemu je jedina relevantna jedinica mjere ona koja opisuje stupanj bliskosti s, primjerice,  Miloradom Pupovcem.

A neka alternativna, puno važnija jedinica mjere na ljestvici desno-lijevo-centar, recimo, ona ekonomsko-tržišna, u Hrvatskoj danas nema značaja. Po toj mjernoj jedinici, nažalost, sve je u nas tragično lijevo! Čak lijevije nego devedesetih godina prošlog stoljeća. A najlijeviji su upravo oni nesretnici koje se etiketira kao ''rigidne, ekstremne desničare''.

Ajmo, po stoti put, pojednostaviti stvari.

Dakle - opstojnost hrvatskog naroda ovisi o dva bitna demografska čimbenika – saldu migracija i saldu rođeni/umrli. Migracijski saldo dominantno ovisi o brzom razvitku međunarodno kompetitivnog  hrvatskog kapitalizma, jer jedino takav kapitalizam uspješno otvara i dugoročno održava dovoljan broj radnih mjesta. Za svaki kapitalizam potrebni su: a) kapital i b) kapitalisti. Nema radnih mjesta bez kapitala i kapitalista. Država ih ne može zamijeniti! Može samo napraviti štetu i istjerati nove tisuće van.

E sad, utvrdimo gradivo – njemački kapital i hrvatski rad će se sigurno spojiti, negdje. Ili u Njemačkoj, ili u Hrvatskoj. Ili u Ulmu, ili u Vinkovcima. Ja bih volio da to bude u Vinkovcima. U Gospiću. U Sisku. A vi?

Kada će doći taj kapital u Hrvatsku? Kada ekonomska kalkulacija pokaže da je to isplativije nego da Hrvat odlazi u Njemačku. Kada će se to pokazati? Kada kapitalisti prepoznaju Hrvatsku kao sigurnu, stabilnu, uređenu i efikasnu državu. Nimalo cinično, tek onda kada vide da smo stvarno ispunili ono što smo (prepisivanjem!) obećali jednom ''B'' u vrijeme pristupnih pregovora za članstvo u EU. Tek tada. Onda, gdje to vidimo u političkim programima? Konkretno, po temama i rokovima? Nigdje.

Ono što vidimo kao praksu je upravo suprotno! Država ''spašava'' ekonomski neodrživa poduzeća, katastrofalno loše i na krivi način ''upravlja'' državnim poduzećima, povećava broj tržišno potpuno nepotrebnih mjesta, na kojima se prima plaća za nerad. Progoni najveće strane investitore zbog domaćih političkih obračuna i dodvoravanja interesnim skupinama, sa, ili bez legitimnih ciljeva…

Drugi kritični saldo – natalitet /mortalitet – samo djelomično ovisi o prvom, a puno više o izrazito dugoročnim, ne-ekonomskim čimbenicima. Manje djece rađa se zbog potpuno različitih čimbenika koji formiraju dominantne preferencije i sustav vrijednosti u društvu.

Povećanje proračunskih izdataka, izolirano, neće učiniti ništa dobro, osim što može biti iskorišteno kao bacanje prašine u oči nedovoljno informirane javnosti.

Opet, u čijem programu ste to vidjeli? Koje (međunarodno relevantne) znanstvene institucije su verificirale te mjere iz programa? Kakva je sudbina mirovinskog sustava s takvim demografskim trendovima? Zdravstvenog? Obrazovnog? Ni jedan od ta tri nije dugoročno financijski održiv! Ni jedan.

Svejedno, svekolika hrvatska politika to ignorira. Vlada je, istine radi, pokušavala nešto. Do prvog jačeg otpora. Svaki put bi odustala kada je percepcija u javnosti počela nagrizati poziciju Vlade u vladajućoj stranci, ili koaliciji.

Kada bi to bio samo privremeni taktički uzmak, ni po jada. Stvoreno je, nažalost, pogubno ozračje u kojem nikakva reforma nije provediva. Pa zato ne treba ni probati! A što ćemo u međuvremenu? Ha, uvijek nam ostaju ''fundamentalna'' pitanja – beskrajne pljačke, tajkuni, korupcije, sukobi interesa, UDBA, fašisti, ustaše, ZDS, ćirilica, Pupovac…