Kad žene ženama za 8. ožujka poklone deterdžent za suđe, vrag je odnio šalu

Ta neka tri tjedna u životu muškaraca u biznisu i politici strašno su naporna. Mediji su prepuni žena. Prekrcani su čestitkama, važnošću žena, prosvjedima žena, ravnopravnošću žena, zahtjevima žena... uglavnom, puno se govori o ženama. I svake godine govori se isto, ili nešto gore o položaju tih istih žena (nas, jer si autorica uzima za pravo da se tako osjeća) i rijetko tko se sjeti primijetiti da bi možda tijekom godine trebalo raditi na nekom napretku.

Ova priča ovdje i danas služi tome da se svi podsjetimo da žene postoje i ostatak godine u svim kontekstima u kojima ih se spominje u povodu Međunarodnog dana žena. Jer, u pravilu, kada osvane 9. ožujak, više se nitko ne sjeća 8. ožujka. Do Valentinova iduće godine. U spomenutom razdoblju pak nema tko se nije potrudio organizirati kakav skup, ili poslati neku ženskom uhu ugodnu poruku.

U moru ovogodišnjih saga zapamtila sam podatak koji su iznijeli u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP). Rekli su kako je u upravama hrvatskih poduzeća 2014. godine bilo 17 posto žena, a u nadzornim odborima 22 posto. Tome su dodali da prema podacima kojima raspolažu u 2018. godini na upravljačkim je pozicijama svega 13 posto žena.

Sve manje, izgleda. Stigla je i nevjerojatna lekcija iz Velike Britanije, liberalnog svijeta u kojem poduzetništvo lakše diše. U tom liberalnom svijetu donijeli su regulativu. Obvezali su najveće kompanije da objavljuju razlike u plaćama muškaraca i žena na sličnim pozicijama.

Britanski veleposlanik u Hrvatskoj mišljenja je, naime, da pitanje spolne ravnopravnosti spada među ključna pitanja rasta i razvoja biznisa i da se to pitanje ne može prepustiti samo kompanijama, već ga se mora rješavati sustavno institucionalno. I ispalo je vrlo zanimljivo. Prije nego su kompanije propisima obvezane da objavljuju razliku u plaćama muškaraca i žena samo je njih osam posto smatralo da je razlika u plaćama važna. Od kada je objavljuju važnom je smatra njih 69 posto.

Kada bi se kojim slučajem hrvatskim kompanijama naredilo da objavljuju razliku u plaćama između žena i muškaraca na sličnim pozicijama vjerojatno bi netko pronašao koliko god treba članaka Ustava koji to zabranjuju.

Državni zavod za statistiku je pak izračunao da je prosječna plaća žena 10,9 posto niža od prosječne plaće muškaraca, što znači da će žene imati i manje mirovine. Podatak o službenim putovanjima je pak zastrašujući; od ukupno 842 tisuće službenih putovanja žene su bile na samo 195 tisuća.

U svakodnevnim kućanskim poslovima sudjeluje 12 posto muškaraca i 62 posto žena, a svakodnevno se o djeci i obrazovanju djece brine 54 posto žena i 19 posto muškaraca.

Nitko u Hrvatskoj, u čijem Saboru građane zastupa tek 12,5 posto žena, neće učiniti baš ništa da se iznesene brojke do idućeg obilježavanja Međunarodnog dana žena promjene. Zašto?

Zato što se nikakva promjena ne može dogoditi sama od sebe, ako o položaju žene u politici i bizinisu govorimo damo dva dana u godini, a pripremamo se da to govorimo samo tri tjedna u godini, onda znači da ne postoji prava potražnja za promjenom. Ženama je u Hrvatskoj super.

Pa čak i poduzetnicama. U Zagrebu je u povodu Međunarodnog dana žena na Kongresu poduzetnica iz regije svim ženama na poklon uručen deterdžent za pranje suđa. Žene poklonile ženama. A kad se to dogodi, vrag je zaista odnio šalu.