Kad će država početi kažnjavati uvoznike i proizvođače kancerogene hrane umjesto da samo povlači proizvode s polica?

Isprva se običnom čovjeku učini kako to nisu dobre vijesti. Logika tako nalaže. Nikako nije dobro ako se na policama među hranom nalaze otrovne stvari. Znatiželjnik potom istražuje. Rubrike vijesti prepune su obrazloženja. Tako velik i sve veći broj namirnica za jelo i ostalih proizvoda zapravo ispadne jako dobra vijest. Državna vlast kako ispada, njome je zadovoljna. Kako to?

Pa sustav sigurnosti hrane funkcionira i potrošači su zaštićeni! Tako je izvijestila vlast još na ljeto. Skoro da bi se čovjek i složio. Što više zatrovanih proizvoda pronađu to znači da više i rade. Neće dugo proći i vrijedni će tražitelji pesticida, nedeklariranog kikirikija, salmonele i kancerogenih tvari za svoju požrtvovnost i uspjehe tražiti povišice. Obrazloženja se množe i dalje. Izgleda, rastumačili su stručnjaci nedavno da je najveći broj povučenih namirnica potekao s istog izvora. Većina ih je stigla, obrazlagali su stručnjaci jednim kontejnerom iz Turske i ti se proizvodi povlače s polica po cijeloj Europi.

Treba slegnuti ramenima, vjerovati tumačenju nekolicine liječnika kako vam baš ništa neće biti ako ste i pojeli neku od te hrane. Svakako treba odvojiti nešto vremena u danu i utvrditi da nitko u kući, a ni vi sami niste kupili nešto povučeno pa da vam se ne dogodi da to i pojedete sad kad znate da je kancerogeno. Treba proizvod nepoćudne šifre vratiti trgovcu, tražiti povrat novca? Treba prihvatiti obrazloženje da se takve stvari jednostavno događaju. U procesu proizvodnje u tvornici ili na obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu proizvođaču nesretniku se svašta može dogoditi.

Ostane im previše kancerogenih pesticida u proizvodu koji ljupko zapakiran i brižno sortiran pošalju na tržište. Nisu oni odgovorni. Bilo bi jednostavno preskupo i trošak bi bio sasvim neopravdan kad bi proizvođači, uvoznici i trgovci odgovarali za proizvod koji kupcu stave na policu. Kupac je taj koji se mora zaštititi od kancerogenih namirnica na policama. A postoji i spasonosno rješenje. Aplikacija. Jednu je takvu, a čak je i besplatna razvilo Ministarstvo poljoprivrede. Brže bolje svaka je umirovljenica treba učitati na svoj pametni telefon. I onda treba dobro pročitati i upamtiti sve obavijesti s aplikacije o onome što je povučeno kad uz stampedo ostalih kolega umirovljenika onog jednog umirovljeničkog petka u jednom domaćem trgovačkom lancu krene kupovati na akciji proizvode kojima rok trajanja ističe za tri dana kako bi joj ipak trajali cijeli mjesec.  

Nešto ipak ne valja u svim ovim koracima. Na policama pred kupcima ne bi se smjeli nalaziti kancerogeni proizvodi, a da za njih nitko ne odgovara. Trgovine nisu zamišljene da budu bojna polja na koja se ulazi naoružan aplikacijom kojom vam je vrlo efikasan sustav sigurnosti hrane javio što da ne kupite ili što da bacite ako ste to već kupili. Slobodno tržište i zdrava konkurencija podrazumijevaju neki minimum suvislih pravila. Ta bi pravila trebala biti postavljena tako da se sustav za sigurnost hrane smatra onoliko funkcionalnim koliko sprječava, a ne povlači da se razni otrovi ponude kupcima na policama. 

Zdravstvena ispravnost hrane nije pitanje slobodnog tržišta, ona mora biti zadovoljena prije nego hrana zaigra na tom tržištu. Propusti su uvijek mogući, kontrole su potrebne, povlačenje zatrovane hrane je nužno, aplikacija koja o tome obavještava je više nego dobrodošla, ali potrošači zaslužuju i to da ih se oslobodi proizvođača, trgovaca i uvoznika koji na tržište plasiraju otrove, bilo zabranama, bilo kaznama.

Zašto?

Pa eto zato što bi financijskim kažnjavanjem trgovaca, uvoznika i proizvođača koji plasiraju zdravstveno neispravne artikle na police omogućili čistiju, slobodniju i zdraviju utakmicu onih čiji su proizvodi zdravstveno ispravni. Nedavno su zbog viška pesticida dimetoata povučene s tržišta jabuke domaćeg obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva iz okolice Križevaca. Riječ je pesticidu čiju upotrebu u EU kritiziraju, ograničavaju i zabranjuju već pet godina. Je li se proizvođaču omaknulo ili se nadao da će jabuke umaći kontroli? Svejedno, bez  značajnih kazni  za proizvođača čiji su proizvodi povučeni svaki idući proizvođač ili svaki drugi ili svaki treći među njima, a da je i svaki peti ili deseti, previše je pomisliti će da može umaći kontroli. Koliko ih zapravo umaklo?