Jure Zovko: Banke su predstavnici neofašizma u Hrvatskoj

Poznati nizozemski pisac Leon de Winter izjavio je prije deset godina u intervjuu za njemački "Der Spiegel" da nakon lijevog fašizma koji je prakticiran u bivšem Sovjetskom Savezu te desnog fašizma koji je dominirao u Hitlerovom Trećem Reichu danas imamo na djelu islamski fašizam koji će obilježiti 21. stoljeće.

Gledano sa stajališta nepristranoga promatrača akcije islamskih fundamentalista više podsjećaju na diverzije bivših komunističkih skojevaca koji su atentatima sijali strah i nesigurnost među građanima, nego na fašističke diktature. Štoviše, islamistički teroristi svoje aktivnosti često interpretiraju kao borbu protiv američkog i europskog novokolonijalizma za pravedniji svijet u kojem će nestati razlike između bogatih i siromašnih država, u  kojem će izrabljivani i potlačeni muslimani imati dostojanstven život ne samo nakon prelaska na ahiret, nego i ovdje na zemlji.

Definiramo li fašizam kao diktaturu manjine nad većinom u kojoj su građani tlačeni, izrabljivani i iskorištavani, bez mogućnosti da se demokratskim putem oslobode eksploatatora, opravdano se nameće pitanje postoji li takav model neofašizma danas u Hrvatskoj? Bivši predsjednik države, siroti Ivo Josipović vidio je  novu formu fašizma u pritajenoj ustaškoj zmiji koja vreba na svakom koraku. Manifestira se u pozdravima "Za dom spremni" nestašnih tinejdžera na Thompsonovim koncertima i neodgovornih navijača hrvatske nogometne repke.

U kontradiktornom govoru u izraelskom Knessetu, koji svjedoči o Josipovićevoj intelektualnoj površnosti i državničkoj bijedi, Predsjednik je prije tri godine rekao: "Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba". Zmija je "Tu", rekli bismo heideggerovski, prikriveno vreba da bi urušila ustavnopravni poredak u državi, aktivirala stratišta i koncentracijske logore. 

Neukrotiva ustaška zmija očito ima impozantno falusoidno značenje s arhetipskim konotacijama o čemu je iscrpno pisao švicarski psiholog Carl Gustav Jung. Kod Josipovića je ta falusoidna "ustaška zmija" ugrožavala pokret mladih antifašistkinja koje su bili na pravom putu, ali vražja zmija od Eve u Zemaljskom raju pa do danas, uvijek je stvarala pomutnje da građanke i građani skrenu s pravoga puta, stvarajući neko novo fašističko ozračje koje narušava društvo socijalne pravde. Nakon što je okončana petoljetka donkihotovske borbe protiv ustaške zmije, postavlja se pitanje koje bismo oblike diktature u hrvatskoj državi  mogli nazvati fašističkim, jer ugrožavaju maticu hrvatskih državljana?

Krucijalni problem suvremenog društva je fašistoidni bahatluk stranih banka koje ugrožavaju državni suverenitet, namećući građanima i poduzetnicima jaram nesnošljivog financijskoga terora. Kada pročitamo sve te potresne reportaže o zaduženjima nesretnih poduzetnika i sirotih hrvatskih građana u švicarskim francima, čovjek se upita tko doista vlada ovom državom i u čijem je stvarnom vlasništvu «Lijepa naša».

Ako je netko, primjerice, digao prije sedam godina kredit u švicarskoj valuti s rokom otplate  od petnaest godina u kunskoj protuvrijednosti od sto tisuća eura, danas mu je iznos glavnice kredita nakon urednog sedmogodišnjeg otplaćivanja iznos dvadesetak posto veći od novca koji je u kunama dobio na ruke. Ako tražite od bahatih banaka potvrdu da su se u tom trenutku zadužile u švicarskim francima, neće vam to dati. 

Strani vlasnici banaka u Hrvatskoj, UniCredit Group (vlasnik Zagrebačke banke), Intesa Sanpaolo Group (vlasnik Privredne banke Zagreb), Société Générale Group (vlasnik Splitske banke) brutalno zatvaraju oči pred sudbinom očajnika koji su prisiljeni na deložaciju iz stanova jer ne mogu otplaćivati mjesečnu ratu duga koja je porasla za 40 posto. 

Suvišno je ovdje isticati da strane banke s hrvatskim nazivima u Hrvatskoj uopće nisu zainteresirane da kreditiranjem potpomognu oporavak hrvatskoga gospodarstva. Primarni im je cilj i glavna poslovna politika kako iz džepa hrvatskih građana izvući posljednju lipu, a zarađeni novac transferirati u Italiju, Francusku ili Švicarsku.

Jednostavno rečeno, imamo na djelu novi oblik brutalnoga novokolonijalizma s fašističkim obilježjima pri čemu banke sustavno provode gospodarski marketing za talijansku i francusku privredu na hrvatskom tržištu. U takvom kontekstu čuti ćete mali milijun argumenata bahatih menadžerčića stranih banaka s hrvatskim nazivom kako je svako kreditiranje hrvatskog gospodarstva za banke krajnje rizično, a povoljni krediti hrvatskim građanima za kupnju francuskih i talijanskih automobila ne predstavljaju nikakav problem.

U nekoliko navrata pisao sam u svojim kolumnama da bi jedini primjeren odgovor suptilno opljačkanih građana bio dosljedna provedba građanskoga neposluha, koji bi  sastojao u tome da građani odmah prestanu plaćati svoje kredite kako bi prisilili strane izrabljivače da odustanu od dosadašnje izrabljivačke monetarne politike.

Odluka predsjednika Vlade Zorana Milanovića da zamrzne tečaj švicarskog franka na iznos od 6,3 kune koliki je bio prije zadnjeg burzovnog divljanja, na prvi pogled ostavlja dojam solidarnosti prema najugroženijima u društvu i spremnost da im se pomogne. Međutim, po običaju kada je riječ o Milanoviću, ono što izgleda pametno kod njega, u pravilu nakon pažljive analize postaje razvidno da je opet i uvijek iznova riječ o gluposti s nesagledivim posljedicama.

Umjesto fiksiranja tečaja, Milanović je trebao preko svojih financijskih službi izvršiti nadzor nad radom banaka te provjeriti jesu li se strane banke u Hrvatskoj s hrvatskim nazivima doista zadužile u švicarskim francima u trenutku kada su dale građanima kredite u kunama, a evidentirali ih u švicarskim francima.

U slučaju da to nisu učinile, Vlada bi banke morala prisilit da preračunaju kredite hrvatskim građanima u kune te eventualno uzeti u obzir realni prosjek devalvacije kune u proteklih desetak godina u odnosu na vodeće svjetske valute. Time bi se ispravila nepravda koju su  banke sa suptilnom neofašističkom politikom nametnule hrvatskim građanima u zadnjih desetak godina. Milanovićeva nepromišljena odluka pada na sudu već na prvoj tužbi koju pokrene bilo koja od banaka. 

Premijerovo zamrzavanje tečaja može se opravdati jedino trenutačnim meteorološkim prilikama u zemlji, no sa stajališta stručne analize predstavlja jeftini predizborni trik. Ne preostaje nam ništa drugo nego čekati bolja vremena kao i u slučaju s predsjedničkim izborima.